Bio je listopad 2021. kada smo, povodom dolaska Ivana Penave na čelo Domovinskog pokreta, napisali sljedeće: “Iz recentnih Penavinih izjava, kao i njegovih dosadašnjih postupaka, vrlo se jasno da iščitati kako DP, stranku koja je hrvatski politički prostor dodatno zatrovala netrpeljivošću, proustaškim sentimentom, lažima i nebuloznim teorijama urota, namjerava odvesti u još žešći ekstremizam.”
Penava je u međuvremenu mahao naslovnicom tog broja Novosti, najavljujući nam (sporo) gašenje. Svega nekoliko godina kasnije upravo je njegova stranka postala ključni faktor opstanka vladajuće koalicije pa je iz te pozicije uistinu odrezala značajan dio sredstava namijenjenih radu naše redakcije.
I sada smo tu gdje jesmo. Ako već nisu pare, ostala nam je barem novinarska sujeta da možemo konstatirati kako smo tada bili u pravu.
Izbacivanje predstavnika Srba iz vlasti, ozbiljno ugrožavanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, čeprkanje po grobnicama ustaša i njihovih suradnika, poticanje rađanja budućih vojnika, sprječavanje održavanja kulturnih manifestacija i zazivanje obnove Herceg-Bosne sukus je dosadašnje participacije DP-a u vlasti pod pokroviteljstvom HDZ-a Andreja Plenkovića.
Ili, riječima samog Ivana Penave: “Danas se nalazimo u atmosferi sudjelovanja i samog vrha vlasti na mega spektaklu gdje je oboren svjetski rekord u broju prodanih ulaznica, na Thompsonovom koncertu u Zagrebu. Ali jednako tako svjedočimo i uklanjanju mauzoleja Vukašinu Šoškoćaninu i umanjivanju sredstava za Novosti. Da ne mislimo da je to došlo po inerciji ili po Duhu Svetom, za to je odgovoran ulazak Domovinskog pokreta u vlast.”
Povodom nedavne druge godišnjice mandata aktualne vladajuće koalicije, donosimo pregled najznačajnijih DP-ovih inicijativa u tom razdoblju. Pripremite se za uranjanje u totalni mrak.
Srbi
Prilikom pisanja ovog teksta od umjetne inteligencije praktički nismo imali nikakve koristi. No chatbotu ipak treba priznati jedno, to što je izbacivanje Srba iz vlade stavio na vrh liste realiziranih inicijativa DP-a.
Uostalom, malo što govori o toj stranci kao činjenica da njezini istaknutiji članovi upravo taj potez smatraju svojim najvećim političkim uspjehom. “Ako sam na išta ponosan u ove četiri i pol godine bavljenja politikom, to je što smo izbacili SDSS iz vlasti… Što su srbovali po hrvatskim institucijama, srbovali su. Dolaskom Domovinskog pokreta srbovanje je prestalo”, poručio je Stipo Mlinarić Ćipe.
Podsjetimo i da se radi o stranci koja je praktički usavršila izigravanje segmenata Ustavnog zakona kojima se pripadnicima nacionalnih manjina jamči zastupljenost u lokalnim predstavničkim tijelima.
Kroz zauzimanje mjesta namijenjenih predstavnicima srpske manjine, desnica predvođena DP-om godinama u Gradskom vijeću Vukovara osigurava dodatne vijećnike, koji umjesto da budu glas srpske zajednice, podržavaju ograničavanje manjinskih prava. Predrag Mišić, danas član DP-ovog saborskog kluba, upravo je s te pozicije zasjeo u parlament.
Osim kao dio vladajuće koalicije, Srbi su depeistima smetali i na čelima saborskih odbora. No unatoč ultimatumima kojima su ucjenjivali preostale manjinske zastupnike, Milorad Pupovac naposljetku je ipak imenovan na čelo Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Odgovornost za probleme koje nisu uspjeli riješiti kao dio vladajuće koalicije DP prebacuje na ono malo preostalih Srba. Kada se razmahala svinjska kuga, prvi ozbiljniji izazov ministra poljoprivrede Davida Vlajčića, uzrok nisu tražili u vlastitim propustima, nego u Jagodnjaku
Više uspjeha imali su pri realizaciji ranije spomenutog obećanja, jasno naznačenog u DP-ovom izbornom programu, kako će “izvršiti reviziju sredstava koja se dodjeljuju tjedniku Novosti”. U dva navrata uspjelo im je, očito, izvršiti pritisak na vodstvo Savjeta za nacionalne manjine, pa kroz dvije godine našem mediju odrezati trećinu dosadašnjeg budžeta.
Ove godine sredstva su srezana i “Prosvjetinim” Danima srpske kulture, i to nakon što su zakrabuljeni huligani banuli na dvije njihove manifestacije u Splitu i Zagrebu.
Splitsko-dalmatinski ogranak Domovinskog pokreta pritom je pripadnicima Torcide, koji su djecu i starije okupljene na folklornoj priredbi rastjerali uz povike “Za dom spremni” i “smeća srpska”, pružio “punu podršku” jer su na “pristojan i dostojanstven način izrazili svoje građansko neslaganje s provokativnim skupom i prekinuli ga”.
Koliko daleko sežu DP-ove manipulacije pokazuje i pokušaj da se odgovornost za probleme koje nisu uspjeli riješiti kao dio vladajuće koalicije prebaci na ono malo preostalih Srba. Kada se razmahala svinjska kuga, prvi ozbiljniji izazov ministra poljoprivrede Davida Vlajčića, uzrok nisu tražili u vlastitim propustima, nego u Jagodnjaku, mjestu u kojem je, Ćipinim riječima, “izbila prva četnička pobuna”.
Ustaše
Kratak je put od huškanja na Srbe do eksplicitnog ustašovanja. Uzmimo za primjer samo ovu godinu, kada je u razmaku od par mjeseci Josip Dabro javno opjevao “grobnicu od zlata”, a Predrag Mišić objavio Facebook-status u kojem je Juru Francetića i Rafaela Bobana nazvao “ponosom hrvatske države”.
Proustaški zanos, međutim, eksplodirao je nešto ranije, na lanjskom koncertu Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu na kojem su se uz HDZ-ove ministre pojavili i gotovo svi viđeniji depeisti.
Ostatak priče je poznat: zaredali su pokušaji sprječavanja održavanja različitih festivala, napadi na strane radnike, oštećenja antifašističkih spomenika, nošenje crvene petokrake praktički je zabranjeno na većini javnih skupova, a ne piše se dobro ni kulturnjacima.
Budući da kulturnom sferom još uvijek nije zavladao “novi hrvatski imaginarij temeljen na domovinskom duhu”, barem u mjeri u kojoj bi DP to želio, nekako nam se čini da najgore tek slijedi.
Ustvari, već je polagano počelo. Lanjskim izmjenama Zakona o igrama na sreću, a iz čijih se prihoda financira i rad civilnog društva, uvedena su dva nova područja – promicanje i očuvanje vrijednosti Domovinskog rata te demografska revitalizacija.
To znači da će Vlada prvi put ove godine dio novca usmjeriti na nove, domovinske programe, zbog čega će kulturnjaci i humanitarne organizacije dobiti manje sredstava.
Ako mislite da pretjerujemo s ustašama, podsjećamo i da je Domovinski pokret Grada Zagreba prije kojih pola godine najozbiljnije od gradonačelnika Tomislava Tomaševića zatražio odgovor na pitanje kada će se urediti memorijalno groblje vojnika oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske iz 1941. – 1945., ocijenivši da je to “civilizacijski minimum”.
Groblja
Malo je tema kojima se Domovinski pokret posvetio s toliko žara kao grobljima. Do te mjere da im je jedan od značajnijih uspjeha otkako su u državnoj vlasti izmjena zakona kojima se regulira postavljanje spomenika na istima. Uz kampanju koja je podrazumijevala širenje neistina i zlonamjernih interpretacija o široko rasprostranjenim “neprijateljskim” spomenicima po Hrvatskoj, inicirali su izmjene tog akta.
Za razliku od stare verzije Zakona o grobljima, kojom je bilo propisano da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, novom verzijom zabranjeno je i vrijeđanje “vrijednosti obrambenog Domovinskog rata ili na bilo koji način veličati agresiju na Republiku Hrvatsku ili oružanu pobunu protiv RH tijekom Domovinskog rata ili sudionike u toj pobuni”.
“Izmjenama Zakona o grobljima rekli smo da ćemo ukloniti sve četničke spomenike, odnosno spomenike koji veličaju agresiju s cjelokupnog područja RH, gdje je najmonumentalniji, najiritantniji upravo četničkom vojvodi Vukašinu Šoškoćaninu u Borovu Selu. To smo obećali biračima i DP će ostati upamćen upravo po ovoj akciji”, izjavio je Penava netom nakon što su sporna obilježja sa Šoškoćaninova mauzoleja temeljito iščekićana.
Za sada je nepoznato koliko je još nadgrobnih spomenika uklonjeno iz istog razloga. No u jedno smo sigurni – da se u DP-u nisu nadali kako će aktualna verzija Zakona o grobljima naposljetku presuditi i spomeniku “ustaškom sinu”.
Radi se o spomen-ploči koja je 1998. podignuta ispred ulaza u zgradu u kojoj se zadnjih godina nalazi zadarski ured Državne uprave, u znak sjećanja na poginulog branitelja Rajka Lozu.
Pored teksta o okolnostima stradanja, na granitnoj ploči, Lozu se nazivalo “ustaškim sinom” kojem “progoni, optužbe, mučenja, zataje i izdaje nisu prekinuli životni san: Nezavisnu Državu Hrvatsku”. Uz sve to, u pozadini sporne posvete bile su uklesane granice NDH. Ploču je naposljetku krajem prošle godine uništio nepoznati počinitelj.
Zadarska gradska vlast, pozivajući se upravo na novi Zakon o grobljima, odlučila je da tekst na novopostavljenom spomeniku sada glasi: “Na ovom mjestu u Domovinskom ratu svoj je život položio hrvatski branitelj i junak Rajko Lozo, braneći slobodu Grada Zadra i Republike Hrvatske. Navik on živi ki zgine pošteno.”
Kosti
I opet groblja. Ovoga puta kroz djelovanje Povjerenstva za utvrđivanje činjenica o komunističkim zločinima nakon Drugog svjetskog rata, novog Vladinog tijela osnovanog na inzistiranje Domovinskog pokreta.
Nedugo zatim osnovan je i stranački Odbor za istraživanje jugoslavenskih komunističkih zločina, na čije je čelo imenovana novopečena članica DP-a i povjesničarka Vlatka Vukelić, najpoznatija po negiranju ustaških zločina, osobito onih počinjenih u dječjem koncentracijskom logoru u Sisku.
U mandatu aktualne Vlade našlo se dodatnog posla i za Tomu Medveda, čije je Ministarstvo branitelja u posljednjem periodu totalno posvećeno otkapanju grobnica iz 1945. Sve kako bi se, valjda, potvrdilo da su, Penavinim riječima, Bleiburg i Križni put “najmasovniji zločini počinjeni nad hrvatskim narodom”.
U istom navratu poručio je da komunizam treba osuđivati jednako kao fašizam i nacizam. No sva je prilika da se nova iskapanja starih grobnica vrše kao nastavak dugogodišnjih revizionističkih pokušaja da se komunistički zločini prikažu kao veći od ustaških.
Nesreća po DP i HDZ je što su u tom zanosu nedavno dovezli i kosti pet stotina “hrvatskih žrtava” iz Slovenije: ustvari je riječ, kako smo pisali, o pripadnicima vojnih formacija, pretežito raznih postrojbi pod ustaškom ingerencijom.
Uz neke od njih su pronađeni bugarski, talijanski i njemački gumbi te natpis “Gott mit uns”, što znači da se najvjerojatnije radi o pripadnicima njemačkih i možebitno trećih osovinskih vojski.
I dok je kostiju, koga briga za galopirajuću inflaciju. Taj je paradoks ponajbolje sažeo umirovljeni sveučilišni profesor Ivan Rimac gostujući nedavno na N1 televiziji: “Imamo više izvještaja o tome koliko je iskopano žrtava nakon Drugoga svjetskog rata nego izvještaja o tome koliko je uzorano njiva u Slavoniji i koliki će biti prinos pšenice i drugih poljoprivrednih kultura.”
Bebe
Da ne ispadne da se samo bave prevrtanjem po kostima, podsjetimo da je DP od dolaska na vlast pokazao i izniman interes za novorođenu djecu i pripadajuće im obitelji, skrojene po patrijarhalnoj mjeri.
Upravo je demografija bila jedna od glavnih tema kojima se ta stranka bavila u svojoj predizbornoj kampanji. U tom periodu najavljivali su čuda i naposljetku izvojevali osnutak Ministarstva demografije i useljeništva, na čije je čelo postavljen teolog Ivan Šipić.
“Demografiju smo izvukli iz ormara jer je bila trećerazredna tema, a sada imamo situaciju da se na mjesečnoj razini samo za rodiljne i roditeljske potpore isplaćuje više od deset milijuna eura”, pohvalio se Šipić.
A onda je objasnio koja je točno uloga namijenjena djeci u imaginariju depeista: “Tko će nositi oružje na ramenu ako ne bude djece? Tko će to čuvati našu domovinu ako ne budemo ulagali u naše obitelji?”
Da ne ispadne da se samo bave prevrtanjem po kostima, podsjetimo da je DP pokazao izniman interes i za novorođenu djecu i obitelji. Ministar Ivan Šipić objasnio je koja im je uloga namijenjena: “Tko će nositi oružje na ramenu ako ne bude djece? Tko će to čuvati našu domovinu ako ne budemo ulagali u naše obitelji?”
Ministar Šipić se pohvalio i kako je lani zabilježen prvi porast broja novorođenih i znatan iskorak u broju povratnika u matičnu im zemlju. Službene statistike uistinu pokazuju da je nakon višegodišnjeg pada broja živorođenih Hrvatska u 2025. zabilježila blagi porast u odnosu na prethodne godine.
Prema posljednjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, onima za 2024., tokom te godine u Hrvatsku se iz inozemstva vratilo oko 13.300 hrvatskih državljana, što također predstavlja svojevrsni napredak, uzrokovan prije svega lošijom ekonomskom slikom u ostatku EU-a nego naporima hrvatske Vlade.
Dodajmo i da je država u istoj godini izdala rekordnih 206.529 dozvola za boravak i rad stranim radnicima, čemu se DP načelno protivi, inzistirajući da novopridošlice ekspresno nauče hrvatski jezik. I sve to dok članovi obitelji njihovog predsjednika Penave iznajmljuju kuću migrantskim radnicima.
Kada podvučemo crtu, ispada da se radi o skromnim pomacima u broju novorođenih i povratnika koji dugoročno neće promijeniti smjer nepovoljnih demografskih kretanja u zemlji.
Bosna
Ali zašto bi se uopće bavili vlastitom zemljom kada mogu tuđom. Pod to bi se dala podvući najnovija inicijativa DP-a, kojom se zahtijeva intervencija u izborne procese susjedne Bosne i Hercegovine.
Da stvar bude luđa, čini se da ni sami depeisti do kraja ne znaju što zapravo žele. Prvo su najavljivali donošenje deklaracije kojom od hrvatske vlasti, a u kojoj i sami sudjeluju, traže aktivniji angažman u zaštiti položaja Hrvata u BiH te hitno pokretanje inicijative za uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH.
Tvrdili su da takav model ne bi ugrozio opstojnost Federacije, nego bi omogućio Hrvatima izbor vlastitih političkih predstavnika. Međutim, na samom su kraju radne verzije dokumenta zaprijetili kako bi hrvatska strana, u slučaju da se njihov predloženi model ne realizira, “imala pravo tražiti povratak na stanje prije Washingtonskog sporazuma, odnosno obnovu Herceg-Bosne kao sastavnice Sjedinjenih Država BiH”.
Nakon kritika dijela domaće i međunarodne javnosti te kolega im iz vladajuće koalicije, prijetnja obnovom Herceg-Bosne najednom je nestala iz finalne verzije dokumenta, koji sada nazivaju rezolucijom.
Predložena rezolucija ima osam točaka i pored posebne izborne jedinice, odnosno ostvarivanja “potpune političke ravnopravnosti Hrvata u BiH u okviru reforme političkog sustava”, podrazumijeva ono što hrvatske vlasti ionako već godinama rade – “pružanje programske, financijske i političke potpore obrazovnim, zdravstvenim, kulturnim i medijskim institucijama te institucijama Katoličke crkve u BiH radi postizanja višeg stupnja autonomije Hrvata”.
Od ostalih inicijativa DP-a na vanjskopolitičkom planu izdvojimo zahtjev za iskazivanjem “poštovanja i lojalnosti” Sjedinjenim Američkim Državama i njihovom predsjedniku Donaldu Trumpu.
“Hrvatsko-američko savezništvo i prijateljstvo ne smije nikome u Hrvatskoj biti instrument ili meta borbi za ideološku i političku premoć u zemlji, a pogotovo militantnim ljevičarsko-globalističkim politikama koje u Hrvatskoj godinama vode prenesene unutarnje američke ratove. Oni bi svojim destruktivnim i naslijeđenim totalitarnim političkim vrijednostima u pravilu duboko antihrvatskim, dali međunarodnu formu”, poručili su nedavno iz Domovinskog pokreta, pa na kraju takvo djelovanje još proglasili “antihrvatskim i štetnim”.
