Ovo što slijedi bit će pisano s povećanim oprezom, jer imam razloga vjerovati da je gradonačelnik Pule Filip Zoričić lake ruke na SLAPP tužbama i gušenju slobode govora.

Reagirajući na moj tekst iz serijala Junak našeg doba, koji objavljujem u Večernjem listu, gdje sam tematizirao Zoričićevo ozloglašavanje vlastitih sugrađana, pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji su na izborima u Republici Italiji glasali za profašističku desnicu, on je, ništa ne demantirajući, uputio nekoliko znakovitih poruka i elektronskih pisama uredništvu, te na moju privatnu mail adresu, u kojima je tražio brisanje elektronskih objava, premda ništa od onog što je objavljeno nije ni pokušao demantirati. “Objava u kojoj me stavljate u kontekst zagovornika fašističke ideologije i nazivate mračnjakom duboko je povrijedila mene i članove moje obitelji.”, napisao je tada Zoričić. Baš me i nije iznenadilo Zoričićevo reagiranje U ime obitelji…

Tada je, dakle, bilo riječi o Talijanima. Sada je, pak, riječ o “srpskom smeću”. Filip Zoričić, kao gradonačelnik Pule, zabranio je narodnjački koncert u svome gradu. “Mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada.”

Zabrana, dakle, nije inspirirana etičkim ni nacionalnim, nego čisto estetskim razlozima: “u javnom prostoru, dok sam ja gradonačelnik, promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule, sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima”.

Što to Duška Kuliša iz Kreševa u Bosni i Hercegovini, sina Lucije i Mate, izvođača hitova “Ti meni lažeš sve” i “Suzo moja, Suzana” čini pojavom koja narušava “identitet građanske, europske i mediteranske Pule”? Muzika koju Kuliš izvodi, kao, uostalom, ni muzika Dragana Kojića Kebe i Ane Bekute, ne razlikuje se po stilu, ritmu i tonu od muzike koju izvode pjevačice i pjevači rođeni i nastanjeni pokraj mora, što će reći – na Mediteranu.

Osim toga, jesmo li sigurni da ono što je na Balkanu – gdje jesu i Kreševo skupa s Bosnom, i Srbija odakle su Koja i Bekuta – istovremeno nije na Mediteranu? I po čemu je to Pula, onako kako Pulu zamišlja Zoričić, više europska od Kreševa? Ili od Šapca, Banje Koviljače i Požarevca? Da Kreševo i Šabac po Zoričićevoj geografiji nisu u Aziji?

Ali ako je estetika razlog, a Zoričić pod slutnjom tužbe za duševne boli, te u ime obitelji, spreman nas je uvjeravati da ničega tu osim estetike nema, kako je uopće moguće da neka druga, tuđa i strana estetika narušava “identitet građanske, europske i mediteranske Pule”?

Obično se kulturni identitet jednoga svijeta upravo potvrđuje komunikacijom s drugim kulturama i identitetima. Ne postoji, osim u imaginaciji i kulturnoj politici crnih komesara, takve kulture i tog identiteta od kojih bi takozvanu matičnu kulturu trebalo štititi. A najmanje ako je ta kultura građanska, europska i mediteranska.

Filip Zoričić ima iskustva sa zabranjivanjem. Kao ravnatelj pulske gimnazije zabranio je izdavanje školskog lista Žurnal, jer su se učenici, skupa s mentoricama, knjižničarkom Ivanom Petrinić i profesoricom hrvatskog jezika i povijesti Jelenom Pavić, odvažili da objave tekst Borisa Dežulovića, te razgovore s Bornom Sorom i Domagojem Zovakom iz NewsBara, kao i s Juricom Pavičićem, kojemu je ravnatelj Zoričić zabranio i sam ulazak u svoju školu, pa su učenici s njime razgovarali u kafiću. (O svemu ovom podrobno i dokumentirano piše Boris Dežulović u kolumni objavljenoj u zagrebačkim Novostima, još u travnju prošle godine…)

Ovaj put nije bilo riječi o “identitetu građanske, europske i mediteranske Pule”, nego, pretpostavljamo, o pedagoškoj dobrobiti osjetljivih gimnazijskih duša, te o pogubnom utjecaju koji bi NewsBar, Dežulović i Pavičić mogli imati na njih. Ali ti gimnazijalci i gimnazijalke ipak imaju nešto zajedničko sa svojim gradom: Filipa Zoričića i identitet. On bi ga rado mijenjao i popravljao, govoreći da ga štiti. U ime obitelji. Građanske, europske i mediteranske, naravno.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek podržala je gradonačelnika Pule Filipa Zoričića u zabrani koncerta Duška Kuliša, Dragana Kojića Kebe, Ane Bekute i Zorane Mićanović, kao i gradonačelnika Osijeka koji se pridružio zabrani. “Mislim da je to normalna, prirodna i za mene očekivana odluka tih dvaju gradonačelnika”, rekla je podržavši ih u prijeporu oko “srpskog smeća”.

Ništa čudno, ako znamo da je Ministarstvo kulture u mandatu Nine Obuljen Koržinek prestalo za javne knjižnice otkupljivati knjige srpskih i bosanskohercegovačkih pisaca, objavljene kod hrvatskih nakladnika. Na taj način Obuljen Koržinek nastoji, te u određenoj mjeri i uspijeva, ograničiti tu, prema njezinom doživljaju kulture i književnosti, nezdravu i štetnu praksu po kojoj neki od najznačajnijih srpskih i bošnjačkih pisaca iz susjednih država sudjeluju u hrvatskoj kulturi i književnosti, narušavajući tako, što bi rekao pulski gradonačelnik, “građanski, europski i mediteranski” identitet hrvatske kulture i književnosti. To je ta estetika oko koje su se Zoričić i Obuljen Koržinek našli.

Građanima Pule, pak, jer o njima je ovdje najprije riječ, dozlogrdila je višedesetljetna vladavina IDS-a u njihovoj lijepoj pokrajini, te nešto kraće i u njihovu gradu. I tako su, uz nagovor žustrih aktivista, SDP-ovskih i možemaških oporbenjaka te kojekakve druge čeljadi željne vlasti, izabrali Filipa Zoričića.

S njegovim dolaskom počeo se mijenjati identitet grada. Najprije s promjenama po gradskim fasadama, gdje su se pojavili neki zanimljivi grafiti i murali. Potom su zaredali i incidenti kakvih u proteklih tridesetak godina nije bilo u Istri i u Puli: iščupana je glava Lina Marianija… Naravno, sve su to puke slučajnosti.

Ali zabrana koncerta Duška Kuliša i njegovih drugarica i druga Kebe svakome je u Puli i oko Pule pokazala kako je stvorena značajna razlika između raspoloženja i svjetonazora, da ne kažemo identiteta, većine Puljana, i ćudi njihova gradonačelnika.

Nakon što trideset godina nije uspijevala hadezeizacija Istre i Pule, krenulo se, u ime obitelji i identiteta, malo zaobilaznim putem. Preobražaj je, naravno, moguć. Toga bi Istrani i Puljani morali biti itekako svjesni, prije nego što se nakon iščupane brončane glave Lina Marianija ne počnu čupati i prve žive glave. Onako kako se to, po potrebi identiteta, radilo po drugim dijelovima Hrvatske.

Tolerancija se lako troši, ljudima ne treba mnogo da se pretvore u hajvane, i to bi svakako trebali imati na umu oni kojima je do Istre i Pule kakvi su bili u proteklih trideset godina.

Gimnazijalce Zoričić nije mogao preodgojiti protiv Dežulovića i Pavičića, jer su odrastali u kulturnoj i civiliziranoj Puli. Ali Pulu takvi kao on mogu preobraziti i preodgojiti. Gradovi, zemlje i pokrajine, narodi i čitavi kontinenti mnogo su labilniji od prosječnog gimnazijalca. Labilnim ih čini upravo to što su otvoreni prema različitostima. Zoričić je u Puli različitost, kao što su različitost u Puli Duško Kuliš i Dragan Kojić Keba.

Zanimljivo je da Filipa Zoričića, gradonačelnika Pule, u zabrani koncerta nitko relevantan u Hrvatskoj nije podržao, osim HDZ-ove ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i HDZ-ova gradonačelnika Osijeka Ivana Radića. Njegov je postupak izazvao otpor cjelokupnog novinskog i novinarskog mainstreama, novinara koji pišu o glazbi i kulturi, te samih glazbenika. Među tim svijetom vjerojatno se nije našao nitko tko je ikad bio na koncertu Duška Kuliša, Ane Bekute, Dragana Kojića Kebe, a jedva da je bilo takvih koji znaju barem jednu njihovu pjesmu…

Ljudi su vrlo precizno detektirali da se tu ne radi ni o kakvim cajkama, ni o kakvom turbofolku, nego je riječ o – zabranjivanju. I riječ je, kao što je Zoričić sam naglasio, o identitetu. Riječ je o zabrani u ime identiteta, a ne u ime ove ili one (etičke) vrijednosti.

Naravno, Hrvatski centar PEN-a nije se oglasio. Njegov čelnik Tomica Bajsić neka je vrsta Filipa Zoričića hrvatske kulture i književnosti. On i njegova uprava, potpredsjednice akademkinja Sibila Petlevski i profesorica Nadežda Čačinovič pitanjima sloboda i zabrana bave se vrlo selektivno. Gluhi su, naime, kada se zabranjuje u ime “građanskoga, europskog i mediteranskog” identiteta, i kada je zabranama pogođen netko koga naprosto preziru.

Građane ne mogu netolerantnim primitivcima učiniti neka knjiga, priredba, koncert, ali će ih netolerantnim primitivcima učiniti zabrana knjige, priredbe koncerta.

(Nije dozvoljeno prenositi ovaj sadržaj bez autorova odobrenja. Prenosimo s autorova portala gdje je kolumna naslovljena: Stvarni cilj Zoričićeve zabrane je preobražaj kulturnog i političkog identiteta Pule i Istre).

jergovic