Prvi dio           Sedmi dio      Trinaesti dio

Drugi dio         Osmi dio

Treći dio          Deveti dio

Četvrti dio        Deseti dio

Peti dio           Jedanaesti dio

Šesti dio         Dvanaesti dio

 

1991. GODINA - Drugi dio


U broju od 22. veljače “Brodski list” prenosi iz bosanskobrodskog “Našeg lista” od 5. veljače “Saopštenje sa poslednje sednice glavnog odbora Srpske demokratske stranke u Bosanskom Brodu, Slavonskom Brodu, Odžaku i Slavonskoj Požegi” u kojem se doslovce traži “od Predsjedništva SFRJ i vojnog vrha da zaštiti srpski narod u navedenim opštinama vojskom i oružjem JNA…” “Srpska demokratska stranka kao legitiman predstavnik srpskog naroda, zbog ozbiljnosti situacije i stepena ugroženosti svojeg naroda, a u slučaju nemogućnosti državnih organa da pruže traženu zaštitu, bit će prinuđena da se sama brani, odnosno da pokrene sve radnje u zaštiti gole egzistencije srpskog naroda”. U uvodu ovog saopćenja navode se i razlozi za ovakav zahtjev: stvaranje paravojnih i paralelnih oružanih formacija razbijača jugoslavenske državne zajednice tzv. rezervnih sastava milicije i civila u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koji su u funkciji vojske HDZ-a, koja se ilegalno naoružava iz inozemstva…”

“Neka gospoda iz SDS-a konačno izađu s imenima i prezimenima ljudi, koji im rade o glavi” poručio im je u opširnom odgovoru član Izvršnog vijeća Mato Artuković i zatražio argumente za njihove tvrdnje.

Frano Piplović alias Đuro Punitović u rubrici “Reagiranja” i broju od 1. ožujka “saopštenje SDS-a” naziva “bijedom koju samo bolesni mozak može konstruirati” optužujući SDS kako izaziva “krvoproliće i građanski rat”…

I tenzije rastu. Vojska je 12. veljače regulirala promet manjeg vojnog konvoja u punoj ratnoj spremi. Na osnivačkoj skupštini SDS-a u Klokočeviku nisu izvjesili hrvatsku zastavu “jer je nisu imali”, a predsjednik SDS-a iz Slavonskog Broda rekao je u svom govoru kako će “krv pakračkih Srba biti osvećena…” U vezi antihrvatskog djelovanja SDS-a Izvršno vijeće objavilo je što? Priopćenje. Pa kaže: “…Budući da je uz KOS-ovsku agenturu jezgra SDS-a glavni nosilac antihrvatske politike na području naše općine, Izvršno vijeće smatra da se moraju poduzeti odgovarajuće mjere da ih se upozori i spriječi u antihrvatskom djelovanju. Stoga što vodstvo SDS-a izaziva krvoproliće traženjem intervencije JNA, što omalovažava i ne poštuje legitimnu hrvatsku vlast, simbole hrvatske države, niti pravnu državu, što je u svoj program ugradila kao temeljni princip razaranje i komadanje Hrvatske, smatramo ovu stranku nedemokratskom i terorističkom, jer je njena aktivnost uperena protiv hrvatskog naroda, a zatim i protiv velikog broja Srba u Hrvatskoj. Izvršno vijeće predlaže nadležnim organima pravosuđa da po hitnom postupku preispitaju djelovanje i registraciju ove stranke…”

Kada 18. ožujka bude osnovano Međustranačko vijeće kao zajedničko političko tijelo u njemu će biti zastupljene sve stranke osim Srpske demokratske stranke. U travnju će Međustranačko vijeće postati od političkog tijela, Vijeće za obranu općine Slavonski Brod.

Juriš na poduzeća, “Brodski list” uredno registrira i prati stvarajući klimu. O izmjeni stražnjica u nekad direktorskim, a sada ravnateljskim foteljama svjedoče naslovi: “Odlazi direktor “Projektbiroa”, “Milivoj Mrđa podneo ostavku u Dominu”, “Smjena direktora Inženjeringa”, “Direktor Brodvina smeta Brodvinu”, “Zašto je otišao direktor Veterinarske stanice Zvonimir Tiljak?”, “Dole direktor Uniresa”…

Promijenjeni su gotovo svi direktori 11 osnovnih škola zajedno s dotadašnjim imenima tih škola (“Brodski list” od 22. ožujka).

Počinju oružane pobune Srba u Kninu, Virovitici, Pakracu, Osijeku, Vinkovcima, Okučanima… U “Brodu je mirno”, piše tada “Brodski list”. Držeći i poručujući kako je tomu tako zahvaljujući mudrosti brodske vlasti i politike. I u toj ocjeni nije daleko od istine. No, to će se tek kasnije pokazati.

Od sredine veljače uvedena je u list čitava stranica teme “Vjerski život u našem gradu”, a od 22. ožujka “Stranke imaju riječ”.

Nakon uskršnjih događaja na Plitvicama (31. ožujka), u srijedu 3. travnja JNA je demonstrirala zastrašivanje oklopnim transporterima iz pravca Vrpolja koji su navodno trebali na željezničkoj stanici štititi vojni transport iz Beograda za Doboj. Oko tri stotine mještana Strizivojne i Vrpolja ogorčeno je protestiralo. Vojska je uperila cijevi u demonstrante, no ubrzo je došlo do smirivanja i JNA se povukla.

Događanja na Plitvicama, u Kninu, Kijevu, Obrovcu i drugdje doveli su do niza prosvjeda i reagiranja, a Hrvatska narodna stranka je organizirala javni prosvjed na glavnom gradskom trgu i zatražila naoružavanje naroda, obustavu financiranja JNA i formiranje vlade nacionalnog jedinstva u Hrvatskoj.

U broju od 5. travnja općinski odbor Srpske demokratske stranke protestira što su promijenjena imena ulica u bivšoj Mjesnoj zajednici “Đuka Matanić” i mimo zaključaka savjeta mjesne zajednice ulice nisu dobili Vuk Karadžić i Dositej Obradović. Također postavljaju pitanje kome smeta ploča sa reljefom lika Branka Radičevića na pročelju zgrade bivše gimnazije na glavnom gradskom trgu.

Odgovor i demanti tvrdnje dobivaju na naslovnoj stranici idućeg broja “Brodskog lista” sljedećim naslovom: “Tko je to, gospodo, ugrožen?” i fotografijom na kojoj se vidi ploča s likom Branka Radičevića na zgradi gimnazije. Ispod fotografije piše: “Ako laže koza, ne laže rog.” Uistinu, komu bi to mogla smetati ploča s reljefom Branka Radičevića pita se novinar Ž. M. i sam odgovara: “Normalnim i razboritim ljudima sigurno ne.”

I nakon što je odbor Srpske demokratske stranke u Slavonskom Brodu utjeran u laž i sramotu i to javno i dokumentirano – ploča s likom Branka Radičevića će nestati s pročelja gimnazije. Ako je novinar Ž. M. imao pravo da ”normalnim i razboritim ljudima” ta ploča nije mogla zasmetati, onda su je skinuli nerazboriti i nenormalni ljudi. Cijelo selo zna tko su oni, a oni se privatno pravdaju kako je to napravljeno u ime višeg cilja, a taj je da se na upražnjeno mjesto Branka Radičevića predviđa postaviti bista Dragutina Tadijanovića.

SDS će kasnije uzvratiti slično. Kad je srpska vojska ušla 6. listopada 1992. u Bosanski Brod, katolička crkva sv. Ilije bila je samo granatom pogođena u visini početka zvonika. Srpska bogomolja je bila sravnjena sa zemljom, a džamija je bila potpuno čitava. Srbi su pozvali sve reportere svjetskih novinarskih agencija da snime porušenu pravoslavnu crkvu, za što su optužili hrvatske i muslimanske vandale, te čitavu džamiju i katoličku crkvu koje “plemeniti” srpski borci nisu ni takli. Kad su bogomolje snimljene i vijest obišla svijet riječju i slikom – Srbi su sravnili sa zemljom i katoličku crkvu i džamiju.

Dvanaestog travnja Skupština općine je donijela odluku da se Danom općine koji je obilježavan na datum kada je Slavonski Brod antifašistiziran 21. travnja 1945., ukine i promijeni na 20. srpnja – “...dan kad se 1244. u povijesnim izvorima po prvi puta spominje ime Brod u povelji kralja Bele IV”, kasnije, kad se znanstvenici masovno ograde od ove dubiozne tvrdnje, Dan grada će ponovo promijeniti datum obilježavanja. Ovaj puta na dan sv. Ivana Nepomuka imenovanim, od strane Gradskog poglavarstva za sveca zaštitnika grada, iako i djeca i brodski vrapci znaju da je svetac zaštitnik grada sv. Florijan i to još od 1817. godine.

Promijenjen je i grb grada s motivacijom da ga se “vraća izvornom obliku”.

Po završetku serije feljtona Vladimira Rema o starom Brodu, Stjepan Krpan od 19. travnja počinje objavljivati interesantnu građu za svoju knjigu “Zavičajnici” u kojoj je obradio brojne prešućivane i zaboravljene zaslužnike Broda i pripadajuće mu okolice.

Nakon što su 1991. godine umrli znani i spomena vrijedni Brođani Dinko Perko, Marko Čeović, Josip Psutka, Štefa Kolombo, Dragutin pl. Antolković, Ignac Naco Kovačević i Veljko Korač, umro je 22. travnja u Beogradu i Mihajlo Javorski Bato, đak brodske gimnazije i najčuveniji diplomat porijeklom iz Broda i okolice. Bio je ambasador Jugoslavije u Italiji, Grčkoj, Belgiji i Egiptu. Sahranjen je u rodnom Bosanskom Brodu.

U broju 18 od 3. svibnja dr. Mato Vukelić predsjednik Vijeća udruženog rada Skupštine općine otvoreno izjavljuje: “Čišćenje u poduzećima i traženja zdravih jezgri već su u toku...” Deset godina kasnije pronađene “zdrave jezgre” imat će iza sebe uništeno gotovo kompletno gospodarstvo Broda: “Đuro Đaković”, “Slavonija” DI, “Jasinje”, “TOB”, “Veterinarska stanica”, “Plamen”, “Pionir”, “Brodvin”, “Staklo”...

Početkom svibnja politička situacija se ubrzano zaoštrava nakon događaja na Plitvicama, u Kninu, Borovom Selu, Pakracu... Brodski maturanti, ali i ostali građani Broda okupili su se u nedjelju 5. svibnja predvečer ispred vojarne JNA i prosvjedovali su zbog toga što je nekoliko tenkova i oklopnih vozila pristiglo u vojarnu. Mladež je te noći tijelima zapriječila dolazak tenkova iz Bosne preko savskog mosta. Demonstracije su trajale do jutra i u njima je tijekom noći demolirano nekoliko prodavaonica i kioska čije su matične kuće iz Srbije. Zapovjednik vojarne major Lukićević objasnio je čelnicima Broda da su tenkovi i transporteri navodno samo u prolazu. Kamo idu on “ne zna”...

 

- nastavlja se -