Stribor Uzelac Schwendemann: Brodski list (1947-1992) – Sedmi dio

Slavonski Brod

Prvi dio

Drugi dio

Treći dio

Četvrti dio

Peti dio

Šesti dio

ČETVRTIH DESET GODINA (1977.-1987.) – DRUGI DIO

Krajem travnja (25. travnja) otvorena je nova zgrada “Projektbiroa”. Građevinska operativa ne jenjava. Od 1977. do 1980. godine sagrađeno je 1 070 društvenih stanova. U 1981. “Đuro Đaković” gradi 272 stana od toga 210 u naselju Slavonija I., 29 u Marka Oreškovića i 33 na Jelasu. Te godine završeni su i bazeni na Migalovcima (8. kolovoza).

Ne jenjava ni književno-politička aktivnost. Dr. Smiljko Sokol promovirao je u Brodu najnoviju knjigu dr. Zdravka Tomca “Socijalističko samoupravljanje” i nije, prema pisanju “Brodskog lista”, štedio komplimente. Rekao je “kako se radi o djelu, koje je čitko i razumljivo objasnilo socijalističko samoupravljanje, kao povijesnu neminovnost i nalog budućeg vremena”. Smiljko Sokol prometnut će se, kako je vidljivo, u autentičnog “Hrvatskog sokola” tek desetak godina kasnije…

U broju od 3. srpnja glavni urednik se obraća uokvirenim pismom čitaocima u kojem im objašnjava da je list s 5 otišao na 7 dinara, iako su to oni saznali od svojih prodavača kupujući prošli broj lista, dakle, i prije no što su uspjeli primiti urednikovo pismo. Urednik, međutim, ne objašnjava, kako to da je istovremeno povećao cijenu i smanjio broj stranica sa 16 na 12.

Događaj godine je puštanje u rad čeda “dogovorne ekonomije” – Tvornice vapna u Podcrkavlju (početak srpnja). Članovi Savjeta Tvornice u osnivanju Jozo Martinović, Vlado Abramović i Zvonko Morosavljević dobili su tom prilikom prigodna priznanja “za doprinos izgradnji ovog privrednog objekta u čiju gradnju je uloženo 560 milijuna dinara” – piše “Brodski list” (po tekućem tečaju DEM to je 30 milijuna DEM). “Ukupna ulaganja trebala bi se vratiti za 11,5 godina” – obećao je predsjednik Savjeta tvornice u osnivanju (iako je kod polaganja kamena temeljca, to isto obećao, za 10 godina).

U 1982. godini rotaciju po principu jednogodišnjih mandata započinje Partija. Zlatko Špoljarić je novi predsjedavajući Predsjedništva. U Sindikatu to je i dalje Ivan Šljivarić, u SUBNOR-u Pavo Fumić. U SSRN Leo Marinić. Jednogodišnji gradonačelnik je Ivica Mataić, a za predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine dolazi Branko Vukadinović. Benzin i nafta prodaju se samo na “bonove”. Struja se iskapča potrošačima dva puta tjedno od 14 do 22 sata. I dalje je strka za kavom, uljem, šećerom, margarinom, kozmetičkim preparatima, deterdžentom, wc papirom, bijelom tehnikom, televizorima u boji. Savez komunista Jugoslavije bar ne oskudijeva sa članovima. Ako je vjerovati “Brodskom listu” tada ih je bilo 2 041 272. Od 14 000 zaposlenika u “Đuri Đakoviću” svaki deveti bio je član Saveza komunista.

U veljači Izvršno vijeće Skupštine općine konstatira “kako su zadovoljeni ekonomski kriteriji za gradnju nove tvornice Modne industrije “Brod” na lokaciji Bjeliš”. Ulaganje se procjenjuje na 14 milijuna DEM. Osim što je to “interes cjelokupnog udruženog rada” ovaj novi poslovni potez omogućit će “otvaranje 700 novih radnih mjesta” – prenosi “Brodski list” izjave odgovornih drugova iz Izvršnog vijeća.

U ožujku, javnost saznaje kroz jednu perifernu vijest u “Brodskom listu” kako Vapnara iz Podcrkavlja “nosi” polovinu ukupnih gubitaka brodskog gospodarstva. Gotovo 3 milijuna DEM.

U srpnju stiže vijest, kako je Zbor radnika Tvornice vapna predložio Izvršnom vijeću uvođenje prinudne uprave. Tada se to zvalo po ZUR-u “privremene mjere zaštite društvenog vlasništva i samoupravljanja”. Obrazloženje prijedloga je dosta uvjerljivo. Naime, na 3 milijuna DEM gubitka u 1981. godini tvornica je u prva tri mjeseca 1982. dodala još 1,5 milijun DEM. S tendencijom daljeg rasta…

Kako problemi postaju prvorazredni, političari zaduženi za njihovo rješavanje, proporcionalno postaju drugorazredni. Brodom 1982. defiliraju “trećepozivci” Duško Dragun, Milan Rakas, Đuka Matošić, Slavko Naletilić, Ivica Gretić, Jure Ivezić, Miran Potrč …

I devalvacije dinara su sve učestalije. Nakon one od 30 posto od 6. lipnja 1980. slijedi nova od 20 posto 1982. godine.

Prosjeci primanja u “Đuri Đakoviću” su oko 650 DEM, visoka stručna prema prima oko 1 100 DEM, a niža 360. VKV radnici primaju oko 800 DEM mjesečno.

“Brodski list”, sjedinjen s Radio Brodom, (koji vodi Branko Penić), prvi puta iznosi podatke o svom poslovanju. Kolektiv broji 19 zaposlenih, od čega su 7 novinari. U prvih 9 mjeseci 1982. ostvaren je ukupan prihod od oko 10 milijuna dinara, što je oko 400 000 DEM. Od tog iznosa pola je dotacija SIZ-a za informiranje, a pola je utrženo prodajom i marketingom. List ima prodani tiraž od oko 7 000 primjeraka, a novinarska plaća je oko 600 DEM mjesečno (15 000 din).

Još u travnju otvorena je velika Robna kuća “Građa” s 2 500 m2 zatvorenog i 14 000 m2 otvorenog prostora. Gradi se naselje Slavonija II. i produžetak Svačićeve ulice. Te godine useljeno je u 326 društvenih stanova.

Na jednom od najjačih boksačkih turnira u Europi, boksač “Radničkog” Milan Boras osvojio je u Beogradu zlatnu medalju u lakoteškoj kategoriji. Sportaš godine je Zlatko Burić, a sportašica rukometašica Ivanka Barbarić. BSK se plasirao u Hrvatsku nogometnu ligu.

“Brodski list nakon gotovo desetljeća tiskanja u legendarnoj zagrebačkoj tiskari u Preradovićevoj ulici, vraća se u “Plamen” (10. travnja).

Godina 1982. bila je, prema onom kako je izvještavao “Brodski list”, hortikulturna godina. Diljem općine sađene su ruže, sadnice, stabla i nasadi pod geslom “88 – za druga Tita”.

U prvom siječanjskom broju “Brodski list” ozbiljno postavlja pitanje kako ozdraviti novorođenče iz Podcrkavlja, koje umjesto stručno izračunate i željno očekivane akumulacije – proizvodi 5 milijuna DEM gubitka. “Ponavljamo”, kaže pisac teksta, “tvornica ima svoje ekonomsko opravdanje” (!!!) “jer postoji sirovina, oprema, energija i tržište”, no, objašnjava tekstopisac “valja usavršiti tehnološka rješenja i transport rudače, a i kadrovi su dio problema”. Sve u svemu radi se sanacijski program i, samo po sebi razumljivo, nitko nizašto ne odgovara.

Od siječnja do rujna “Brodski list” će marljivo i opširno pisati o “40. godišnjici bitke na Sutjesci” (u 17 nastavaka), “40. godišnjici 6. korpusa NOV” (5 nastavaka) “Prskanju voćaka protiv štetnika” (5 nastavaka), a o vapnari ništa. Onda 23. rujna temeljem izvješća sa sjednice Izvršnog vijeća općine, javnost saznaje da je predsjednik “privremenog organa” ing. Tugomir Marin predložio, a Izvršno vijeće zaključilo, kako “ključ u bravu Vapnare nije rješenje, nego udruženi rad treba jasno reći, da li je spreman za doinvesticiju tvornice ili ne”. Govorilo se tu o nedovršenosti tvornice, potrebi iznalaženja sredstava za dovršenje i na koncu o zaustavljanju proizvodnje, generalnom remontu tvornice (koja je puštena u rad u srpnju 1981., dakle prije 2 godine) i razmještaju stotinjak radnika na druga radna mjesta u pogonima kombinata GIK “Brod”. “Bez novih ulaganja, nezamisliva je nova proizvodnja” – hladno zaključuje “Brodski list” – kao da je u pitanju kaubojski poker, a ne investicija od nekoliko desetaka milijuna DEM.

Umjesto hvatanja u koštac s problemima, koje su im smjestile partijske kolege prethodnici, novi, na godinu dana oročeni mandatari čelničkih funkcija, bave se uglavnom svečanim protokolom. Naglo su se zainteresirali za izložbe, akademije, koncerte, povijesnu baštinu, obljetnice, njegovanje revolucionarnih tradicija, podjelu odličja, veličanstvene susrete boraca i omladine u Varcagi, Ljeskovim vodama, Kindrovu i ostalim Trnjanima.

U ožujku (11. ožujka) Tanja Kovačević, po treći put u svojoj bogatoj novinarskoj karijeri, postaje vršiteljica dužnosti direktora ustanove i glavna i odgovorna urednica lista. Stari direktor, dipl. ing. šumarstva Mišo Vasung je dva tjedna ranije imenovan za prvog Društvenog pravobranioca samoupravljanja u bogatoj povijesti brodskog samoupravljanja.

List odmah poskupljuje sa 7 na 10 dinara (s 25 na 30 pfeniga). Tek 25. studenoga 1983. Tanja Kovačević postaje direktorica ustanove i glavna urednica lista. Odgovorni urednik lista je Antun Poljarević, a Nada Jelić ulazi u stalni radni odnos kao novinarka.

Brodski karatisti te su se godine plasirali u hrvatsku ligu. Košarkaši se natječu u Hrvatskoj košarkaškoj ligi – istok. Slađana Hajdić i Boris Hrečkovski prvaci su Hrvatske u kajaku jednosjedu na 500 m. Umjesto izvješća s izbora najboljeg sportaša godine “Brodski list” objavljuje intervju s predsjedavajućim Predsjedništva Saveza za fizičku kulturu općine Slavonski Brod Božidarom Krajnovićem. On izjavljuje: “Godina 1983. ako je tako možemo zvati, bila je za sport Slavonskog Broda jako teška”. Te, teške godine, prvi put je prekinuta tradicija i nisu birani sportaš i sportašica Broda.

Koliko je predsjedavajući Božidar Krajnović imao pravo govori i podatak da je 1983. održana deseti posljednji put, manifestacija “Susreti profesionalnih kazališta Hrvatske”. Umjesto planiranih 300 useljeno je samo 117 stanova, a i jedan “oriolikovac” pozvan da na kraju godine da ocjenu poslovanja tvrtke izjavio je novinaru “Brodskog lista”: “Još jedna teška godina je prošla”.

U smjenama jednogodišnjih mandata na čelnim funkcijama, Ivu Markovića u funkciji predsjednika Skupštine općine nasljeđuje mr. Ivan Grgić, u Partiji slijednik Tonka Bujasa je Gojko Drača, u SSRN Miju Popovića mijenja Stjepan Rajković. U SUBNOR-u, Sindikatu i Omladini dolaze Antun Fajdić, Ivan Sekulić i Dinko Kostadinović.

I kako se kadrovska vrteška sve ubrzanije okreće, tako je gospodarstvu sve više zlo. U prvom tromjesečju 1984. ukupni gubici iznose 17 milijuna DEM. Do kraja godine samo će “Veterinarska stanica” imati više (17,5 milijuna DEM gubitaka), a za ruke se drži sa “Slavonijatransom” koji ima 9 milijuna DEM gubitaka. O vapnari to više ne piše A. Poljarević nego Marija Borevković. Vrši se generalni remont (počeo 6. kolovoza) novorođenog generatora razvoja brodske privrede i puštanje u rad zakazuje se za 1. ožujka 1985. Remont je, piše “Brodski list”: “… afirmacija vlastitog rada stručnih i kvalificiranih radnika ovog kolektiva”.

U takvoj situaciji prorijedili su se i visoki posjeti Brodu, kojima je oduvijek davan poseban značaj i zapaženo mjesto. Na početku godine u Brodu je bio Josip Vrhovec, a na kraju Jure Bilić i Milutin Baltić.

Poteškoće u poslovanju nisu mimoišle ni “Brodski list”. On će opetovano, isprobano i inteligentno odreagirati smanjenjem broja stranica sa 16 na 12. Broj je novinara povećan na ukupno najviše u povijesti lista. Ravno devet. Novo pojačanje je Frano Piplović. Vanjska suradnja je također raskošna. U listu surađuju Miro Maričić, Željko Mužević, Marko Singer, Nedjeljko Pandžić, Vlatko Šulentić, Slavko Jenč, Milenko Nedić, Stjepan Blažanović, Emir Munjiza, Vlado Raumberger, Vjekoslav Kereković, Duško Srijemac, Josip Milardović i drugi. Kada bude potrošena “rezerva” od smanjenja broja stranica, dobit će se dozvola za povećanje cijene s 10 na 15 dinara (12. listopada), no za uzvrat list se ponovo tiska na 16 do 20 stranica.

Kako rastu poteškoće, tako raste i broj upriličenih svečanih skupova na kojima se diplome, priznanja i odličja dijele šakom i kapom. “Brodski list” već ima utvrđenu uobičajenu frazu kojom popraćuje ove ritualne skupove: “U društvu predstavnika društvenopolitičkih organizacija i skupštine općine Slavonski Brod prošlog petka je uz prigodnu svečanost, predsjednik taj i taj uručio prigodna priznanja zaslužnim građanima naše općine…”.

Kako se vremena mijenjaju pokazuju i ceremonijali “darivanja Republike” za njene “novembarske rođendane”. Ranije su to bile škole, dječji vrtići, tvornice i mostovi, sada su to seoske ceste. Godine 1984. za Dan Republike svečano je otvorena cesta Slobodnica – Bartolovci.

U zimu 1984. počinje i moda neplaćanja centralnog grijanja u novim naseljima. Od 705 stanara Slavonije I, Jelasa i Mikrorajona 439 ih ne plaća grijanje.

U sivilu prosječnosti ili u padu su i sportaši. Boksač Zlatko Burić pripremao se s državnom reprezentacijom za Olimpijadu u Los Angelesu, no nije otišao. Izabran je za sportaša godine, a sportašica godine je streljačica Ljerka Ilovača. Oboje su vice prvaci države. Zlatko Burić trostruki je prvak bivše države u polusrednjoj kategoriji, i prvak Balkana. Stalni je reprezentativac i u 187 borbi na ringu ima 162 pobjede i 25 poraza.

– nastavlja se –

8 comments

Skip to comment form

  1. Hoće li itko napraviti sličnu analizu/kroniku Posvske Hrvatske (1992. – 2015.)? To je Penić-vrijeme, vrijeme ljigavog novinarstva, zapravo početak njegovog kraja.

  2. g. LARA Vaši komentari su sve bolji i bolji udarate kvalitetno i po pravim ljudima pet plus

  3. Bolje je reći Penićovih vrijeme, taj je uhljebio cijelu famigliu, novinarska penis familia, gdje se može pročitati što ti pišu, češće su im imena na platnim spiskovima nego ispod autorskih tekstova.

  4. “Savez komunista Jugoslavije bar ne oskudijeva sa članovima. Ako je vjerovati “Brodskom listu” tada ih je bilo 2 041 272. Od 14 000 zaposlenika u “Đuri Đakoviću” svaki deveti bio je član Saveza komunista.”

    A otpriliek svaki dugi član SK iz Đure postat će od 1990-1992, član HDZ-a. Nijih između 600 i 700.

    1. živa istina, presvlače se iz uniforme u uniformu kako vjetra puše, bez stida i morala, sad mi naci parlamentarka najednom spika o sramoti na stadionu, a dam se kladiti da je znakovlje ona osobno naručila

  5. Dva smrada koja dokazuju kontinuitet govnarske politike od Juge do danas. Dakle, gotovo sve ono što vam se danas en sviđa u Hrvatskoj, možete zahvaliti onoj prekrasnoj državi.

    Sjeme im se zatrlo. Komunistička bagra, prirepci. Smrdljiva komuna.

    1. Izgubio mi se negdje:

      Dr. Smiljko Sokol promovirao je u Brodu najnoviju knjigu dr. Zdravka Tomca “Socijalističko samoupravljanje” i nije, prema pisanju “Brodskog lista”, štedio komplimente. Rekao je “kako se radi o djelu, koje je čitko i razumljivo objasnilo socijalističko samoupravljanje, kao povijesnu neminovnost i nalog budućeg vremena”.

  6. “..list s 5 otišao na 7 dinara, iako su to oni saznali od svojih prodavača kupujući prošli broj lista, dakle, i prije no što su uspjeli primiti urednikovo pismo. Urednik, međutim, ne objašnjava, kako to da je istovremeno povećao cijenu i smanjio broj stranica sa 16 na 12. …”

    – ovo se ni u najgoram kapitalizmu dogoditi nije moglo. Užas. Zar je to doista istina što Stribor piše o toj Jugi?

    I devalvacije dinara su sve učestalije. Nakon one od 30 posto od 6. lipnja 1980. slijedi nova od 20 posto 1982. godine.

    “Prosjeci primanja u “Đuri Đakoviću” su oko 650 DEM, visoka stručna prema prima oko 1 100 DEM, a niža 360. VKV radnici primaju oko 800 DEM mjesečno.”

    – samo zaboravi reći kojom je brzinom inflacija to papala.

    A imali su naši pretvorbenjaci od koga učiti:

    Događaj godine je puštanje u rad čeda “dogovorne ekonomije” – Tvornice vapna u Podcrkavlju (početak srpnja). Članovi Savjeta Tvornice u osnivanju Jozo Martinović, Vlado Abramović i Zvonko Morosavljević dobili su tom prilikom prigodna priznanja “za doprinos izgradnji ovog privrednog objekta u čiju gradnju je uloženo 560 milijuna dinara” – piše “Brodski list” (po tekućem tečaju DEM to je 30 milijuna DEM). “Ukupna ulaganja trebala bi se vratiti za 11,5 godina” – obećao je predsjednik Savjeta tvornice u osnivanju (iako je kod polaganja kamena temeljca, to isto obećao, za 10 godina).

    U srpnju stiže vijest, kako je Zbor radnika Tvornice vapna predložio Izvršnom vijeću uvođenje prinudne uprave. Tada se to zvalo po ZUR-u “privremene mjere zaštite društvenog vlasništva i samoupravljanja”. Obrazloženje prijedloga je dosta uvjerljivo. Naime, na 3 milijuna DEM gubitka u 1981. godini tvornica je u prva tri mjeseca 1982. dodala još 1,5 milijun DEM. S tendencijom daljeg rasta…

Odgovori