Kao što se profesionalizam brodskih medija mjeri stupnjem oportunizma – priklanjanjem jačoj strani da bi se postigao moralno problematičan probitak ili društvena promocija, tako se profesionalizam brodskih kulturnih institucija mjeri, upravo suprotno, stupnjem pristajanja uz lokalizam – zagovaranjem i promicanjem slabijih odnosno forsiranjem mjesnih kulturnih poslenika, događaja i interesa.
Nesporno je da kulturne institucije Grada, na temelju svojih zadaća i uloge, moraju dati prezentacijsku šansu i predstavnicima lokalne kulture, ne smiju zanemariti one koji su uskodomaće referentne točke ograničenog kulturnog serkla kojeg nadziru i o kojem patronatski skrbe, ali, ne po cijenu uskotračnog, provincijalnog sužavanja obzora i zanemarivanja univerzalnih vrijednosti. Pojedini kulturni punktovi prečesto promoviraju efemerije, djela izvan koordinata suvremenosti, pristupničke zapise, suhu dokumentaristiku, autorska djela u kojima je progresivna misao nepokretna, tanku i klišeiziranu literaturu, montirane obljetnice, suhoparne portrete zaslužnika i prenakićena sjećanja. Serviraju se, po formi, shematizirane promocije, a po contentu jednolična, surogatna prehrana za prikraćene konzumente kulture, željne vrhunskih kulturnih poslenika i njihovih delicija. Nezamislive su rasprave, polemički diskurs, sučeljavanja, majstorije stvaranja povijesno-satiričnih paralela, performance-i, osporavalaštvo, improvizacije koje se pamte... Predstavljanja prolaze povlađivalački, bez kontrarne publike, u neiventivnom nastojanju usmjeravanja reflektora pažnje na svečarsko i prigodničarsko, bez prizivanja nostalgije kao kritike postojećeg, s tek retrovoizorskim pogledima u nepovrat. Dominira kvantiteta na uštrb kvalitete. Bolje je imati pregršt vrhunskih stvaralaca, nego punu vreću drugorazrednosti. Bolje je imati, recimo, jedan Sa(n)jam knjige, nego deset dosadnih promocija. Sve ovo dosadašnje odbija, sve je to za izbjegavanje kao neprivlačno i već viđeno.Ipak, ponekad zasjaju promotivni intervali s provjerenim imenima.
U posljednjih deset (?) godina Brod nije dao priliku nastupiti odnosno Brod nisu posjetili: Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Drago Pilsel, Vedrana Rudan, Edo Popović, Arsen Dedić, Sanja Sarnavka, otac i sin Brešić, Mirjana Krizmanić, Dražen Lalić, Predrag Matvejević, Boris Buden, Vesna Teršelič, Tvrtko Jakovina, Velimir Visković, Nedjeljko Fabrio, Zlatko Gall, Darko Hudelist, Srećko Horvat, Nino Raspudić, Robert Perišić, Pera Luković, Nikica Gilić, Ivica Šola, Ivan Aralica, Tamara Obrovac, Veljko Barbieri, otac i sin Goldstein, Pavao Pavličić, Tomislav Sabljak, Milko Valent, Denis Kuljiš, Hrvoje Šalković, Rade Šerbedžija, Damir Avdić Graha i mnogi drugi iz prve lige pisaca, novinara, glazbenika, atraktivnih autora, kritičkih intelektualaca, umjetnika, dokazanih veličina. Oni mimoilze Brod ili Brod mimoilazi njih? Popis je subjektivan i veoma kratak. Svatko ga može povećati.
Na primjer, Igor Mandić, književni kritičar, pisac, legenda... bio je u Brodu davno, 21. lipnja 1999. godine na poziv Europskog doma i Božice Sedlić, kako bi govorio o svojoj knjizi Za našu stvar. Zajedno s Božicom predstavio sam Mandića brojnim Brođanima okupljenim u velikoj Sali gradskog vijeća u ulici Tome Skalice. Za podmirenje troškova pobrinuo se dr. Balen, tadašnji ravnatelj bolnice. Mogu razumjeti da je jedan od razloga za mimoilaženje Broda s velikanima, i obratno – novac. Tako je spomenutom Mandiću organizator morao platiti honarar, putne troškove i noćenje u Hotelu Park (za nezaboravnu večeru u pizzeriji Uno pobrinuo se dr. Balen, a Mandić je to uzvratio kozerstvom; svega ću se sjećati cijelog svog života) koji je tada bio pristojno ugostiteljsko mjesto s dvije zvjezdice, a danas se pretvorio u urbano ruglo, štakornjak pored kojeg nadležni prolaze bez stida i srama. Stvar kulture ili novca?
Brodska kulturna birokracija ne zna, a i ne mora zaraditi novce, jer je stalno na sisi gradskog proračuna. Došlo je takvo neko vrijeme, kako neke svoje tekstove započinje veliki Igor, da se stvari promjene odnosno da se kultura jače angažira na samofinanciranju, da u plan poslovanja uvrsti nove načine sponzoriranja, mecenstva, kooperaciju s gospodarskim subjektima. Kultura treba proizvoditi kulturu u savezništvu s publikom, ali prije izvođenja, a ne tek djelomično uz pomoć plaćenih ulaznica. Tada velike face iz kuture neće mimoići Slavonski Brod. Ali, do kada će Brođani čekati?
