O tome da ostadoše plakati kao mrtva sredstva izbornoratne propagande, pisali smo još prije četrdesetak dana. Zabilježili smo navadu brodskih političkih gubitnika da posljedni uklanjaju svoje plakate, da se teško odriču dvodimenzionalnih pozicija u javnom prostoru, pisali smo i u nadi da će bez posebnih opomena nadležnih redara skloniti svoja lica s ulica kao doprinos komunalnoj i mentalnoj higijeni brodske varošice.

Jedan od jumbo plakata, s licem SDP-ovog lidera Roberta Lujića i sa sloganom „znam bolje“, slobodno može ostati. Obješen o zid na ulazu u Gradsku tržnicu (ulaz iz Štampareve, bliže raskrižju Štampareve i Šrosmajerove ulice) nije bio zamjećen ni kad je najviše trebalo, a pogotovo se ne vidi svih ovih dana poslije izbora. Praktički skriven, nepotreban, nezamjetan i suvišan u smislu prvobitne svrhe, ali još uvijek dobro očuvan, podsjeća na slikarsku apstrakciju, djelo nekog ludog slikara koji je htio ukrasiti sivosmeđi zid zbog zida, a ne zbog pogleda ljudi.

Zaklonjen limenim kioscima trgovaca koji u očaju od posljedica fiskalizacije, štrajkaju tako što ih drže zatvorene, bilboard s Lujićevim poprsjem možda ima važnu ulogu neprestano budnog čuvara imovine i sudbina malih obrtnika koje nasmrt želi usrećiti njegov stranački kolega Slavko Linić.