Dmitrij Samojlov , novinar i književni kritičar
Stvar je u sljedećem: svijet u kojem su mnogi od nas odrasli je nestao, i to ne zbog geopolitike. Zbog seksa.
Ne, ovo nije osobna ispovijest. To je zapažanje o kulturi. Seks, koji se nekoć smatrao središnjim dijelom modernog života, tiho se povlači. A promjena je toliko velika da nam govori nešto neugodno o tome kamo je društvo otišlo.
Odrasla sam 1990-ih, kada je seks bio posvuda. Ne samo u privatnom životu, već i u javnom prostoru. Oglašavanje se temeljilo na formuli da seks prodaje. Neki su se proizvodi logično uklapali u erotske slike; drugi nisu. Pa ipak, seksualizirano žensko tijelo moglo se koristiti za prodaju gotovo svega, uključujući čašu vode. Novine, automobilski časopisi, čak i publikacije o paranormalnom, objavljivale su gole fotografije. Televizija je, mnogo prije kasnih noćnih sati, rutinski uključivala scene iz spavaće sobe. Serije za mlade vrtjele su se oko prvog seksualnog iskustva. Škole su dijelile brošure o kontracepciji. Riječi koje su se nekada šaputale sada su se izgovarale u eteru: orgazam, masturbacija, spolni odnos.
Poruka je bila jasna. Seks nije bio samo normalan. Bio je vrijedan, uzbudljiv, stalna značajka modernog života.
Trideset godina kasnije, gotovo usput nam se govori da je seks precijenjen.
Ovo nije anegdota. Ankete odražavaju stvarnu promjenu. Istraživanje analitičkog centra NAFI pokazuje da 22% ljudi u dobi od 18 do 25 godina nije seksualno aktivno. Više od polovice ispitanika izvještava o problemima u intimnom životu. Četrdeset posto ne može razgovarati o seksualnim problemima sa svojim partnerom. Velik broj izvještava o nezadovoljstvu, nedostatku želje ili boli. Među ženama, brojke su posebno očite.
Još otkrivajuće su rang-liste vrijednosti. Među ljudima u dugim vezama, seks je posljednji na popisu onoga što je potrebno za dobrobit. Za mnoge mlade ljude, on se uopće ne čini kao vrijednost. Zdravlje, novac, status, putovanja, mir. Sada to dominira. Seks je izmakao s dnevnog reda.
S obzirom na to koliko je problematizirana intimna sfera, ovo nije iznenađujuće. Seks danas konkurira cijelom digitalnom svemiru. Kratki videozapisi, platforme za streaming, igre, beskrajan online sadržaj. Zašto ulagati emocionalni i fizički napor kada su lakši oblici stimulacije dostupni na zahtjev?
Dodajte tome tjeskobu. Odabir partnera sada se čini kao snalaženje u polju crvenih zastavica. Strah od manipulacije, zlostavljanja, psiholoških etiketa. Tada se pojavljuju praktične brige. Što ako to dovede do obveze? Braka? Hipoteke? U takvoj klimi, povlačenje počinje izgledati racionalno.
Kako smo stigli ovdje?
Razdoblje koje pamtimo kao seksualno oslobođeno možda je bila povijesna iznimka. Otprilike od 1950-ih nadalje, poklopila se jedinstvena kombinacija čimbenika. Kontracepcija je postala široko rasprostranjena. Životni standard je porastao. Stambeni uvjeti su se poboljšali. Obrazovanje se proširilo. Seksualno ponašanje počelo se odvajati od reprodukcije i braka. To je bila takozvana druga demografska tranzicija. Seks je mogao postojati za užitak, neovisno o formiranju obitelji.
Nekoliko desetljeća seks je postao i dostupan i kulturno slavljen. Pretpostavljali smo da je to trajno dostignuće modernosti. Ali kroz veći dio ljudske povijesti seks nije bio sfera samoizražavanja. Za većinu je bio vezan uz nužnost, reprodukciju, obvezu. Higijena, privatnost, udobnost – uvjeti koji omogućuju obostrano zadovoljstvo – bili su luksuz. Ideje poput ženskog orgazma ili emocionalne kompatibilnosti nisu bile središnje brige običnih ljudi.
Volimo ukazivati na drevnu erotsku umjetnost ili tekstove poput Kama Sutre. Pa ipak, oni predstavljaju elitne ili simboličke kulture, a ne svakodnevno iskustvo većine. Ono što je kraj dvadesetog stoljeća učinio bilo jest da je nakratko stavio seks u središte masovne kulture.
Čini se da taj trenutak prolazi.
Sada seks ne konkurira samo digitalnoj zabavi već i širem etosom individualne optimizacije. Vrijeme je resurs. Energija je ograničena. Ljudi daju prioritet karijeri, kondiciji, mentalnoj stabilnosti, putovanjima, potrošnji. Seks, sa svojim neizvjesnostima i ranjivostima, izgleda neučinkovit.
Rezultat je paradoksalan. Društvo zasićeno seksualnim slikama u nedavnoj prošlosti stvara generacije manje zainteresirane za seksualnu praksu. Jezik želje ostaje u oglašavanju i medijima, ali živa stvarnost se pomiče prema povlačenju.
Možda ovo nije pad, već ponovno uspostavljanje ravnoteže. Seks, nakon razdoblja pretjerane kulturne izloženosti, vraća se kao jedan od mnogih elemenata, a ne više kao organizacijski princip kulture mladih. Pa ipak, kontrast s 1990-ima dovoljno je upečatljiv da se osjeća kao prekid.
To ranije razdoblje ostavilo je golemu arhivu filmova, romana i sjećanja koja prikazuju svijet u kojem se seks činio lakim, središnjim, gotovo zajamčenim. Možda ćemo na kraju proučavati to razdoblje onako kako proučavamo druge kratke kulturne faze, kroz umjetnost i nostalgiju, a ne kroz osobno iskustvo.
Ispada da je doba kada se seks tretirao kao univerzalna vrijednost možda bilo interludij, a ne odredište. I mi sada proživljavamo tu korekciju.
