Ilustracija izrađena pomoću umjetne inteligencije (AI). Prikaz Broda je simboličan i siv te ne predstavlja njegovo stvarno blještavo stanje.
Povod za ovo promišljanje aktualni je sat 10. sjednice Gradskog vijeća Slavonskog Broda, na kojem su otvorena pitanja koja nisu ni nova ni bezazlena: pravni spor oko zemljišta na Vijušu, onečišćenje zraka, ulaganja u sport, javni prijevoz, budućnost nekadašnje dvorane Sokol i druga pitanja važna za svakodnevni život građana. Svaka od tih tema zaslužuje ozbiljnu raspravu, ali kada ih povežemo, otvara se mnogo važnije pitanje: ima li Slavonski Brod jasnu i dosljedno provedenu viziju razvoja ili se grad pretežno vodi od projekta do projekta, od problema do problema i od najave do najave?
Brod ima velike potencijale, ali i probleme s kojima se godinama ne uspijeva obračunati na način koji bi građani mogli prepoznati kroz konkretne rezultate. Onečišćenje zraka nije samo ekološka tema, nego pitanje zdravlja i kvalitete života. Godinama se upozorava na problem koji se ne može riješiti sastancima, mjerenjima, povremenim najavama fejkerskih akcijskih planova. Potrebni su utvrđivanje izvora onečišćenja, jasna podjela odgovornosti između lokalne i državne razine te provedive mjere s rokovima i javnim praćenjem rezultata. No, i postojeći ekoaktivizam mora preispitati vlastite rezultate. Godine upozoravanja, priopćenja, prosvjedi i iznošenje statističkih podataka nisu donijeli promjenu kakvu građani očekuju. Konstatiranje problema nije isto što i njegovo rješavanje. Potrebno je više organiziranog pritiska, povezivanja stručnjaka, građana i institucija te jasnih zahtjeva prema onima koji imaju ovlasti i odgovornost djelovati. Ne možemo se iz godine u godinu zadovoljiti potvrđivanjem ozbiljnosti problema dok njegovo rješavanje ostaje nedostižno.
Slična se logika vidi i u gospodarstvu i demografiji. Nedovoljna gospodarska dinamika znači premalo kvalitetnih radnih mjesta, nedovoljno prilika za mlade stručnjake i slabije mogućnosti razvoja lokalnog poduzetništva. Ako ne stvaramo uvjete za ulaganja, inovacije i razvoj novih djelatnosti, ne možemo očekivati da će mladi svoju budućnost vezati uz Brod. Njihov odlazak zatim dodatno slabi gospodarstvo, smanjuje broj stanovnika i potrošnju te otežava razvoj novih sadržaja i usluga. Nedostatak sadržaja za mlade, kulturnih programa, kreativnih prostora i kvalitetnih mjesta okupljanja dodatno utječe na privlačnost grada. Ne možemo mladima govoriti da ostanu ako im ne nudimo uvjete za rad, stvaranje, druženje i osobni razvoj.
Kultura ne smije biti sporedna stavka gradskog proračuna ni tek povremeni ukras gradskih manifestacija, nego jedan od temelja identiteta i dugoročnog razvoja Slavonskog Broda. Grad koji želi zadržati mlade, privući nove ljude i potaknuti stvaralaštvo mora sustavno ulagati u kulturne ustanove, nezavisnu scenu, lokalne umjetnike, kulturne programe i dostupnost sadržaja svim generacijama. Potrebno je otvoriti više prostora novim idejama, alternativi, suvremenim kulturnim praksama i inicijativama koje ne ovise isključivo o institucionalnim okvirima i političkim prioritetima. Brodska kulturna baština mora biti živi dio suvremenog grada, povezan s obrazovanjem, turizmom, kreativnim industrijama i javnim prostorom, a ne samo nasljeđe kojim se ponosimo prigodnim govorima. Bez snažne, otvorene i stvaralački poticajne kulture nema ni grada koji ima vlastiti identitet, samopouzdanje i ambiciju za budućnost.
Jednako je važno pitanje kvalitete javnog prostora i infrastrukture. Parkovi, zelene površine, nogostupi, biciklističke staze, prometna infrastruktura, uređenost naselja i pristupačnost javnih sadržaja nisu kozmetika, nego pokazatelji kvalitete života. Grad koji želi zadržati obitelji mora biti ugodan, siguran i funkcionalan za djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom i sve ostale građane. Promet i javni prijevoz zahtijevaju dugoročniji pristup. Ne možemo govoriti o modernom i održivom gradu ako se svakodnevne potrebe građana ne mogu kvalitetno zadovoljiti bez automobila. Potrebni su pouzdaniji javni prijevoz (manji,električni autobusi), bolje biciklističke veze, sigurnije pješačke površine i prometna rješenja koja povezuju gradske četvrti.
Posebno je teško razumjeti zašto Sava, Tvrđava Brod, kulturna baština i povijesni identitet grada još uvijek nisu snažnije povezani u jedinstvenu turističku, kulturnu i rekreacijsku priču. Sava bi trebala biti dio svakodnevnog života građana, prostor šetnje, sporta, odmora i okupljanja. Tvrđava i kulturne ustanove trebale bi biti živa mjesta susreta, a ne samo potencijali kojima se povremeno pohvalimo. Svi ti sadržaji, zajedno s uređenim javnim prostorima i kvalitetnom infrastrukturom, trebali bi činiti prepoznatljiv identitet grada i biti dio ozbiljne razvojne politike.
Svi navedeni problemi imaju jednu zajedničku poveznicu: razvoj grada mora biti rezultat promišljene politike, a ne skup nepovezanih aktivnosti. Tu dolazimo do pitanja transparentnosti i odgovornosti. Građani imaju pravo znati što se planira, zašto se određeni projekti smatraju prioritetima, koliko koštaju, koji su rokovi, što je ostvareno i tko odgovara kada se planovi ne realiziraju. Nije dovoljno objaviti iznos investicije i fotografirati završetak radova. Potrebno je pokazati što je konkretno poboljšano i kakvu korist od toga imaju građani. Javnost mora biti aktivniji sudionik odlučivanja, a ne samo publika kojoj se predstavljaju već donesene odluke.
U tome mediji imaju posebnu odgovornost kao zastupnici javnog interesa. Međutim, njihova je podrška građanskom propitivanju često nedovoljna, a pristup važnim gradskim temama nerijetko previše oprezan, površan i bez potrebne stručne dubine. Gradu ne trebaju samo mediji koji prenose što su gradske vlasti objavile, nego novinarstvo koje istražuje, uspoređuje, traži dokumente, provjerava tvrdnje i postavlja neugodna, ali nužna pitanja. Javnost bez kvalitetnog i neovisnog informiranja teško može biti stvarni korektiv vlasti.
Treba otvoriti i pitanje dugotrajnosti iste izvršne vlasti. Gradonačelnik je već dugo na čelu grada i opravdano je propitivati donosi li takav kontinuitet još uvijek dovoljno novih ideja, stvaralačke energije i kritičke oštrine, ili se postupno pretvara u zatvoren krug poznatih ljudi, ustaljenih obrazaca i vlastitih prioriteta. Nakon toliko godina na vlasti posebno je važno pitanje spremnosti na ozbiljno savjetovanje s javnošću. Ono se ne smije svesti na formalno informiranje građana o odlukama koje su već donesene. Stvara se prostor za opravdanu kritiku kada se vlastiti prijedlozi guraju pod svaku cijenu, umjesto da se ozbiljno razmotre stručni argumenti i drukčija mišljenja. Razvoj grada ne može biti projekt jedne osobe, nego zajednički proces u kojem javni interes mora biti iznad osobnih i političkih prioriteta.
Gradsko vijeće u svemu tome ima posebno važnu ulogu. Ono ne smije biti samo mjesto usvajanja proračuna, programa i prijedloga izvršne vlasti. Njegova je zadaća raspravljati o razvojnim prioritetima, nadzirati trošenje javnog novca, tražiti obrazloženja, kontrolirati provedbu odluka i inzistirati na odgovornosti. Vijećnici, bez obzira na političku pripadnost, nisu samo predstavnici političkih opcija, nego predstavnici građana koji očekuju da netko u njihovo ime postavlja pitanja i traži odgovore. Zato rasprava ne smije ostati na aktualnom satu i pojedinačnim pitanjima. Potrebne su tematske rasprave o kvaliteti zraka, gospodarstvu i zapošljavanju, prometu, urbanom razvoju, mladima, kulturi i korištenju gradskih potencijala, uz javno dostupne zaključke, rokove i praćenje njihove provedbe.
Slavonskom Brodu potrebna je jasnija razvojna vizija za sljedećih deset ili dvadeset godina, koja će povezati gospodarstvo, obrazovanje, okoliš, promet, kulturu, turizam i kvalitetu života. U njezinu oblikovanju moraju sudjelovati građani, stručnjaci, poduzetnici, udruge, mladi i sve relevantne društvene skupine. Ne treba nam još jedan dokument koji će lijepo izgledati na papiru, nego plan s konkretnim ciljevima, rokovima, odgovornim osobama i mjerljivim rezultatima.
Uzročno-posljedična veza prilično je jasna: bez transparentnosti nema povjerenja, bez javne rasprave nema kvalitetne kontrole odluka, bez odgovornosti nema ispravljanja pogrešaka, a bez jasnih razvojnih prioriteta nema učinkovitog korištenja javnog novca. Bez gospodarskih prilika i kvalitetnih uvjeta života mladi odlaze, a bez ljudi, znanja i poduzetničke inicijative nema dugoročnog razvoja grada. To vrijedi za sve koji sudjeluju u oblikovanju javnog života, od građanskih inicijativa i medija do Gradskog vijeća i izvršne vlasti. Nitko se ne bi smio zadovoljiti time da problem prepoznaje, opisuje ili o njemu govori. Građani imaju pravo očekivati rezultate.
Slavonski Brod ne treba promatrati samo kroz ono što je izgrađeno, uređeno ili svečano otvoreno, nego i kroz ono što još nije riješeno i što građani svakodnevno osjećaju. Ne osporavajući ono što je napravljeno, vrijeme je da se ozbiljnije razgovara o onome što nedostaje, što se godinama odgađa i zašto određeni problemi nemaju trajna rješenja. Grad nije vlasništvo gradonačelnika, gradske vlasti, Gradskog vijeća ni bilo koje političke opcije. Grad pripada građanima. Oni financiraju njegov razvoj, u njemu žive i imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o njegovoj budućnosti. Zato Slavonskom Brodu treba više otvorenosti, više stvarne rasprave, više odgovornosti i manje zadovoljstva samim najavama. Konačno mjerilo uspješnosti ne bi smjelo biti koliko je projekata predstavljeno, nego koliko je problema riješeno i koliko je život građana zbog toga postao bolji.
Zajednička vizija ne nastaje tako da se od svih očekuje prihvaćanje već postavljenih prioriteta gradske vlasti, nego spremnošću da se čuju i uvaže drukčija mišljenja, stručni prijedlozi i opravdane kritike. Nakon dvadeset godina iste izvršne vlasti posebno je važno otvoriti prostor novim ljudima, idejama i pristupima te izaći iz ustaljenih obrazaca upravljanja. Brod treba razvojnu politiku koja neće ovisiti o političkoj samouvjerenosti pojedinaca, nego o sposobnosti da se prepozna što je najbolje za grad, čak i kada prijedlozi dolaze izvan kruga vlasti.
Cilj mora biti grad u kojem se ne ostaje zato što se nema kamo otići, nego zato što se u njemu želi živjeti, raditi, stvarati i planirati budućnost.
_________________________