Sanja Major potpredsjednica je Foruma žena SDP-a i ravnateljica Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO u Zagrebu.
Na proteklim unutarstranačkim izborima u SDP-u, u ljeto prošle godine, kandidirala se za predsjednicu s jasno alternativnim programom odmicanja od Zorana Milanovića i povratka SDP-a izvornoj ljevici i socijaldemokraciji, upozoravajući da će SDP, ne učini li to, nastaviti gubiti izbore. Na unutarstranačkim izborima nije uspjela – završila je na posljednjem mjestu – ali su se njezina politička predviđanja pokazala točnima, i to je bio razlog što je Forum Sanji Major poslije prvog kruga lokalnih izbora ponudio intervju. Sanja Major rođena je 1980. u Zagrebu, a odrasla u Bjelovaru. Na Hrvatskim studijima završila je sociologiju i kroatologiju. Članica SDP-a je od 2007. Do 2022. radila je kao ravnateljica Doma zaklade Lavoslava Schwarza, a od tada je ravnateljica URIHO-a.
Kako komentirate rezultate SDP-a na proteklim lokalnim izborima? Jesu li vas iznenadili?
Rezultati nisu zadovoljavajući, ali ne bih rekla da su neočekivani. Možda samo izvrstan rezultat u zagrebačkoj Skupštini. Prema svim istraživanjima očekivala se relativna, a ne apsolutna većina, i taj rezultat stvarno veseli. Iako je SDP u koaliciji s Možemo! vjerojatno prošao bolje nego što bi samostalno, i dalje ostaje otvoreno pitanje što ćemo sa zagrebačkom organizacijom. Bez jakog zagrebačkog SDP-a, teško da možemo očekivati bolje rezultate i na nacionalnoj sceni. Nažalost, to je dugogodišnji problem kojemu se ne nazire rješenje. Iako zagrebački SDP teško diše i muči se, ne smijemo ga eutanazirati, dapače likvidirati, pa ni radi višeg cilja - moguće pobjedničke nacionalne koalicije. A bojim se da bi upravo to mogla biti strategija. Osim ako Možemo! nema racionalniju strategiju. Gubitak Rijeke boli i to posebno zbog okolnosti koje su dovele do ispadanja iz igre.
Što se, zapravo, dogodilo u riječkom SDP-u? Zašto Marko Filipović nije dobio povjerenje stranke za novi mandat?
Koliko čujem, Filipović se nije baš iskazao predanošću na toj funkciji, no pretpostavljam da su postojali i drugi razlozi o kojima vjerojatno nitko neće javno govoriti. Nisam sigurna bi li me presedan sa zamjenom kandidata koji još uvijek obnaša izvršnu funkciju trebao veseliti ili ne. U ovom se slučaju, nažalost, to nije pokazalo kao dobra ideja. Bilo je riskantno i sada jedino možemo postaviti pitanje je li se taj rizik isplatio. A to najbolje znaju oni koji su donijeli odluku o nužnosti uskraćivanja podrške Marku Filipoviću.
Kako komentirate cijeli "slučaj Rijeka"?
Zaista mi je žao što je Rijeka postala "slučaj". Sigurna sam da bi Sandra Krpan bila mnogo bolja gradonačelnica nego što je bila kandidatkinja, pogotovo u ovakvim okolnostima. Znam koliko je bila angažirana u Rijeci, no doista ne vidim kako je moguće voditi političku kampanju kada se, de facto, borite s vlastitim nasljeđem koje baštinite 35 godina. Ne smijete reći da vaš prethodnik nije bio dobar gradonačelnik jer dolazite iz iste stranke i još ste mu, igrom slučaja, cijelo to vrijeme bili zamjenica. Ne možete se niti ograditi od legitimnih pitanja zbog čega je došlo do neočekivane odluke o uskrati podrške za kandidaturu Filipoviću. Trebalo je otvoreno porazgovarati o problemima i ako je doista bilo nemoguće ići s Filipovićem kao kandidatom, bilo bi logično da se povukao i da nije ni istaknuo kandidaturu na Gradskom odboru. Tu se nužno otvaraju pitanja što komu znači stranka, a što funkcija. Nisam sigurna koji bi odgovor itko od riječkih aktera ponudio.
Kako komentirate rezultate u drugim gradovima?
U Splitu smo loše prošli, ali s obzirom na sve što se ondje događalo, samo je najveći optimist mogao očekivati bolji rezultat. Sada nam preostaje vidjeti kako ćemo proći u Istri i tu dolazimo do svojevrsnog paradoksa - Peđa Grbin, koji je po mnogima doprinio rastakanju nacionalnog SDP-a, sada na lokalnoj razini spašava obraz socijaldemokratskoj opciji. Iskreno se nadam da će uspjeti. Raduje me drugi krug u Istarskoj županiji te u Dubrovniku i Zadru. Bit će teško u ovim gradovima, ali nije nemoguće. Moram reći i da ohrabruje drugi krug u Karlovcu. Kandidatkinja Možemo!, koju podržava i SDP, ima dobre izglede da pobijedi u gradu u kojemu se događaju ružne stvari s uništavanjem zgrada u centru i to, nažalost, više nije na razini incidenta. Sve u svemu, rezultati pozivaju na ozbiljno promišljanje o terenskom radu, aktivaciji preostalih članova i članica te privlačenju novih. A to se može postići jasnim programskim odrednicama koje će nas približiti rješavanju svakodnevnih problema građana.
Zašto je Kristina Ikić Baniček izgubila u Sisku? Javnosti je taj poraz izgledao posve neočekivan. Je li čelništvo stranke bilo svjesno stvarne situacije?
S obzirom na političku situaciju u Sisačko-moslavačkoj županiji, pravo je čudo što je Kristina Ikić-Baniček odradila tri gradonačelnička mandata. Mnogi je smatraju kontroverznom političarkom, no činjenica je da je dugo ostvarivala izvrsne rezultate u HDZ-ovskom okruženju i moglo se očekivati da će upravo tu biti najveći pritisci za povratak HDZ-a na vlast. Bilo je tu mnogo dvojbenih situacija te je lokalni HDZ to uspio kapitalizirati. Tim više jer su ljudi povjerovali da će i obnova nakon potresa konačno biti završena ako se HDZ vrati na vlast. Iako je Sisak na svega 50-ak kilometara od Zagreba, nažalost, čini se kao da je udaljen 500 kilometara.
Jesu li točne medijske tvrdnje da je čelništvo SDP-a od predsjednika splitskog ogranka Davora Matijevića tražilo da podrži Ivicu Puljka, ali da je ovaj to odbio?
Sada postaje jasno da jest. Vidim da su osnivači splitskog SDP-a pozvali građane da glasaju za Puljka, a to bi se moglo smatrati uvođenjem stranačkog pluralizma - doduše, nehotičnog. Matijević kao predsjednik lokalnog SDP-a to svakako odbija učiniti. To što je vodstvo stranke tražilo od Matijevića da podrži Puljka u drugome krugu je u koliziji s ranijim tvrdnjama da se čelništvo SDP-a ne upliće u lokalna pitanja. Ispada da vodstvo stranke ipak nije interveniralo samo u Zagrebu.
U Splitu je došlo do niza nesretnih okolnosti i ružnih poteza te je pitanje jesmo li kadri biti konzistentni u ideji tko su nam partneri - nacionalno i lokalno. Prije godinu dana Puljkovi su bili na SDP-ovoj listi za parlamentarne izbore, a sada je došlo do prljavih obračuna upravo na relaciji Puljak-splitski SDP, a što je HDZ-u i omogućilo drugi krug. Situacija u Splitu najbolje pokazuje koliko je pluralizma i u kojim okolnostima SDP u stanju podnijeti.
Matijević je u kampanji očigledno nastupao zajedno s HDZ-ovim Tomislavom Šutom. Čak su zajedno nastupili u televizijskom prilogu. Smatrate li to dobrom političkom taktikom?
Bojim se da u Splitu nije bilo ni strategije ni taktike, ali je zato pogrešnih procjena bilo previše.
Sanja Major ,potpredsjednica Foruma žena SDP-a
Je li čelništvo stranke znalo za neugodne informacije o stranačkim kandidatima u Dubrovniku i Splitu koje su isplivale u kampanji? Bile one točne ili ne, zasigurno su naštetile i njima i stranci.
Stalno se bavimo nečijim nekretninama i to zaista zabrinjava. Kandidati i kandidatkinje svih političkih provenijencija imaju toliko imovine da mogu shvatiti gubitak povjerenja onih koji žive na marginama društva, a koji bi prvenstveno trebali glasati za SDP. Rentijerski mentalitet ne bi smio biti dio socijaldemokratskog identiteta. S time da treba istaknuti razliku - jedno je popunjavanje ionako mršavog kućnog budžeta napuštanjem jedine nekretnine u vlasništvu preko ljeta kako biste mogli preživjeti sljedeću godinu, no posve je drugo kad se bavite turističkim iznajmljivanjem kućerina s bazenima i gomilate ogromna sredstva. Doista mislim da bi se političari i političarke trebali kloniti takvih djelatnosti, naprosto je neukusno.
Ovo s Matijevićem je, u najmanju ruku, čudno. Nije ugodno slušati o pokušaju da se esdepeovac domogne nečije imovine, bila to istina ili ne. Ne znam o čemu je tu bila riječ i tko govori istinu, ali ne djeluje dobro. Solidarnost mora biti socijaldemokratska vrijednosna kategorija bez očekivanja protučinidbe. Tim više ako pretendiraš obnašati najviše funkcije. Uz jednu pomalo ironičnu opasku - ako već sam po sebi nisi moralan, malo demagogije nikad ne škodi - može te sačuvati od bedastih pogrešaka.
Što se tiče Anite Bonačić Obradović, čini mi se da je tu posrijedi posve druga priča. Radi se o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima koji su se hotimice koristili kako bi diskreditirali nju kao kandidatkinju. Ti su predmeti u ingerenciji Grada Dubrovnika te je lokalni HDZ administrativno pitanje pretvorio u političko, a posve je jasno zašto je to učinjeno.
Ako je suditi po prvim poslijeizbornim izjavama, rezultati izbora nisu zabrinuli čelnike SDP-a. Štoviše, tvrdi se da je SDP poboljšao položaj, jer ima više mandata u lokalnim vlastima. Kako komentirate takve tvrdnje?
Čini mi se da se tu može primijeniti sociološko-politički štos da je interpretacija majka statistike. Činjenica je da smo izgubili dva važna grada, Rijeku i Sisak, te vodstvo stranke sada pokušava pronaći argumentaciju za tvrdnje da ipak nismo prošli tako loše. Kad izgubite nešto veliko što ste imali, tada se hvatate za mnogo malih pobjeda. Ipak, mislim da ukupan zbroj lokalnih vijećnika i vijećnica nije najbolji pokazatelj uspješnosti na lokalnim izborima. Veći broj ljudi u predstavničkim tijelima bio bi uspjeh u slučaju zadržavanja i izvršne vlasti u lokalnim sredinama. Jedino što bi se doista moglo smatrati uspjehom u tom kontekstu, bila bi glasnija borba većeg broja izabranih vijećnika i vijećnica u naredne četiri godine za unaprjeđenje kvalitete života u lokalnim sredinama - unatoč manjini u vijećima. A to nam tek preostaje vidjeti.
Je li SDP danas stranka bez političkog programa, uplašena i bez ambicije, s blaziranim vodstvom kojemu je stalo samo do lijepih sinekura u Saboru?
Ne, ne čini mi se da je SDP uplašena stranka bez ambicije, no pravo je pitanje opravdava li naš program ambiciju koju imamo. Ako nam nečega ne nedostaje, to je ambicija. Rejting nam je na nacionalnoj razini mnogo bolji nego prije godinu dana, no nejasno je zbog čega je tomu tako. Je li to još uvijek posljedica superiorne pobjede SDP-ovog kandidata na predsjedničkim izborima ili je novoizabrano vodstvo ipak nešto dobro učinilo?! Iako Hajdaš Dončić često spominje lijeve ekonomske politike, još uvijek nismo poduzeli konkretnije korake u političkom i programskom repozicioniranju. Iskreno se nadam da ćemo u narednom periodu, u sljedeće dvije, tri godine, biti posvećeni socijaldemokratiziranju SDP-a kako bismo bili spremni za formiranje Vlade nakon parlamentarnih izbora. Ovaj put zahvaljujući progresivnoj politici, a ne mogućoj koaliciji s desnim opcijama koja nas ponovno može kompromitirati.
Na prošlim unutarstranačkim izborima bili ste jedina žena kandidatkinja, a vaš program, premda odvažan i drukčiji, u stranci je izazvao gotovo isključivo odbacivanje i negodovanje. Je li SDP maskulina stranka, u kojoj se žene ne pita baš previše?
Jako me veseli što su na ovim lokalnim izborima zabljesnule neke sjajne nove žene, od Dubrovnika preko Istre i Velike Gorice pa sve do Slavonije. Neovisno o rezultatima. Nadam se da će se ubuduće ženama osigurati veći prostor za političko djelovanje i participaciju koja podrazumijeva uvažavanje i ravnopravnost u političkoj raspravi, a ne samo na izborima, pogotovo u onim sredinama gdje nemamo "pravih" muškaraca. Iako SDP jest stranka s muškim predznakom, sumnjam da bi na prošlim unutarstranačkim izborima progresivni lijevi politički program dobio podršku članstva i da ga je zastupao muškarac. Radi se o tomu da je SDP izgubio svoj ljevičarski identitet. Postali smo centrističko-konzervativna stranka koja se ni po čemu ne razlikuje od drugih takmaca u političkoj areni. Ne mogu reći da su članovi i članice krivi što se ne snalaze u političkoj profilaciji, odgovornost je prije svega na rukovodstvu - i to na svim rukovodstvima u posljednjih 15-ak godina. Ako ti članstvo da povjerenje jer u tebi prvenstveno vidi lidera, ti si taj koji bi trebao preuzeti odgovornost za kreiranje političkog sadržaja - a on naprosto, nakon svih lutanja, mora biti beskompromisno socijaldemokratski.
Bili ste najavili osnivanje stranačke frakcije. Zašto je niste osnovali?
Zato što sam realna. Zato što, nažalost, uz predsjedničke i lokalne izbore koji su bili pred nama, jednostavno nije bilo opravdano očekivati da bi frakcija bila prihvaćena na Glavnom odboru, koji je, u skladu sa Statutom, mora potvrditi. Nažalost, mnogi i dalje misle da se radi o legaliziranju prevratničke grupacije koja bi radila o glavi novoizabranom rukovodstvu. Kao što smo imali prilike vidjeti, za tako nešto nam ne treba statutarna potvrda - to se godinama događa u SDP-u, više ili manje javno. Pa čak i sada, ni godinu dana od izbora novoga predsjednika. Za razliku od anonimnih izvora koji zazivaju ostavku Siniše Hajdaša Dončića, ja ne mislim da bi se trebao povući ili da ga treba smijeniti. Treba mu dati i priliku i vrijeme da konsolidira stranku i da, u ovom periodu do parlamentarnih izbora, ojača organizacije na terenu te da formulira progresivnu lijevu politiku kojom ćemo pridobiti glasače i glasačice, ali i nove članove i članice. Upravo tu vidim prostor za djelovanje frakcije: to bi bio poligon za testiranje političkih ideja koje se mnogima, pa čak i članstvu SDP-a - a možda i pogotovo članstvu SDP-a! - čine previše lijevim, progresivnim, pa ako hoćete i riskantnim. Ali, frakcija nam ne može naštetiti. Barem ne više od čekanja da nam se sazviježđa poklope.
Već je nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora bilo jasno da su vaša politička upozorenja bila opravdana, a nakon lokalnih izbora to je jasnije još više. Što SDP treba učiniti da počne vraćati nekadašnju snagu, i kako?
Ne likujem, nisam sretna zbog ovih rezultata, ali isto tako ne smatram da je ovo kraj SDP-a, kako mnogi sada predviđaju. Iako situacija zaista nije dobra jer nije riječ samo o nizu trenutačnih neuspjeha, već o gubitku političke orijentacije – ipak ne bih proglasila kraj. Radije bih sugerirala novi početak. Još uvijek imamo šansu, ali bojim se da ćemo se bez radikalnog usmjerenja na socijalnu transformaciju i političke promjene koje će dovesti do smanjenja uloge partitokracije, ozbiljno približiti kraju socijaldemokratske ideje. To nužno ne znači da će doći i do kraja SDP-a, ali bez prefiksa socijaldemokratska, postajemo ili ostajemo samo - partija. Sami sebi svrha. Da bismo to izbjegli, zaista se trebamo početi baviti onima koji su najveći gubitnici ortačkog kapitalizma, a to su svi oni koji bi trebali moći živjeti od svoga rada. To su i oni koji više nisu u svijetu rada, a još teže žive od svojih mirovina. To su i svi oni koji ne mogu dobiti potrebnu zdravstvenu zaštitu jer se ortački kapitalizam uvukao u sve pore društva, a što se itekako vidi upravo u pristupu zdravstvenim uslugama. To su i mlade osobe koje, objektivno, ne vide perspektivu i koje se imaju još manje šanse osamostaliti od moje generacije.
S obzirom na širok obuhvat onih koji su najgore prošli u društvu, nitko ne može reći da nemamo bazu. Samo je pitanje hoćemo li imati dovoljno hrabrosti da se zalažemo za radikalna rješenja, hoćemo li se usuditi zagovarati industrijsku demokraciju, neposrednu demokraciju? Jesmo li dovoljno odvažni da, umjesto liberalizacije svijeta rada, nametnemo narativ o demokratizaciji svijeta rada? Hoćemo li umjesto o minimalnoj plaći, početi govoriti o plaći koja nije crkavica? Hoćemo li se fokusirati na socijaldemokraciju koja nije šminkerska i klijentelistička, već orijentirana na jačanje uloge građana i građanki, radnika i radnica? Na olakšavanje pozicije što većeg broja ljudi? Rejting nam zaista nije loš, ali potrebna nam je i programska snaga koja će ga pratiti. Ne bi trebalo biti teško, samo treba malo manje političke samodopadnosti, malo više ideološke odvažnosti i elementarne volje da priznamo da smo negdje i pogriješili.
