Nema nikakve sumnje da je Damir Markuš, kutinski političar, veliki prijatelj sisačkog biskupa Vlade Košića, HOS-ovac koji je čak u Paragvaju našim isljenicima iz treće generacije reklamirao svoju viziju domoljublja, punio glavu atentatoru na Banske dvore Danijelu Bezuku koji je, kako nadzorne kamere jasno pokazuju, nastavio pucati na ranjenog policajca (čuvara ulaza u Vladu RH) i nakon što je ovaj ležao pogođen na pločniku te, nakon promjene okvira na svom kalašnjikovu, i dalje otvarao vatru na policajce koji su ga pokušali neutralizirati.
Novi broj tjednika Novosti u istraživačkom članku Hrvoja Šimičevića donosi prestrašnu količinu govora mržnje koji je ovaj poklonik ustaškom pozdrava ”Za dom – Spremni!” a dopuštao i promicao na svom FB profilu gdje, u trenutku pisanja ove kolumne (nedjelja 18. listopada u 15:30 sati), i dalje nastavlja promovirati ustaštvo i objavljivati slike grupe simpatizera (ovaj puta u Ravnoj Gori) na kojima nitko, naravno, ne nosi maske i na kojima se salutira uzdignutom desnicom.
Dnevni list Večernji list zabavlja čitateljstvo pričom o umjetnim trepavicama Kolinde Grabar-Kitarović, ali ja bih se pozvao na dotičnu gospođu kada je, nakon susreta s Nicolasom Deanom, posebnim izaslanikom američkog State Departmenta, odnosno državnog tajništva za pitanja holokausta u travnju 2016. rekla i ovo: ”Da budem sasvim jasna, NDH je bila najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim”.
Istaknula je i ono što se ne dopada Markušu te ostalim markušima u medijskom prostoru (Hrvatski tjednik, Bujica, Projekt Velebit, portal Poskok, portal Narod, portal HKV, i tako dalje i tako slično) da je ”antifašizam u temeljima hrvatskog Ustava” (premda te riječi u ustavu nema nego tu imamo pozivanje na ZAVNOH, dakle ”u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske /1941./”).
Kazala je KGK i ovo (ne samo tada): ”Hrvatska Vlada, i ja osobno, osuđujemo zločine počinjene od strane ustaškog režima”.
Vlast se, nakon napada na Banske dvore odjednom jako čudi (kao pura dreku) i hvata se za glavu. Kao da ništa ne razumiju ti ljudi. Treba im, dakle, pojasniti. Idemo redom.
Valjalo bi da pročitaju Kazneni zakon (NN 144/12), članak 325, (Javno poticanje na nasilje i mržnju). Citiram:
(1) Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko organizira ili vodi grupu od tri ili više osoba radi počinjenja djela iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko sudjeluje u udruženju iz stavka 2. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine
(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine.
(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
Pa bi možda bilo jasno kako zaustaviti i kako kazniti one koji urliču ”Za dom – spremni!”. Ja mislim da to treba posebno definirati u Kaznenom zakonu.
Dakle, tko viče, ispisuje, na bilo koji način promovira slogan ”Za dom – spremni!”, u najmanju ruku, ”odobrava djelo genocida, zločin protiv čovječnosti”, itd., što su ustaše pod NDH nedvojbeno i pod tim pozdravom činili.
Nadalje, tko ostaje na nogometnoj utakmici, a obnaša visoku funkciju, kada se skandira ”Za dom – spremni!”, što su učinili i Kolinda Grabar-Kitarović, Tihomir Orešković i mnogi drugi, ne samo da nema pravo drugima docirati i ima začepiti gubicu, već mora biti smijenjen s vlasti ako ne promijeni tu praksu i nastavi omalovažavati žrtve genocida i holokausta, odnosno žrtve zločina protiv čovječnosti.
Kako je u mnogim prilikama izjavio predsjednik Židovske općine Zagreb dr. Ognjen Kraus, treba pokazati da se želi vladati drugačije nego što se vlast ponašala do sada.
Treba, dakle, promijeniti politiku, korjenito. I one političare koji tu politiku provode, urazumjeti. Sada je čas da se Andrej Plenković, ako nije samo neko desno smetalo, obračuna sa ustaštvom u Hrvatskoj.
Otišlo se predaleko, itekako. Poziva se na ubojstvo potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, ali i saborske zastupnice i čelnice Radničke fronte Katarine Peović. ”Metak u potiljak” se priželjkuje za bivše predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, ali i za potpisnika ove kolumne.
Pojasnimo nešto i onima, pa i u dalekom Paragvaju (da ne kažem samo Argentina), jer očito se slabo poznaje naša povijest, pa ni crkvena. Hajde da i ovo napišemo jer je mnogima ovaj podatak još uvijek nejasan.
Na konstataciju da je nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac osudio Jasenovac treba kazati da nije izjavio da je logor Jasenovac ”sramotna ljaga za hrvatski narod” i ”najveća nesreća Hrvatske”. Valja reći da to nije bila izvorna Stepinčeva izjava.
U pismu Alojzija Stepinca upućenog ustaškom poglavniku Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine, u kojemu Stepinac ogorčeno od Pavelića traži objašnjenje za ubojstvo sedam svećenika riječima, čitamo ovako:
Ovo je (ubojstvo tih svećenika bez da su izvedeni pred sud, op. D. P.) sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitav Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku (…) Ali čitava javnost, a napose rodbina ubijenih svećenika traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud! Oni su najveća nesreća Hrvatske… (Jure Krišto, ”Katolička Crkva i Nezavisna Država Hrvatska – Dokumenti – 1941-1945”, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998., str. 254-255).
Stepinac ovdje čitav Jasenovac naziva ljagom za NDH i to nakon ubojstva rimokatoličkih svećenika, ali ne vidi i ne spominje druge ustaške logore smrti (niti druge žrtve u Jasenovcu). Za njega je Jasenovac tek sramotna ljaga na tijelu NDH, zloćudne tvorevine s rasnim zakonodavstvom koja je sama po sebi ljaga jer je nastala voljom nacističke Njemačke i fašističke Italije.
Ali to Stepinac ne vidi ni uoči proglašenja NDH, ni na kraju rata kada je svima bilo jasno što je bio ustaški režim ogrezao u zločinu. Stepincu je problem, hej, tek u veljači 1943.!!!, to da je obraz NDH ”okaljan”. Što mu dođe otprilike i kao ona opaska da se Židove ne vozi prema logorima u vagonima za stoku, nego, eto, malo humanije – neka im se ponudi pisoar i otvori koji prozor.
Ali nije to poanta: srž priče je da ova Vlada koja ne radi (u sabornici češu jaja jer im se gotovo ništa iz Vlade ne šalje), ponajmanje na ekonomskom planu, mora pumpati svađu s čovjekom koji je novinaru Romanu Bolkoviću (HTV1) rekao da ”nije do sada bio problematičan, ali da će sada to biti”. Kako je on problematičan, taj gospodin predsjednik? Tako što kod ljudskopravaškog aktivista Žarka Puhovskog vidi neprijatelja Hrvatske, ali kod onih koji zaista miniraju temelje ove Republike, promocijom ustaštva, ne vidi osobiti problem.
Pođimo prema kraju.
Nema preuveličavanja. Katolički tjednik Glas Koncila, s odobrenjem nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića, nastavlja monstruozno vrijeđati žrtve Jasenovca. U Vukovaru postoje popisi dućana Srba koje treba bojkotirati. Zidovi svih naših gradova prepuni su grafita u kojima kraljuje govor mržnje i na kojima se ustaški režim slavi.
Novinarima se prijeti. Zaziva se smt bivših šefova države na forumima ekstremne desnice i HOS-a (to je ta divna hrvatska mladež, ali i starež, koja ima kao duhovnog lidera biskupa Košića, također veličatelja ustaškog pozdrava ZDS).
Tek nedavno se, iznudom, osuđuje ustaštvo iz redova HDZ-a, ali ustaštvo se pokušava nivelirati s antifašizmom. I gdje je sada zamalo talijanski zastupnik iz Korčule Branco Bachich? On se sablažnjava zbog spomenika/instalacije u Rijeci napravljene u spomen na poginule u borbama za oslobođenje toga grada pak očito mu ne smeta što se prijeti smrću i autoru instalacije!
Stoga, hrvatskoj i međunarodnoj javnosti moramo kazati da je dosta uvreda, prijetnji, poniženja, manipuliranja povijesnim činjenicama, izjednačavanja s nacifašističkim i zločinačkim režimima i odnosom vlasti i državnih dužnosnika prema istinskim vrijednostima hrvatskog antifašizma.
Nećete li to shvatiti? Vaš problem. Ja vam ovo kažem kao novinar i kao teolog. Predaleko ste svi vi otišli. Zašto bismo vam to nastavili tolerirati?
Vrijeme je da se na najdrastičniji način sankcioniraju i govor mržnje i svako pozivanje na ustaštvo.
Jednom je pozdravljajući prisutne u Banskim dvorima, ovima istima na koje je sada pucano iz kalašnjikova, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, rekao da Crkva ne može biti indiferentna kada je u pitanju čovjek te da ona proročkim glasom prokazuje nepravde, nasilja, zloupotrebe i druga zla ljudi.
Nismo čuli glas episkopata pred stravičnim činom govora mržnje prema Srbima u RH. Vidimo samo to da su članovi HBK spremni hitati na Plenkovićev glas, kao kakva služinčad, i da ih više zanima državni novac nego muka hrvatskih građana.
Zato, i nikako slučajno, izgovaram i ponavljam riječi koje je dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić pokušao urezati u crkvenom govoru i u teološkom diskursu: ”Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Šagi-Bunić, potpuno sam siguran, ne bi gazio ni po Srbima, ni po Židovima, ni po Romima, ni po ostalim žrtvama ustaškog terora. A to rade svi oni koji veličaju ustaštvo. Od Damira Markuša na dalje.
Završeno.
autograf
Novi broj tjednika Novosti u istraživačkom članku Hrvoja Šimičevića donosi prestrašnu količinu govora mržnje koji je ovaj poklonik ustaškom pozdrava ”Za dom – Spremni!” a dopuštao i promicao na svom FB profilu gdje, u trenutku pisanja ove kolumne (nedjelja 18. listopada u 15:30 sati), i dalje nastavlja promovirati ustaštvo i objavljivati slike grupe simpatizera (ovaj puta u Ravnoj Gori) na kojima nitko, naravno, ne nosi maske i na kojima se salutira uzdignutom desnicom.
Dnevni list Večernji list zabavlja čitateljstvo pričom o umjetnim trepavicama Kolinde Grabar-Kitarović, ali ja bih se pozvao na dotičnu gospođu kada je, nakon susreta s Nicolasom Deanom, posebnim izaslanikom američkog State Departmenta, odnosno državnog tajništva za pitanja holokausta u travnju 2016. rekla i ovo: ”Da budem sasvim jasna, NDH je bila najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim”.
Istaknula je i ono što se ne dopada Markušu te ostalim markušima u medijskom prostoru (Hrvatski tjednik, Bujica, Projekt Velebit, portal Poskok, portal Narod, portal HKV, i tako dalje i tako slično) da je ”antifašizam u temeljima hrvatskog Ustava” (premda te riječi u ustavu nema nego tu imamo pozivanje na ZAVNOH, dakle ”u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske /1941./”).
Otišlo se predaleko, itekako. Poziva se na ubojstvo potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, ali i saborske zastupnice i čelnice Radničke fronte Katarine Peović. ”Metak u potiljak” se priželjkuje za bivše predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, ali i za potpisnika ove kolumne
Kazala je KGK i ovo (ne samo tada): ”Hrvatska Vlada, i ja osobno, osuđujemo zločine počinjene od strane ustaškog režima”.
Vlast se, nakon napada na Banske dvore odjednom jako čudi (kao pura dreku) i hvata se za glavu. Kao da ništa ne razumiju ti ljudi. Treba im, dakle, pojasniti. Idemo redom.
Valjalo bi da pročitaju Kazneni zakon (NN 144/12), članak 325, (Javno poticanje na nasilje i mržnju). Citiram:
(1) Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
(2) Tko organizira ili vodi grupu od tri ili više osoba radi počinjenja djela iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko sudjeluje u udruženju iz stavka 2. ovoga članka, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine
(4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine.
(5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
Pa bi možda bilo jasno kako zaustaviti i kako kazniti one koji urliču ”Za dom – spremni!”. Ja mislim da to treba posebno definirati u Kaznenom zakonu.
Dakle, tko viče, ispisuje, na bilo koji način promovira slogan ”Za dom – spremni!”, u najmanju ruku, ”odobrava djelo genocida, zločin protiv čovječnosti”, itd., što su ustaše pod NDH nedvojbeno i pod tim pozdravom činili.
Nadalje, tko ostaje na nogometnoj utakmici, a obnaša visoku funkciju, kada se skandira ”Za dom – spremni!”, što su učinili i Kolinda Grabar-Kitarović, Tihomir Orešković i mnogi drugi, ne samo da nema pravo drugima docirati i ima začepiti gubicu, već mora biti smijenjen s vlasti ako ne promijeni tu praksu i nastavi omalovažavati žrtve genocida i holokausta, odnosno žrtve zločina protiv čovječnosti.
Kako je u mnogim prilikama izjavio predsjednik Židovske općine Zagreb dr. Ognjen Kraus, treba pokazati da se želi vladati drugačije nego što se vlast ponašala do sada.
Treba, dakle, promijeniti politiku, korjenito. I one političare koji tu politiku provode, urazumjeti. Sada je čas da se Andrej Plenković, ako nije samo neko desno smetalo, obračuna sa ustaštvom u Hrvatskoj.
Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine
Otišlo se predaleko, itekako. Poziva se na ubojstvo potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, ali i saborske zastupnice i čelnice Radničke fronte Katarine Peović. ”Metak u potiljak” se priželjkuje za bivše predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, ali i za potpisnika ove kolumne.
Pojasnimo nešto i onima, pa i u dalekom Paragvaju (da ne kažem samo Argentina), jer očito se slabo poznaje naša povijest, pa ni crkvena. Hajde da i ovo napišemo jer je mnogima ovaj podatak još uvijek nejasan.
Na konstataciju da je nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac osudio Jasenovac treba kazati da nije izjavio da je logor Jasenovac ”sramotna ljaga za hrvatski narod” i ”najveća nesreća Hrvatske”. Valja reći da to nije bila izvorna Stepinčeva izjava.
U pismu Alojzija Stepinca upućenog ustaškom poglavniku Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine, u kojemu Stepinac ogorčeno od Pavelića traži objašnjenje za ubojstvo sedam svećenika riječima, čitamo ovako:
Ovo je (ubojstvo tih svećenika bez da su izvedeni pred sud, op. D. P.) sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitav Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku (…) Ali čitava javnost, a napose rodbina ubijenih svećenika traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud! Oni su najveća nesreća Hrvatske… (Jure Krišto, ”Katolička Crkva i Nezavisna Država Hrvatska – Dokumenti – 1941-1945”, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998., str. 254-255).
Stepinac ovdje čitav Jasenovac naziva ljagom za NDH i to nakon ubojstva rimokatoličkih svećenika, ali ne vidi i ne spominje druge ustaške logore smrti (niti druge žrtve u Jasenovcu). Za njega je Jasenovac tek sramotna ljaga na tijelu NDH, zloćudne tvorevine s rasnim zakonodavstvom koja je sama po sebi ljaga jer je nastala voljom nacističke Njemačke i fašističke Italije.
Ali to Stepinac ne vidi ni uoči proglašenja NDH, ni na kraju rata kada je svima bilo jasno što je bio ustaški režim ogrezao u zločinu. Stepincu je problem, hej, tek u veljači 1943.!!!, to da je obraz NDH ”okaljan”. Što mu dođe otprilike i kao ona opaska da se Židove ne vozi prema logorima u vagonima za stoku, nego, eto, malo humanije – neka im se ponudi pisoar i otvori koji prozor.
Ali nije to poanta: srž priče je da ova Vlada koja ne radi (u sabornici češu jaja jer im se gotovo ništa iz Vlade ne šalje), ponajmanje na ekonomskom planu, mora pumpati svađu s čovjekom koji je novinaru Romanu Bolkoviću (HTV1) rekao da ”nije do sada bio problematičan, ali da će sada to biti”. Kako je on problematičan, taj gospodin predsjednik? Tako što kod ljudskopravaškog aktivista Žarka Puhovskog vidi neprijatelja Hrvatske, ali kod onih koji zaista miniraju temelje ove Republike, promocijom ustaštva, ne vidi osobiti problem.
Pođimo prema kraju.
Nema preuveličavanja. Katolički tjednik Glas Koncila, s odobrenjem nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića, nastavlja monstruozno vrijeđati žrtve Jasenovca. U Vukovaru postoje popisi dućana Srba koje treba bojkotirati. Zidovi svih naših gradova prepuni su grafita u kojima kraljuje govor mržnje i na kojima se ustaški režim slavi.
Novinarima se prijeti. Zaziva se smt bivših šefova države na forumima ekstremne desnice i HOS-a (to je ta divna hrvatska mladež, ali i starež, koja ima kao duhovnog lidera biskupa Košića, također veličatelja ustaškog pozdrava ZDS).
Tek nedavno se, iznudom, osuđuje ustaštvo iz redova HDZ-a, ali ustaštvo se pokušava nivelirati s antifašizmom. I gdje je sada zamalo talijanski zastupnik iz Korčule Branco Bachich? On se sablažnjava zbog spomenika/instalacije u Rijeci napravljene u spomen na poginule u borbama za oslobođenje toga grada pak očito mu ne smeta što se prijeti smrću i autoru instalacije!
Stoga, hrvatskoj i međunarodnoj javnosti moramo kazati da je dosta uvreda, prijetnji, poniženja, manipuliranja povijesnim činjenicama, izjednačavanja s nacifašističkim i zločinačkim režimima i odnosom vlasti i državnih dužnosnika prema istinskim vrijednostima hrvatskog antifašizma.
Tek nedavno se, iznudom, osuđuje ustaštvo iz redova HDZ-a, ali ustaštvo se pokušava nivelirati s antifašizmom. I gdje je sada zamalo talijanski zastupnik iz Korčule Branco Bachich? On se sablažnjava zbog spomenika/instalacije u Rijeci napravljene u spomen na poginule u borbama za oslobođenje toga grada
Nećete li to shvatiti? Vaš problem. Ja vam ovo kažem kao novinar i kao teolog. Predaleko ste svi vi otišli. Zašto bismo vam to nastavili tolerirati?
Vrijeme je da se na najdrastičniji način sankcioniraju i govor mržnje i svako pozivanje na ustaštvo.
Jednom je pozdravljajući prisutne u Banskim dvorima, ovima istima na koje je sada pucano iz kalašnjikova, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, rekao da Crkva ne može biti indiferentna kada je u pitanju čovjek te da ona proročkim glasom prokazuje nepravde, nasilja, zloupotrebe i druga zla ljudi.
Nismo čuli glas episkopata pred stravičnim činom govora mržnje prema Srbima u RH. Vidimo samo to da su članovi HBK spremni hitati na Plenkovićev glas, kao kakva služinčad, i da ih više zanima državni novac nego muka hrvatskih građana.
Zato, i nikako slučajno, izgovaram i ponavljam riječi koje je dr. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić pokušao urezati u crkvenom govoru i u teološkom diskursu: ”Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Šagi-Bunić, potpuno sam siguran, ne bi gazio ni po Srbima, ni po Židovima, ni po Romima, ni po ostalim žrtvama ustaškog terora. A to rade svi oni koji veličaju ustaštvo. Od Damira Markuša na dalje.
Završeno.
autograf
