Domovinski pokret promovira uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice u BiH pod prijetnjom uspostavom trećeentitetske Herceg-Bosne.
“Da vam nešto kažem ovdje usred Zagreba i u lice, dobronamjerno: Herceg-Bosna nikad neće biti napravljena ni u Federaciji niti u BiH”, izričit je neki dan potpredsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) i zastupnik u federalnom Domu naroda Haris Zahiragić u povodu izjave glavnog tajnika Domovinskog pokreta (DP) i državnog tajnika u Ministarstvu demografije i useljeništva Mladena Baraća u HRT-ovoj emisiji Otvoreno o dvije glasačke kutije, bošnjačkoj i hrvatskoj, u entitetu Federaciji BiH na listopadskim izborima. DP time promovira uspostavu posebne hrvatske izborne jedinice u BiH pod prijetnjom, ako se to ne ostvari, uspostavom trećeentitetske Herceg-Bosne.
Ideja i duh trećeentitetske tzv. Herceg-Bosne otvoreno se slave i danas, potporom i sudjelovanjem HDZ-ova službenog Zagreba.
“To trebate znati. Kada prijetite, trebate znati čime prijetite. Upozoravam vas, BiH i bosanskohercegovačko društvo su dovoljno istraumatizirani ’90-ih da takve pojave, posebno kada dolaze iz susjedne države, nisu dobrodošle u BiH. Nemojte misliti da prijetnjama i pritiscima, uvažavajući vašu poziciju unutar EU i NATO-a, i uvažavajući činjenicu da smo mi najpozvaniji jedni na druge, ne samo kao narodi, nego kao države BiH i Hrvatska, s najvećom granicom, zajedničkom poviješću, s dobrim odnosima, u pravilu posljednjih par stotina godina, s malim izuzetkom 1993. i 1994. godine, vrlo je ružno kada se iz te pozicije petljate u unutrašnje stvari BiH, a posebno je ružno kada prijetite. Argumentacija koju ste iznijeli za to jednostavno ne stoji.”
Zahiragić dodaje kako SDA nikad nije kandidirao Hrvata za tročlano Predsjedništvo BiH, ali da je Željko Komšić (“kojeg su izabrali ljevičari”) legalan i legitiman član tog vrhovnoga državnog tijela. Iako tom Hrvatu, koji nije član HDZ-ove filijale u BiH, a treći je put na dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ne priznaju oba državna hrvatska brda, izabran je po ustavnim i pravilima važećega Izbornog zakona u BiH. Legitimno. To uvažava i međunarodna zajednica. Međutim, već dugo se oštro protivi ne samo velikohrvatskim pokušajima reinkarnacije tzv. Herceg-Bosne, osuđene u Haagu kao tzv. udruženi zločinački pothvat, nego i promjenama Izbornog zakona na način da se građansko biračko tijelo u entitetu Federacije BiH podijeli po bošnjačko-hrvatskom kriteriju.
Je li, etničke biračke kutije u etničkim izbornim jedinicama. To će reći – što sada traži i DP, rizikujući sukob u koaliciji s HDZ-om, čiji se vođa Andrej Plenković ne usudi zamjeriti Bruxellesu i jamcu Daytonskog sporazuma u Washingtonu – da ne glasaju svi birači i za bošnjačke i za hrvatske kandidate, nego Bošnjaci samo za bošnjačke, a Hrvati samo za hrvatske. Time bi se navodno izbjegla izborna komšićizacija, bošnjačko preglasavanje iz inata HDZ-u? Da mutež bude mutniji, a figa u džepu više, za hrvatski, tzv. treći entitet u BiH otvoreno druka tzv. konstitutivna srpska politička opcija. Separatistička, koja u principu ne priznaje državu BiH kao zajednički dom svih građana što tu žive te bi joj rado došla glave u kompi s hrvatskim istomišljenicima.
Haris Zahiragić (zastupnik u federalnom Domu naroda, potpredsjednik SDA) i
Nino Raspudić (zastupnik u Hrvatskom saboru, Drito.
Nisu se bez veze “pobratimili” dojučerašnji krvni neprijatelji Milorad Dodik (SNSD – Savez nezavisnih socijaldemokrata) i Dragan „pl.“ Čović (vječni šef HDZ-ove filijale u BiH), privatno se posjećuju, slave rođendane, itsl. “Hrvati u BiH, baš kao i Srbi, imaju pravo na svoj entitet”, izričit je Dodik. Navodno, s bivšim vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem, jako zabrinut što “u BiH nestaje cijeli jedan narod, Hrvati, naočigled svijeta”.
A za to što “nestaje” (već manje od 14 posto u ukupnom stanovništvu), samo rijetki analitičari okrivljuju sustavno pogubnu politiku službenog Zagreba prema tzv. konstitutivnim sunarodnjacima i lokalne poslušnike. Odreda s denver plavim HDZ-ovim članskim iskaznicama. Objektivno, Bošnjaci u Federaciji BiH – 70,4 posto žitelja, Hrvati 22,4 posto – triput brojniji na biralištima, u stanju su izabrati bilo koga. HDZ-ova Čovića su dvaput izabrali u Predsjedništvo BiH, 2002. i 2014. godine, po istom Izbornom zakonu, a kada je Čović preselio svoj predsjednički ured iz Sarajeva u Mostar i HDZ se politički zamjerao Bošnjacima (SDA), Hrvat Željko Komšić se ostvario na biralištima kao bošnjački inat protivnicima jedinstvene, građanske države BiH i suživota u Federaciji.
I sada imamo što imamo. Naravno da tzv. Herceg-Bosna ne dolazi u obzir ni reinkarnirana niti neki njezin surogat u drukčijem celofanu. I naravno da od tzv. europskog puta disfunkcionalnog vilajeta nema ništa dok tzv. pete kolone u sva tri ključna naroda vuku svaka na svoju stranu. Nema sreće za bivšu “Jugoslaviju u malom, u kojoj zato ne može biti rata”, dok u njoj ne budu tzv. konstitutivni svi njezini žitelji bez obzira na etničku pripadnost, a ne samo tri najbrojnija naroda. Od kojih su Bošnjaci 55 posto ukupnog stanovništva, a Srbi i Hrvati – očekujući manu s beogradskog i zagrebačkog neba – neodgovorno ih tretiraju kao goste u vlastitoj domovini.
Hrvatima hrvatsko, Srbima srpsko, a muslimanima džamahirija oko Tuzle!? Ako je po onoj da svaka ptica svomu jatu leti – u čijoj je osnovici na brdovitom Balkanu, zapravo, konspirativan uzrok srpsko-hrvatsko-bošnjačkog rata, a ne samo tzv. memorandumska ideja garašaninovsko-vukovsko-miloševićevskog podrijetla, “prirodno” je da se BiH uruši kao jedinstvena, samostalna demokratska građanska država. Pa će, je li, pristane li međunarodna zajednica, Beograd dobiti na b-h tlu “odštetu” za anektirano Kosovo i Metohiju Republikom Srpskom, Zagreb pak podebljati hrvatski jug zapadnom Hercegovinom!?
Nisu se bez veze “pobratimili” dojučerašnji krvni neprijatelji Milorad Dodik i Dragan „pl.“ Čović, , privatno se posjećuju, slave rođendane.
Zasad ništa od toga. Ni u dogledno vrijeme. Ako ikad!? Sanak pusti, koji još itekako sanjaju politički autsajderi i analfabete koji se intimno, ali i skupno u konspirativnim politikama, nisu odrekli tzv. Herceg-Bosne kao legitimne pokrajine suvremene hrvatske države. Ne samo tzv. povijesne Hrvatske. O tomu otvoreno Thompson pjeva u Lijepa li si i Ako ne znaš šta je bilo, začinjeno ustaškim ZDS-om. Plenkovićeva mu vlast polit-ideološki promiskuitetno javno plješće na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Luka Modrić, Zlatko Dalić, Ivan Martinović te ine nogometne i rukometne “legende” Thompsonom uvjetuju novohrvatsko “domoljublje”.
Ideja i duh trećeentitetske tzv. Herceg-Bosne, koju je tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman formalno ukinuo ožujka 1994. (Washingtonski sporazum) pod pritiskom međunarodne zajednice, prijetnji sankcijama i geopolitičkog dogovora sa SAD-om, opstoje, otvoreno se slave i danas. Potporom i sudjelovanjem HDZ-ova službenog Zagreba. Da se Tuđman tada nije pokorio ultimatumu iz Washingtona i UN-a, prekinuo rat HVO-a s Armijom BiH i odrekao se tzv. HZ/HR Herceg-Bosne, RH bi fasovao neizdržive ekonomske i političke sankcije zbog umiješanosti HV-a u rat u tuđoj, susjednoj državi.
Tuđman se pokorio i odrekao HZ/HR Herceg-Bosne, koju je Haaški tribunal osudio kao tzv. udruženi zločinački pothvat. Njezin politički i vojni vrh je fasovao 111 godina robije zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti. SAD je Tuđmanu postavio ključan uvjet: želi li američku potporu i vojnu pomoć u oslobađanju trećine teritorija RH pod srpskom okupacijom (tzv. SAO Krajina), mora prekinuti rat s Bošnjacima te institucionalno, ali i teritorijalno integrirati Herceg-Bosnu u zajednički entitet Federaciju BiH.
Tuđman je tim dogovorom otvorio put skorašnjim VRA Bljesak i Oluja, uz SAD-ovu logističku i diplomatsku potporu. Dio političkih analitičara drže taj iznuđeni Tuđmanov potez razumnim geopolitičkim kompromisom bez kojega RH vjerojatno nikad ne bi oslobodila svoj državni teritorij unutar avnojskih granica. Dok su god Bošnjaci i Hrvati ratovali međusobno, nisu imali ni teoretske šanse pobijediti vojno nadmoćnije b-h Srbe, koji je bili uvjerljivo zaposjeli 70 posto teritorija BiH. Doduše, izvorna je inačica Washingtonskog sporazumom za BiH računala i s tim da Federacija BiH naknadno uđe u konfederaciju s RH-om, što je pak u Daytonu odbačeno rješenjem o ravnopravna tzv. tri konstitutivna naroda u BiH.
“Tražimo da se spriječi bilo kakva mogućnost preglasavanja hrvatskog naroda ne samo na izborima u listopadu 2026. nego i ubuduće”, izričit je DP-ov glavni tajnik. “Ne želimo da se to dogodi već peti put. Otvaranje te teme nije nikakav bauk. Želimo vidjeti u BiH da isti ljudi, prijavljeni na istim boravišnim mjestima, glasaju po istim boravišnim listama isto, ali da imaju dvije glasačke kutije. To je legitiman nacionalni interes.” Njegov je stranački šef Ivan Penava, ujedno i potpredsjednik Plenkovićeve vlade, još dolio malo kerozina na već međudržavno usplamtjelu vatru:
“Ako se to ne ostvari, podržat ćemo ponovnu uspostavu Herceg-Bosne u okviru Sjedinjenih Država BiH!” Glupost na entu, no kad je od Penave… Njegov pak koalicijski gazda Plenković, kaže, “razumije Penavu u smislu političkog profiliranja (DP je rejtinški na tri posto, duboko ispod izbornog praga, op. a.), ali metodološki, da se baš javno izlazi s tim prije no što se obavijeste partneri – tu imam ozbiljne rezerve na stil“.
Za “nestanak” Hrvata u BIH samo rijetki analitičari okrivljuju sustavno pogubnu politiku službenog Zagreba prema tzv. konstitutivnim sunarodnjacima i lokalne poslušnike.
Indikativna je činjenica, koju spominje i SDA-ov potpredsjednik Haris Zahiragić, kako je b-h ustav propisao da članovi Predsjedništva BiH biraju dva u Federaciji i jedan u entitetu Republici Srpskoj. “Srbin u RS-u, Hrvat i Bošnjak u entitetu Federacije”, tvrdi Zahiragić, “Što mislite za koga glasaju Hrvati i Bošnjaci u entitetu RS? Mogu li glasati za ikoga, osim za Srbina? Ne mogu. Za koga glasaju Srbi u entitetu Federacije? Ostali? Romi? Židovi?
Vi predlažete dvije kutije i da se 200-300 tisuća ljudi, koliko postoji u Federaciji, ne definiraju ni kao Bošnjaci niti kao Hrvati da nemaju pravo glasa? To nam predlažete? Europski sud za ljudska prava nam je rekao da to pasivno biračko pravo ne bi smjelo biti etničko. A vi očekujete od nas da aktivno biračko pravo bude etničko. Za kandidatkinju HDZ-a BiH su na ranijim izborima glasali uglavnom Srbi, a za člana Predsjedništva iz bošnjačkih redova mnogi Srbi i Hrvati.”
Indikativno je također da su među 10 članova Vijeću ministara BiH tri ministra i premijerka iz HDZ-a BiH, a imaju samo četiri od 42 zastupnika u Predstavničkom domu. Deset posto participacije u zakonodavnoj vlasti im daje 40 posto participacije u izvršnoj. Predsjednica entiteta Federacije je Hrvatica. Predsjednici obaju parlamentarnih domova Federacije BiH te Predstavničkog doma su trenutno Hrvati iz HDZ-a BiH, iako je bošnjačkih žitelja 80 posto (55 posto u BiH). Bošnjaci u državnoj vlasti sudjeluju s 33 posto i s 50 posto u federalnom entitetu.
A da Hrvati i Bošnjaci sjednu i dogovore se umjesto da s gledaju preko polemičkog ciljnika i na međunarodnom planu traže kruha nad pogačom!?
