Cijeli život su nas uvjeravali, učili pa čak i indoktrinirali da je zapadni kapitalizam najbolji sustav za razvoj i napredak jednog naroda. Međutim, današnje globalne prilike pokazuju potpuno drugačiju sliku. Dok se Zapad suočava s dubokom krizom, Istok je izgradio model koji nudi novac bez kamata i odbacuje ciklično nasilje kao ekonomski mehanizam. Jedan sustav vodi ka ratu, a drugi ka stabilnom razvoju.
Prema zapadnoj ekonomskoj doktrini, ekonomija je ciklična
Svako malo vremena mora se resetirati. Razlog te nužnosti leži u jednostavnoj činjenici: krediti su neotplativi. Kada se sustav temelji na kamatama i beskonačnom rastu unutar konačnog svijeta, dolazi do neminovnog kolapsa.
U prijevodu, zapadni model zahtijeva rat, krv i destrukciju kako bi se krenulo u novi stari početak. Ljudi moraju izginuti, mora im se sve srušiti i uništiti, da bi dobili motivaciju za krenuti dalje i opet prema istom cilju, a taj cilj je novi rat.
Ovaj obrazac ne traje samo zadnjih par desetljeća, nego stoljećima, a ako ne i više. Od momenta kada je nastao kreditni novac u rukama malobrojne financijske elite koja organizira zaduživanje, razvoj i rat, čovječanstvo je zarobljeno u petlji koju ne može prekinuti.
Ta elita nema nikakve veze s nacionalnim interesima, domovinama ili običnim ljudima. Njezin jedini cilj je održati mehanizam kojim se bogatstvo preusmjerava prema vrhu, dok se obični ljudi koriste kao topovsko meso u ratovima koji nisu njihovi.
Manipulacija obrazovnim sustavom
Škole, fakulteti i druge obrazovne ustanove bile su preplavljene raznim ekonomskim doktrinama poput onih Ricarda, Schumpetera, Friedmana, Marxa i Engelsa. Sve se to perfidno ubacivalo u društva i urezivalo u mozgove ljudi. Nitko nije pitao želi li običan čovjek živjeti u sustavu koji zahtijeva periodično krvoproliće. Umjesto toga, sustav je nametnut kroz generacije obrazovanja, medije i kulturne produkcije.
Razvojem tehnike i komunikacije, mali ali dovoljan broj ljudi je shvatio da je sve farsa. Shvatio je da su političke kampanje, izbori i vladanje samo performans. Shvatio je da su birani ustvari postavljeni. Ne zato što su uspješni nego što su nesposobni i egocentrični.
Jer samo takvi ljudi mogu pristati na finalnu cikličnu fazu gdje ginu njegovi bližnji i susjedi. Normalna, zdrava osoba nikada ne bi potpisala ugovor koji podrazumijeva smrt njezinih sugrađana radi ekonomske prilagodbe.
Istočni kapitalizam to nije dozvolio
Nije dao mogućnost da prljavi novac organizira razne političke kampanje i farse. Uspio je spriječiti ulaz raznih navodnih nevladinih organizacija koje rovare svako društvo pod krinkom humanitarnog rada i zaštite ljudskih prava. Te su organizacije, prema istočnom shvaćanju, često samo produžena ruka zapadnih interesnih skupina koje žele destabilizirati suverene države.
Ono što je najbitnije, istočni kapitalizam je nudio novac gospodarstvu s 0% kamata. Time nije stvarao monetarnu depresiju i ekonomsku cikličnost, odnosno rat. Kada nema kamata, nema ni neotplativoh duga.
Kada nema nemogućeg duga, nema potrebe za resetiranjem sustava kroz nasilje. Poduzetnici mogu planirati dugoročno, radnici mogu računati na stabilnost, a društvo se može razvijati bez straha od periodičnih kolapsa. Vjerojatno ni ovaj sustav nije idealan, ali je zasigurno naučio iz tuđih grešaka, što je potrebno, a što ne. Samo je priroda završena, a sve ostalo su težnje prema savršenstvu.
Rezultati danas su jasni i nepobitni
Zapad je pred krvavim ratom. Sve je izgubio. Nadu, ljude i prednost nad Istokom. Nikakav rat ga neće spasiti, već naprotiv, unazadit će ga desetljećima, a možda i stoljećima. Zapadna demokracija je mrtva. Zapadna ekonomske doktrina je također mrtva. Sve što smo učili u školama i na fakultetima bila je manipulacija i žali Bože izgubjenog vremena i izgubljenih života.
Dok Zapad ulaže stotine milijardi u oružje i ratnu industriju, Istok ulaže u infrastrukturu, tehnologiju i obrazovanje. Dok Zapad šalje mlade ljude da umiru na stranim ratištima, Istok gradi bolnice, ceste i tvornice. Dok Zapad potiče podjele unutar društva kroz medije i nevladine organizacije, Istok gradi socijalnu koheziju i nacionalno jedinstvo.
Novi početak bez manipulacije
Nije to tako ni loše, jer treba prekinuti nešto što je u korijenu zlo. Smrt zapadnog modela nije tragedija, već prilika. Novi početak ne smije biti iznova manipulacija. Treba biti mudar i organiziran. Treba graditi sustav koji neće zahtijevati ljudske žrtve kao cijenu ekonomske stabilnosti. Treba stvoriti ekonomiju koja služi ljudima, a ne ljudi ekonomiji i financijskog oligarhiji.
Ono što dolazi nakon zapadnog kapitalizma mora biti sustav bez kamata, bez cikličnog nasilja i bez male financijske elite koja odlučuje o ratu i miru. To nije utopija, to je već stvarnost na Istoku. Istočni kapitalizam je pokazao da je moguće imati razvoj bez destrukcije, napredak bez ratova i bogatstvo bez pljačke običnih ljudi. Pitanje je samo koliko će Zapadu trebati da to shvati i koliko će još života biti žrtvovano na oltaru zastarjele i smrtonosne ekonomske dogme.
