Naslov je parafraziran iz Šijanova klasika „Ko to tamo peva“ mada se moglo nasloviti i po narodnoj „pošalji ludo na vodu pa sjedi i plači.“ Možda bi to bilo i prikladnije jer se ne radi o autobusu i srpskim provincijalcima nego o vodi i hrvatskim upravnicima, odnosno bazenima koji su navodno pukli. Ali ne onako kao što puca Kerum ili naš dopisnik Josip Perković nego jednostavno onako „po pola“. U Dalmaciji bi rekli „ka ćentrun.“ Kada je spomenutu činjenicu saopćio, odnosno uputio pitanje agilni gradski vijećnik Roberto Lujić gradonačelniku Mirku Duspari ovaj je odgovorio da nema saznanja, ali je ipak reagirao prema izvođaču radova da otkloni spomenute nepravilnosti. Začudilo me je što mu nije palo na pamet da istu informaciju provjeri kod ravnatelja Ustanove za gospodarenje sportskim objektima grada Slavonskog Broda – „vedeovca“ Mesića (v.d.). Vjerojatno ni on nema saznanja. Nisam siguran da on i zna gdje se gradski bazeni nalaze jer podnoseći izvješće o radu za 2014. godinu u stanju je sastaviti i potpisati rečenicu: „Malo gradova može se pohvaliti da na malom prostoru ima višenamjensku dvoranu Vijuš, SRC Poloj, Gradske bazene i travnate nogometne terene uz rijeku Savu.“ Ovakva izjava više priliči uradku djeteta iz trećeg razreda OŠ na satu prirode i društva nego financijskom izvješću koje bi trebalo, prije svega, biti ozbiljno i istinito. Ovim putem molimo gospodina Mesića da rečenicu preformulira u upitnu i sam sebi odgovori koji sve gradovi na svijetu imaju na malom prostoru to što navodi. Za svaki grad koji nađe i pokaže ga na karti poštar Vujić (predsjednik UV) neka mu plati piće jer i on je supotpisnik takvih gluposti.
Kod njih nije boćanje nego bočanje, a osim vode, nafte i pišake uvode pojam „curenja krova“. Imenicu grad pišu velikim slovom, valjda iz poštovanja prema gradonačelniku. Također i pridjev- sportski, valjda iz poštovanja prema olimpijskom načelu .
Detaljnom analitikom podijelili su godinu na dvije polovice i slavodobitno konstatirali da je na bazene u 2014. godini ušlo preko 41000 građana u prvoj polovici godine i preko 51000 građana u drugoj polovici godine (odnosno toliko su zabilježili mimohoda po sistemu „unutra-van“ ili „van-unutra“, ako se radi o vanjskom bazenu). U mjesecu srpnju zabilježili su rekordnu posjetu od 14000 ulazaka na vanjski bazen, a 7. srpanj je bio rekordan dan sa 14000 ulazaka, također. Ostalih 30 dana u srpnju nitko nije navraćao ili oni više nisu brojali. Kad su sve to zbrojili te dodali još i članove VK i PK „Marsonia“, koji na bazenima „redovito provode svoje aktivnosti“ (za divno čudo?) došli su do brojke od 55000 ulazaka na gradske bazene ali su zaboravili napisati preko. Pojednostavljeno, matematikom Stribora Uzelca račun bi išao ovako: 41000+51000=55000,preko (čitaj: pedeset i pet tisuća cijelih zarez preko ili pedeset pet hiljada zapeta preko).
Ohrabrili su se pa su izbacili i novčanu brojku. Ostvareni prihod im je 853 815,00 kn. Kad bi iz toga izuzeli ono što su dobili od sponzora, odnosno ono što su im uplatile pravne osobe ostatak bi mogli podijeliti sa prodajnom cijenom ulaznica i znali bi točno koliko je ljudi tuda prošlo i ne bi im trebao onaj „preko“. Gospođa Marković to zna, ali ih je ostavila neka se sramote jer ima ona dosta posla dok naštima račun dobiti i gubitka te bilancu stanja.
Pola izviješća im je o sportu, a druga polovica o športu, dok je sve zajedno sročeno kao jedan literarni pogled u ljepšu budućnost gdje se oni obraćaju širokim masama s onim što bi trebalo učiniti, a zasnovano je uglavnom na „copy-paste“ metodi iz izvješća koja je podnosio Stipo Lemešić koji tamo ne radi već 2 godine.
Tu su još pojmovi: „među-narodni“, „agresivni marketing“, „hortikultura i uređenje zelene površine“, „obuča“, „igre mladih hrvatske“, „bife“. I tako dalje i tako bliže.
Branko Lujić, otac gore spomenutog gradskog vijećnika me je davno naučio (dok mi je davao poduke iz rauba i poklape): “ Zapamti veli, što budala zna postaviti pitanje 10-orica pametnih ne mogu odgovoriti.“ I bio je u pravu. Sada ja, ako preuzmem ulogu budale, mogu pitati uglađenu gospodu Mesića i Vujića gdje su u svome izvješću izgubili čak 2 objekta: Malo gradsko kupalište i vježbaonicu „Sokol“. Ne vjerujem da bi znali. Možda ih je AMG založila Čedi Prodanoviću jer će im biti potrebno kad se budu nagađali s USKOKOM, a i Bandić mi je sumnjiv. Počeo se muvati po našem gradu. Izgleda da ima još nešto za delati. Ili više nigdje nije rado viđen, poput Ede Majke, pa mu je i Brod dobar. Mogao bi ih pitati i kako to da djeca iz ONŠ Stanko Vlajnić Dida ne vježbaju na istoimenom stadionu? Izgleda da mnogobrojne škole nogometa imaju nešto drugačiji tretman od ostalih udruga ili su one samo paravan za poslovanje županijskih nogometnih ligaša? Mogu još: po kojem kriteriju mlađim uzrastima NK Amater je dozvoljeno trenirati i igrati na Klasijama dok su im klupske prostorije i igralište nedavno temeljito obnovljeni? Da li je Ustanova za gospodarenje sportskim objektima sudjelovala u tom projektu? Ili možda grad Brod?
Tko je izvodio radove na elektrifikaciji glavnog igrališta u Podvinju i koliko je to koštalo? Jer i Podvinje je dio grada. I tamo žive ljudi i igraju djeca. Tko je ,uostalom, naredio podvinjskom Tobiji Quantrillu da brže-bolje „oštema“ klupske prostorije kako bi se se stvorio privid u početak radova na sanaciji dok ne prođu „ovi iz Zagreba“ mada je predračun davno prošao?
O borilačkim sportovima u sportskoj dvorani Vijuš ne bih zapitkivao kao ni o tome tko je na Katarinskom sajmu vodio šank u istoj i uredno izdavao račune za pruženu uslugu. Pa zaboga, nismo u nekoj divljoj zemlji. Nego u lepoj našoj Dembeliji.
Sve ovo, da nije žalosno, bilo bi smiješno. Ne mogu da se ne prisjetim fakultetskih dana i profesora Velimira Sriće, uglednog znanstvenog savjetnika, predavača i ocjenjivača na mnogim prestižnim akademijama širom svijeta koji je znao ispričati anegdotu kako su se prepirali astrolog, teolog, fizičar i matematičar o teoriji postanka svijeta. Astrolog je tvrdio da je sve postalo od velikog praska, matematičar da je znamenka polazna osnova , teolog da je Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, a fizičar da je sve nastalo od čestice. Razvila se prepirka iz koje su došli do zaključka kako je prije svega bio kaos, a njega je mogao stvoriti samo neki ekonomist.
U Dembeliji ekonomistima smo namjenili uloge novinara, kroničara, humorista i zapisničara, ali zato kaos stvaraju likovi poput Mesića i Vujića koji o valorizaciji ekonomskih učinaka sporta u marketingu, EU projektima, javno-privatnom partnerstvu, upravljanju troškovima, stupnju iskorištenja kapaciteta, sportskom poduzetništvu i ostalom nemaju blage veze pa im nije ni zamjeriti što je puklo. A kad budu vidjeli što će sve još pući bolje bi im bilo da unište to izvješće od kojega ionako nitko nema koristi i počmu proučavati Gewähr Leistung (što bi rekla Angela) ili Warranty garantee (što bi rekao David) odnosno garanciju za kvalitet izvedenih radova jer sa Strabagom se nije za igrati. To najbolje znaju Vrkić i njegovi Osječani. Za naukovanje o ekonomiji i pisanje izvješća za ovaj tandem je, na žalost, prekasno. Jedino što mogu zajedničkim snagama zavapiti: „ Kupi nam babo pečenja jarećeg“ ili još bolje: “puklo, babo, puklo.“
Kod njih nije boćanje nego bočanje, a osim vode, nafte i pišake uvode pojam „curenja krova“. Imenicu grad pišu velikim slovom, valjda iz poštovanja prema gradonačelniku. Također i pridjev- sportski, valjda iz poštovanja prema olimpijskom načelu .
Detaljnom analitikom podijelili su godinu na dvije polovice i slavodobitno konstatirali da je na bazene u 2014. godini ušlo preko 41000 građana u prvoj polovici godine i preko 51000 građana u drugoj polovici godine (odnosno toliko su zabilježili mimohoda po sistemu „unutra-van“ ili „van-unutra“, ako se radi o vanjskom bazenu). U mjesecu srpnju zabilježili su rekordnu posjetu od 14000 ulazaka na vanjski bazen, a 7. srpanj je bio rekordan dan sa 14000 ulazaka, također. Ostalih 30 dana u srpnju nitko nije navraćao ili oni više nisu brojali. Kad su sve to zbrojili te dodali još i članove VK i PK „Marsonia“, koji na bazenima „redovito provode svoje aktivnosti“ (za divno čudo?) došli su do brojke od 55000 ulazaka na gradske bazene ali su zaboravili napisati preko. Pojednostavljeno, matematikom Stribora Uzelca račun bi išao ovako: 41000+51000=55000,preko (čitaj: pedeset i pet tisuća cijelih zarez preko ili pedeset pet hiljada zapeta preko).
Ohrabrili su se pa su izbacili i novčanu brojku. Ostvareni prihod im je 853 815,00 kn. Kad bi iz toga izuzeli ono što su dobili od sponzora, odnosno ono što su im uplatile pravne osobe ostatak bi mogli podijeliti sa prodajnom cijenom ulaznica i znali bi točno koliko je ljudi tuda prošlo i ne bi im trebao onaj „preko“. Gospođa Marković to zna, ali ih je ostavila neka se sramote jer ima ona dosta posla dok naštima račun dobiti i gubitka te bilancu stanja.
Pola izviješća im je o sportu, a druga polovica o športu, dok je sve zajedno sročeno kao jedan literarni pogled u ljepšu budućnost gdje se oni obraćaju širokim masama s onim što bi trebalo učiniti, a zasnovano je uglavnom na „copy-paste“ metodi iz izvješća koja je podnosio Stipo Lemešić koji tamo ne radi već 2 godine.
Tu su još pojmovi: „među-narodni“, „agresivni marketing“, „hortikultura i uređenje zelene površine“, „obuča“, „igre mladih hrvatske“, „bife“. I tako dalje i tako bliže.
Branko Lujić, otac gore spomenutog gradskog vijećnika me je davno naučio (dok mi je davao poduke iz rauba i poklape): “ Zapamti veli, što budala zna postaviti pitanje 10-orica pametnih ne mogu odgovoriti.“ I bio je u pravu. Sada ja, ako preuzmem ulogu budale, mogu pitati uglađenu gospodu Mesića i Vujića gdje su u svome izvješću izgubili čak 2 objekta: Malo gradsko kupalište i vježbaonicu „Sokol“. Ne vjerujem da bi znali. Možda ih je AMG založila Čedi Prodanoviću jer će im biti potrebno kad se budu nagađali s USKOKOM, a i Bandić mi je sumnjiv. Počeo se muvati po našem gradu. Izgleda da ima još nešto za delati. Ili više nigdje nije rado viđen, poput Ede Majke, pa mu je i Brod dobar. Mogao bi ih pitati i kako to da djeca iz ONŠ Stanko Vlajnić Dida ne vježbaju na istoimenom stadionu? Izgleda da mnogobrojne škole nogometa imaju nešto drugačiji tretman od ostalih udruga ili su one samo paravan za poslovanje županijskih nogometnih ligaša? Mogu još: po kojem kriteriju mlađim uzrastima NK Amater je dozvoljeno trenirati i igrati na Klasijama dok su im klupske prostorije i igralište nedavno temeljito obnovljeni? Da li je Ustanova za gospodarenje sportskim objektima sudjelovala u tom projektu? Ili možda grad Brod?
Tko je izvodio radove na elektrifikaciji glavnog igrališta u Podvinju i koliko je to koštalo? Jer i Podvinje je dio grada. I tamo žive ljudi i igraju djeca. Tko je ,uostalom, naredio podvinjskom Tobiji Quantrillu da brže-bolje „oštema“ klupske prostorije kako bi se se stvorio privid u početak radova na sanaciji dok ne prođu „ovi iz Zagreba“ mada je predračun davno prošao?
O borilačkim sportovima u sportskoj dvorani Vijuš ne bih zapitkivao kao ni o tome tko je na Katarinskom sajmu vodio šank u istoj i uredno izdavao račune za pruženu uslugu. Pa zaboga, nismo u nekoj divljoj zemlji. Nego u lepoj našoj Dembeliji.
Sve ovo, da nije žalosno, bilo bi smiješno. Ne mogu da se ne prisjetim fakultetskih dana i profesora Velimira Sriće, uglednog znanstvenog savjetnika, predavača i ocjenjivača na mnogim prestižnim akademijama širom svijeta koji je znao ispričati anegdotu kako su se prepirali astrolog, teolog, fizičar i matematičar o teoriji postanka svijeta. Astrolog je tvrdio da je sve postalo od velikog praska, matematičar da je znamenka polazna osnova , teolog da je Bog stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, a fizičar da je sve nastalo od čestice. Razvila se prepirka iz koje su došli do zaključka kako je prije svega bio kaos, a njega je mogao stvoriti samo neki ekonomist.
U Dembeliji ekonomistima smo namjenili uloge novinara, kroničara, humorista i zapisničara, ali zato kaos stvaraju likovi poput Mesića i Vujića koji o valorizaciji ekonomskih učinaka sporta u marketingu, EU projektima, javno-privatnom partnerstvu, upravljanju troškovima, stupnju iskorištenja kapaciteta, sportskom poduzetništvu i ostalom nemaju blage veze pa im nije ni zamjeriti što je puklo. A kad budu vidjeli što će sve još pući bolje bi im bilo da unište to izvješće od kojega ionako nitko nema koristi i počmu proučavati Gewähr Leistung (što bi rekla Angela) ili Warranty garantee (što bi rekao David) odnosno garanciju za kvalitet izvedenih radova jer sa Strabagom se nije za igrati. To najbolje znaju Vrkić i njegovi Osječani. Za naukovanje o ekonomiji i pisanje izvješća za ovaj tandem je, na žalost, prekasno. Jedino što mogu zajedničkim snagama zavapiti: „ Kupi nam babo pečenja jarećeg“ ili još bolje: “puklo, babo, puklo.“
