Tomislav Karamarko, jedan od najvećih luzera hrvatske političke scene nakon preokretnih 1990-ih u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj, sic transit – koja i njegovom zaslugom više nije ni samostalna, ni neovisna ni suverena, već neokolonija istih zapadnih gospodara što su joj stoljećima pljačkali prirodne resurse i uzimali žitelje za topovsko meso u tuđim ratovima – kilometarskim je postom na FB-u osuo drvlje i kamenje na uglednu Nacionalovu kolumnisticu Jelenu Lovrić, SDP i HDZ-Plenkovićevu vladu. Lik koji se predizborno unaprijed proglasio CRO premijerom, pa kiksao i bio si prisiljen izmisliti fotelj tzv. prvoga vladinog potpredsjednika (!?) te priuštio Hrvatskoj politički profućkanu 2016. godinu – sada iz političkog naftalina vrijeđa povijesne činjenice, domoljubni zdrav razum i demonstrira klasičan repertoar radikalnoga tzv. desničarskog verbalnog prostakluka i primitivizma.
E sad, je li Lovrić tu nešto fulala povezujući Karamarka sa spominjanjem strašne Kevine jame – u takve su jame bezdanke bacali svoje protivnike ili izmišljene „krivce“ i ustaše i partizani – njoj na dušu, ali na to se, ako se, reagira na civilizacijskoj i razini temeljnoga kućnog odgoja. Nikako prostaklukom, primitivizmom i agresivnom nakanom uvrijediti onu, onoga ili one s kojima se zbog nečega ne slažeš. Karamarko se nije pokazao Jeleni Lovrić doraslim oponentom.
Njegov rječnik i izbor prostačkih sintagmi više govore o intelektualnoj i ljudskoj potkapacitiranosti autora toga prostačkog baraža nego o polemičkoj ubojitosti takvog diskursa. To je razina radikalne tzv. desnice iz opskurnih društvenomrežnih dijareja, kojima ucrnjeni thompsonovci i endehazijski apologeti vrijeđaju neistomišljenike, prijete im ubojstvima (čak i članova obitelji), izgonom iz domovine, sudskim progonom (nije li nedavno čavoglavi pjevač zaprijetio tužbama novinarima koji „loše pišu“ o njemu i njegovim pjesmama!?) itsl.
Lûk od Tuđmana do Thompsona
„Vremešna teta kojoj iz dekoltea viri Titova slika“, „partizanske zločinačke bande“, „drugarica“, „povijesni zločinački smrad JB Tito“, „nevini civili, Hrvati naravno“, „kult ličnosti odioznog satrapa Tita“ „oni su Jugoslaveni i glumljeni europejci“, politički i nemoralni šljam“, „prolupali harlekini Habulin, Mesić i slični“… Je l’ se tako izražava kulturan čovjek pri zdravoj pameti koji je u nižim razredima osmoljetke malo učio o povijesti!? Pa i onda kada se s nekim polit-ideološki ili drukčije ne slaže!?
U kolumni pak „Dani ponosa i strave“ – što u Nacionalnu izlaze pod nadnaslovom „Linija života“ – Lovrić je citirala mrzilački repertoar tzv. desnice kojim je dio gledatelja vojnog mimohoda u Zagrebu popratio policijsko reagiranje grubom silom protiv četvero antiratnih aktivista na trasi te „veličanstvene“ parade. Aktivisti s majicama natopljenim crvenom bojom brzinski su uhićeni i pritvoreni do sutradan, za razliku od rulje što je uoči Thompsonova koncerta na Hipodromu razvalila Bogovićevu ulicu u srcu hrvatske metropole najcrnjim repertoarom ustaških pjesama. HDZ-ova policija ni trc ni mrc.
Kao, snimali su, pa će naknadno biti postupanja po zakonu, međutim tjedni prolaze a od postupanja ni „p“! Kaže Lovrić da je „kompletna HDZ-ova vrhuška napravila lûk od Tuđmana do Thompsona. Svi oni od Plenkovića naniže jako dobro znaju što je o HOS-u i njihovim ustašlucima mislio predsjednik Tuđman. Zastrašujuće se to manifestira i u postupanju državnih institucija“.
„Jebo mater pedersku“, „Pička im materina“, „Ubij ga“, „Bacaj to u Savu“, „Siluj ju“, „Udri ga“, „Tuci kurvu jednu“, „Takve smo mi ’91. ubijali“… – dio je to rječničkih i sintagmatskih „bisera“ s mimohoda kojim se danas u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj (sic transit) izražava „domoljublje“ à la Karamarko i oni što su ga podržali serijom istomišljeničkih postova. Ne treba bolje potvrde toga koliko je Bijedna Naša ne samo siromašna duhom i podijeljena nego, jamačno, već i spremna za građanski rat.
Bivši antinacifašistički „crveni Split“ – koji je s „crvenim Šibenikom“ 1943. godine u partizanskoj vojsci obranio (tada ranjenog) Josipa Broza Tita i Vrhovni štab NOV-a i POJ-a s ranjenicima i zbjegom civilnog stanovništva od deseterostruko snažnijeg nacifašističkog okupatora i domaćih izdajnika – danas slovi kao proustaško leglo. Ulicama marširaju „Za dom spremni“ ucrnjeni (!) tzv. torcidaši, vođeni megafonom pjevaju „Ajmo, ajmo ustaše“ i na nogometnoj utakmici Hajduk – Gorica uz gromoglasno „Za dom spremni“ i zabranjene bengalke pale državnu zastavu Republike Srbije.
Ničim izazvano „junaštvo“ ispod svake civilizacijske i dobrosusjedske granice. „Domoljublje“ karamarkovićevskih gena koje se, je li, svodi na bengalke i thompsonovske „vrijednosti“ hinjene predanosti obitelji i Crkvi te „Za dom spremni“!? Srećom, takva Hrvatska – bar od 1990-ih do danas – nije imala prođu ni na jednim izborima u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj (sic transit).
Nedavno su se kao bosi po trnju proveli na predsjedničkim izborima sentimentalni prema proustaštvu thompsonovci od Branke Lozo do Tomislava Jonjića. To upućuje na zaključak da pola milijuna kupljenih ulaznica za Thompsonov zagrebački Hipodrom i navodno 150.000 naguranih manje-više golobradih „crnaca“ na koncertu u Sinju te policija koja degeneči proturatne aktiviste, a glumata u Bogovićevoj tri mudra japanska majmuna, ne znače „domoljubnu Hrvatsku“ kakvu Karamarko suprotstavlja uglednoj kolumnistici Jeleni Lovrić. Proustaško crnilo, rekli bi Zagorci, mali ptić – veliki krič!?
U doba Thompsonova koncerta u Zagrebu i navale odasvud u metropolu njegovih istomišljenika – koju su mnogi gena kamenih vidjeli samo u TV vijestima ili na razglednicama – deseci tisuća „purgera“ pobjegli su pred masovnom histerijom na „plavi se Jadran talasa“. Za sat i pol propisne vožnje, kupaš se u moru, ne slušaš i ne gledaš što ti se ne sviđa, ne guraš se po ulicama, tramvajima i gradskim autobusima, ne svršavaš na ratničku pozivnicu „Ako ne znaš šta je bilo“…
Baš zato što znaš što je bilo – tada kad je bilo, i tko je tada što bio! – te što znači Gotovinina opomena da je „rat dolina mrtvih u kojoj se gine svaki dan“, Karamarko je u svojemu prostačkom pohodu na neoborive argumente i častan novinarski pedigre Jelene Lovrić, rekla bi slavenska braća s lijeve strane Dunava: profulao ceo fudbal!
Vratio se gerilski Tito
„Povratak Tita u glavni grad Hrvatske (gradonačelnik Milan Bandić je 2017. godine poltronski promijenio ime najljepšeg trga u Zagrebu, Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske pod pritiskom ekstremne tzv. desnice, op. a.) ni danas sigurno nije najvažnije pitanje kojim bi se njegova vlast trebala baviti“, napisala je Lovrić i digla tlak Karamarku. „Ljude prije svega zanimaju životna pitanja. Ali valom je povijesnog revizionizma ta tema stavljena na stol i sada se više ne može ignorirati. Na ofenzivu je crnokošuljaških sentimenta nužno odgovoriti. Titov bi come back predstavljao jasan odgovor, velike simboličke vrijednosti.
Gerilski Tito se zapravo već vratio u Zagreb. Njegova je impozantna brončana skulptura od 800 kilograma i dva metra visine, čuveno djelo Antuna Augustinčića, odnedavno izložena u Galeriji Forum usred grada. Tamo gdje su se uz Thompsonov koncert orile ustaške pjesme.“
Bivši HDZ-ov luzer očito ima problem i sa SDP-ovim priopćenjem kojim se upozorava na napadno ZNA SE skretanje udesno – „jest, mi smo ga, koalicijski Domovinski pokret, skrenuli udesno“, priznat će karikaturalni njegov politikant Stipo Mlinarić-Ćipe – pa je „politička klima opasnija nego za vrijeme Karamarka“.
„A što ću ja sad sa svojom malenkošću?“ – ironizira Tomislav Karamarko. „Postadoh sinonim i oznaka za sve ono što oni nisu. Oni bi Tita curiknuli u Zagreb, oni bi i dalje širili famu o genocidnosti Hrvata (s naglaskom na NDH, ali i vrlo jasnim asocijacijama na obrambeni Domovinski rat). Oni ne bi da se spominje kult ličnosti odioznog satrapa Tita, verbalni delikt, likvidacije političkih neistomišljenika, uglavnom Hrvata. Oni ne bi da se spominju tisuće jama punih hrvatskih leševa.
Oni ne bi da se izjednači komunizam s nacizmom i fašizmom. Oni su Jugoslaveni i hinjeni europejci. Sve je dobro osim biti hrvatski domoljub. Jer u tom slučaju ste genocidni ustaša. I ako sam tom političkom i nemoralnom šljamu postao simbol onoga što oni preziru, mogu biti samo ponosan. Jer moja ideja je bila jačati proizvodne kapacitete naše zemlje.“
Ne samo da ta ostrašćena tirada bijesa i mržnje nema veze s povijesnim činjenicama niti Karamarko ima pojma o tomu što SDP i sljedbenici mu bi, a što ne bi, već sve to uopće nema veze s onim što Jelena Lovrić, je li, svojim pisanjem bi, a što ne bi. I kakve to ima veze s tim što je ona na XI. kongresu SKH izabrana u Centralni komitet partije preteče SDP-a, stranke koja je mirno predala vlast HDZ-u i omogućila višestranačko društveno-političko uređenje, tzv. demokraciju?
Ako ćemo pravo, nisu kolumnistica Lovrić i SDP jedini koji bi „curiknuli“ hrvatskog sina Tita u Zagreb, vratili mu najljepši gradski trg, jer ga je više od ikoga zaslužio kao ratni vojskovođa najvećeg i najorganiziranijega antinacifašističkog pokreta otpora crnilu u okupiranoj Europi u Drugomu svjetskom ratu nego i kao jedan od najvećih, međunarodno uvažavanih državnika 20. stoljeća. Zagovornika tzv. miroljubive koegzistencije, mira i sigurnosti među narodima, nemiješanja u unutarnje stvari drugih država, vojskovođe koji je na bojnom polju – ne za zelenim stolom ili u igri pokera – vratio Hrvatskoj Dalmaciju s otocima, Hrvatsko primorje, Istru i Gorski kotar što su ih ustaše (Ante Pavelić) darovali fašističkoj Italiji, zahvalni za gostoprimstvo terorističkoj obuci između dvaju svjetskih ratova.
Karamarko pak, „skromno“, je li, samoga sebe proglašava „sinonimom i oznakom“ nečega „što oni nisu“, a nisu „domoljubi“ tipa „Bog i Hrvati“ niti bi – ne samo SDP-ovci! – ikada pristali biti ono nad čime ekstatično svršava pola milijuna hipodromskih thompsonovaca plus navodno 150.000 iz Sinja.
Nitko normalan nije ni za bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti niti poslije preokretnih 1990-ih u RH „širio famu o genocidnosti Hrvata (s naglaskom na NDH ali i vrlo jasnim asocijacijama na obrambeni Domovinski rat)“ da bi to želio činiti „i dalje“. Genocidni su bili samo Hrvati u ustaškim odorama i oni što su bili pripadnici genocidnog, veleizdajničkog pararežima tzv. NDH. I kojih je premali broj završio u Kevinoj jami, pa je desetljećima u poraću imao problema s Udbom. Ne zato što su bili ideološki protivnici, Hrvati ili pak hrvatski idealisti, nego zato što su teroristički, ubojstvima i subverzijama svake vrsti, protivno međunarodnom pravu, rušili suverenu državu, koja se imala pravo braniti. To pravo ima svaka međunarodno priznata zemlja.
„Naglasak“ na tzv. NDH i „asocijacija“ na Domovinski rat? Kaže mudar puk: što se babi snilo, to se babi zbilo. Odiozan povijesni revizionizam, koji ubrzava i tragično dijeli hrvatske ljude, kobno je veličanje najgore ideologije/prakse u povijesti čovječanstva: nacizma i fašizma, čije su rasne zakone i tvornice smrti ustaše u tzv. NDH operacionalizirali 1941. – 1945. godine istrjebljenjem Srba, Roma, Židova te nepoćudnih Hrvata. I na to treba stalno ukazivati kako se nikad više ne bi ponovilo. Ustašluk je u Domovinskom ratu preuzela HSP-ova stranačka paravojska HOS, što se sada slavi (Marko hitlerbrčić Skejo među uzvanicima na vojnomu mimohodu neki dan!?) zajedno sa „Za dom spremni“ na grbu i zastavi.
Zašto Karamarko – makar zbog ravnoteže – ne spominje trologorsko, najstrašnije ustaško gubilište na europskom jugoistoku – Jasenovac? U njemu su programirano ubijani deseci tisuća Srba, od beba u kolijevci do žena i nemoćne starčadi, najbrojnije narodne manjine u tzv. NDH, ali i danas u RH. Romi i Židovi su gotovo istrijebljeni. Tko je to učinio, mali zeleni? Ratni pobjednici, Titovi partizani – među kojima je bilo najviše Hrvata, ne u Ustaškoj vojnici ili domobranstvu, pa u Hrvatskim oružanim snagama (HOS)! – poimence su znali ustaše koji su klali, pljačkali, palili kuće, osvećivali se civilima, tjerali nedužne ljude u neki od četrdesetak konc-logora u tzv. NDH iz kojih je malo tko izašao živ.
I što su ratni pobjednici trebali s takvima nakon što su ih Titovi britanski saveznici čoporativno najurili s Bleiburškog polja položiti račun na mjestu zločina, s kojeg su još krvavih ruku do ramena izbjegli u Austriju? Gladiti ih paunovim perom po debelu mesu? Kažnjeni su po zasluzi u vrijeme kada je božica Pravda tretirala „zasluge“ i zasluge drukčije nego danas. Jest da je među najteže kažnjenim ustašama stradao i dio nedužnih ljudi, koji su se u pogrešno vrijeme našli na pogrešnomu mjestu, međutim laže povijesni revizionizam kada tvrdi da su „partizanki zločinci“ masovno ubijali Hrvate „samo zato što su bili Hrvati“.
Mali od povijesno-revizionističke kužine
U Domovinskom ratu, ali i u neposrednom poraću, bilo je niz hrvatskih zločina nad civilnim srpskim stanovništvom, pa Karamarko može, je li, svoje „naglaske“ i „akcente“ slobodno zakvačiti mačku o rep. Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti valjano sankcionirani „naši“ zločinci koji su ubijali domicilne Srbe samo zato što su bili Srbi. Otišlo je u zastaru, je li, suđenje umirovljenu generalu Željku Sačiću, „domoljubnom“ političaru, osumnjičeniku po zapovjednoj odgovornosti za masakr specijalaca ATJ Lučko 26. kolovoza 1995. šestero srpske starčadi u zaseoku Gruborima. Unatoč Tuđmanovoj izričitoj zbrani bilo kakve osvete i pozivu Srbima koji se u ratu nisu ogriješili o čovječnost da ostanu u svojim domovima, jer im hrvatska država jamči sigurnost i imovinu.
Karamarko je samo tzv. mali od povijesno-revizionističke kužine koji bi da se izjednači komunizam s nacizmom i fašizmom. Nema šanse, ne da povijesna istina. To što su Hrvatskoj učinili i, povampireni, još čine baš nacizam i fašizam, ne da se usporediti s ono malo poratnog komunizma te većim dijelom tzv. socijalizma s humanim licem. To su kruške i jabuke. „Domoljubi“ zato nazivaju „Jugoslavenima i hinjenim europejcima“ sve koji tvrde da te ideologije/prakse nisu iste. Nacizam i fašizam su najgori u ljudskoj povijesti.
Nacizam i fašizam su samo u Drugomu svjetskom ratu ubili 60 milijuna nedužnih ljudi i razorili ne samo Europu nego i dobar dio ostatka Kugle. Izjednačavanjem pak ustaša s partizanima želi se gurnuti pod tepih stravu i užas pod krvavim, genocidnim pokličem „Za dom spremni“, jer „častan hrvatski obraz“ ne trpi bilo kakav spomen na Pavelićeve „crnce“ u negativnijoj konotaciji od „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ Titovih ratnih/poratnih pobjednika. Tim više jer današnja tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena nije u međunarodnoj zajednici ni do gležnja Titovoj nesvrstanoj državi tzv. ravnopravnih jugoslavenskih naroda i narodnosti, koju će nacifašistička neosvijest razbucati u samoneodržive bantustane.
I kakve sve to ima veze s Karamarkovom politikantskom dijarejom nakon čitanja aktualne „Linije života“ Jelene Lovrić? Nikakve. Politički luzer ZNA SE stranke ima potrebu. Mudar bi puk kazao: veliku nuždu?
