Nije me nimalo iznenadio potez tzv. nezavisnog saborskog zastupnika Darija Zurovca, baš kao ni liberala Darija Hrebaka – HDZ je njihova ljubav i sudbina. Nezavisni političari su oni koji su u politiku ušli a da nikada nisu bili članovi neke stranke te koji su iz politike izašli a da nikada nisu postali članovi neke političke stranke. Predstranačka i postsranačka nezavisnost je obmana. Pojedinac može biti nezavisan, političke stranke to nisu. Dario Zurovec je političku karijeru započeo kao član HDZ-a, tu je stekao sva politička znanja, vještine i poseban način mišljenja koji se ne razlikuje previše od ministra Gordana Grlića Radmana. Manje tumačenja su doživjeli biblijski spisi od onoga što su izrekli Dario Zurovec i Gordan Grlić Radman.
Zurovec i Raspudići, klub dualnog aspekta
Hrebak, naprotiv, u potpunosti odgovara slici tipičnog hrvatskog liberala – cijeni tržište, sebe doživljava kao robu, moguće ga je kupiti, a kako se novac nalazi u rukama vladajućih, u svakom trenutku je bilo jasno kome će pripadati. Kada vidim naše liberale, neovisno je li riječ o političarima ili sveučilišnim profesorima, sjetim se riječi Bekima Sejranovića: „Ono što me strašilo bila je činjenica da me nije potresla sudbina tog čovjeka, nego njegova spremnost da je prihvati”. Premda je Sejranović ovu rečenicu napisao u kontekstu uspoređivanja svoje nesreće s daleko nesretnijim životom jednog drugog čovjeka, mene uistinu potresa potreba ljudi da spremno prihvate današnje sebe kao izraubane ostatke onoga što su jučer bili. Liberali i poststranački ili predstranački političari su izraubani ostaci onoga što su jučer bilo. Josip Dabro je, a to uistinu sve govori, gigant prema jednom i drugom Dariju. Napominjem samo da je i Dabro nekoć bio u HDZ-u.
Dabro je veći od Hrebaka jer njegova iluzija traje duže – on je učinio ono što je Hrebak prijetio da će učiniti. Napustio je koaliciju (premda zapravo nije), ojačao je, nadrastao je sebe te se sada nalazi u tri tijela: u svome, u Hrebakovom i u Zurovčevom. Budući da je um u bitnome isti, ova akcija zaposjedanja tijela nije nešto što pripada čudu. Čudu ne pripada ni to što je Zurovec istovremeno član vladajuće većine, baš kao što je i član saborskog kluba kojeg, uz njega, makar za sada, tvori oporbeni bračni par Selak Raspudić. Ako je ovom bračnom paru bitnije sačuvati klub zastupnika od političke principijelnosti, onda se od Zurovca razlikuju samo po tome što je on bolji i uspješniji trgovac – uspješno je trgovao s Plenovićem, ali i s njima.
Kako Marija i Nino misle prozivati Plenkovića zbog onoga što njegovi ministri čine, ako sami smatraju da oni nisu odgovorni za ono što čini član njihovog kluba? Njihov klub ima dualni aspekt – on je po Zorovcu vladajući, a po bračnom paru oporbeni. Bilo bi prikladno da se tako i nazove: Klub zastupnika dualnog aspekta. A možda je Zurovec samo prorok onoga što će i oni učiniti u budućnosti? Možda nije slučajno što HDZ i Marija Selak Raspudić u Gradu Zagrebu zastupaju iste politike i iste metode? Zurovčeva logika je da se iz oporbe ne može ništa napraviti, a uskoro ćemo vidjeti smatraju li Marija i Nino da se izvan saborskog kluba ništa ne može napraviti. A ako to smatraju, razvidno je da se njihov saborski klub sastoji od, u vlas potpuno istih članova.
Dabro nakon Dabre
Prorok Dario Zurovec je izjavio kako je korisno pripadati vladajućoj većini jer tako možeš ostvariti projekte koji građanima olakšavaju život, dok oporbenim političarima uvijek „nedostaje jedan papir”. Taj jedan papir koji vladajućima ne nedostaje, a nedostaje oporbenim političarima, zapravo je papir koji nitko ne bi smio imati, to je papir sramotnog viška, to je papir koji čini razliku između korumpirane vlasti i onih politika koja vode računa o zakonitosti, ali i o društvenoj pravdi. Naravno da su Zurovec i Plenković ovo iskreno priznanje Dabre u Zurovčevom tijelu protumačili kao bezazleni gaf. Ne, to nije bio gaf, to je bio iskreni govor korupcije koji uvijek progovori jezikom političkih besramnika s jasno istaknutom cijenom.
O tome da je Dario Zurovec Dabro nakon Dabre, odnosno da je on klonirani Dabro, ne treba trošiti previše energije. Dovoljno je samo poslušati njegove riječi o tome da HDZ provodi zdravorazumske politike, da SDSS ne zastupa Srbe, da Novosti pljuju po Hrvatskoj te da oporba zastupa iste teze kao i radikalni Srbi. Kako napisah, Dario Zurovec je Josip Dabro, oba su ušla u isti kalup, obojica Srbe promatraju kroz figuru neprijatelja. Lijek za ovakve političare je promjena izbornog sustava na način da se uvede elektroničko glasanje i to tako da sustav zabilježi za koju opciju je koji birač glasao te da, kod sklapanje većine, građanin ima pravo ili potvrditi svoje glasanje ili ga opozvati. U slučaju potvrđivanja glasanja, formirana većina ima legitimitet, u suprotnom slučaju nema.
Ne može biti jednostavnije, a ako se već pozivamo na tu famoznu volju građana, omogućimo toj volji da se u ključnim trenucima ona sama očituje. Neka aktivno biračko pravo uistinu bude aktivno i budno, a ne izigrano i iskorišteno. Možda Dario Hrebak, Dario Zurovec i Boška Ban Vlahek imaju podršku birača i politički legitimitet za ono što čine. Promijenimo izborni sustav i provjerimo politički legitimitet jer možemo provjeriti ili napokon priznajmo da volja građana služi da je političari zavedu, jednokratno iskoriste te da je potom cinično odbace.
tris
