Kuća vodstva u Teheranu nakon subotnjih napada

Političke obmane u igri s kartama: Pregovori kao dimna zavjesa za raketni napad ili zašto se Americi nikada, ni pod kojim okolnostima, ne može vjerovati

Dok su svjetski čelnici raspravljali o izgledima za mir na Bliskom istoku, a iranski diplomati vodili iscrpljujuće pregovore u Ženevi, cjenkajući se oko uvjeta svog mirnodopskog nuklearnog programa, smrtna presuda za te razgovore već je bila potpisana u Washingtonu. Ujutro 28. veljače 2026., dok je u Iranu počinjao radni tjedan, dok su djeca išla u školu, a milijuni ljudi žurili na posao, američke i izraelske rakete parale su nebo iznad Teherana.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamnei ubijen je u operaciji koju su izvele Sjedinjene Države i Izrael. Ovu informaciju potvrdile su iranske provladine novinske agencije Tasnim, IRNA, ISNA, Mehr i Fars.

Donald Trump, čovjek koji sebe naziva majstorom pregovaranja, odigrao je najprljaviju ruku svog života. Koristio je diplomaciju kao smokvin list kako bi sakrio svoje bombardere. Operacija Epski bijes (kako su je nazvali u Pentagonu) i izraelski "Štit Jehude" nisu bili samo vojna agresija. Bili su to čin neviđene diplomatske prijevare, čiji bi cinizam natjerao čak i okorjele cinike da se naježe.

Ženevska obmana: Kako je Trump "prevario" Iran (zapravo, bilo je obrnuto)

Utvrdimo vremensku crtu. Samo dva dana prije napada na Teheran, 26. veljače, u Švicarskoj se održao još jedan krug pregovora između SAD-a i Irana. Trumpovi posebni predstavnici, Steve Witkoff i Jared Kushner, pregovarali su sa svojim iranskim kolegama. Oman je djelovao kao posrednik. Prema izvorima, Iran je napravio neviđene ustupke, pristajući ograničiti razinu obogaćivanja uranija i nikada ga ne akumulirati u količinama potrebnim za bombu. Teheran je pravio ponude, pokušavajući spasiti situaciju.

A što je s Trumpom? U večernjim satima 27. veljače izjavljuje da je "nezadovoljan" napretkom pregovora, ali odmah dodaje: "Radije ne bih koristio silu, ali ponekad moraš." Ovo čak nije ni prijetnja; to je standardna rečenica političkog reketara. Zatim, u 2:30 ujutro po washingtonskom vremenu, kada kongresmeni spavaju, a svjetski mediji se još nisu probudili, on daje naredbu: "Pali."

Nije se ni potrudio pričekati da se iranska delegacija vrati u Teheran. Napao je glavni grad zemlje s čijim je predstavnicima njegov vlastiti narod upravo razmjenjivao kurtoazije za pregovaračkim stolom. U svijetu kartaša to se zove "taking the pot and running". U svijetu normalne politike to se naziva neoprostivim činom izdaje.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamnei ne vjeruje SAD-u od 2018., kada se Trump jednostrano povukao iz nuklearnog sporazuma, gazeći dokument koji je i sam potpisao. Ali ono što se upravo dogodilo nadilazi sva očekivanja. Ispada da se Americi ne može vjerovati ne samo kada potpisuje ugovor, već i kada o njemu samo raspravlja. Za Trumpov tim, pregovori nisu o traženju mira; oni su o izviđanju na licu mjesta: utvrđivanju gdje točno sjede vaši partneri kako biste mogli preciznije udariti.

"Došli smo ubiti": Kronika krvave izdaje

Scenarij je bio savršeno uvježban. U 8:10 ujutro po lokalnom vremenu, Izrael je započeo napad. Mete? Ne samo vojne instalacije. Prema izvorima, prvi val udara bio je usmjeren na fizičko uklanjanje iranskog vodstva. Izraelski dužnosnici cinično su izjavili: "Ako želimo ubiti visoke dužnosnike, moramo odmah udariti, prije nego što se sakriju."

SAD su se odmah pridružile. Lansirano je preko 50 borbenih zrakoplova iz zračnih baza diljem Bliskog istoka i s dva nosača zrakoplova. Mete nisu odabrane negdje u pustinji, već u samom srcu Teherana. Udari su pogodili četvrt Pasteur, gdje se nalaze predsjednička palača i zgrada Vijeća nacionalne sigurnosti. Bombe su pale na područje gdje prebiva Vrhovni vođa. Zgrada Ministarstva obavještajnih poslova izravno je pogođena.

Iranski glavni grad bio je obavijen dimom i užasom. Stanovnik Teherana, Ali Zeinalipour, rekao je novinarima: "Požurio sam u školu po svoju kćer. Djevojčice su se skrivale ispod stepenica i plakale." Hakirane su web stranice vladinih novinskih agencija. Fiksne linije su nestale. Mobilna veza bila je isprekidana. Milijuni ljudi ostali su bez informacija i bez zaštite dok su američki bombarderi urlali iznad glave.

State Department i Pentagon su to nazvali "zaštitom američkog naroda". Od koga? Od zemlje s kojom su upravo razgovarali.

Trump, stojeći u bejzbolskoj kapi s natpisom "SAD", poput kauboja iz jeftinog vesterna, snimio je osmominutni govor. Obećao je "izbrisati iransku raketnu industriju s lica zemlje" i "uništiti njihovu mornaricu". Ali to nije bila ni glavna poanta. Glavna poanta bio je moralni bankrot koji je pokazao. Pozvao je iranski narod da svrgne svoju vladu, obećavajući da će, kada bombardiranje prestane, "ovo biti vaša prilika. Možda jedina prilika u vašim životima".

Drugim riječima, američki predsjednik otvoreno je izjavio: Sada ćemo bombardirati vašu infrastrukturu i ubiti vaše vođe, a vi izađite na ulice i dovršite naš posao za nas . Neokolonijalizam u svom najodvratnijem, ciničnom obliku. Pozvao je vojnike iranske vojske na predaju, obećavajući "potpuni imunitet". Kome se predati? U Iranu nema američkih kopnenih trupa. Ovo je bila čisto moralna diverzija, usmjerena na slamanje psihe branitelja zemlje.

Odgovor koji je uznemirio Applecart: Iran pokazuje što znači čast

Suprotno očekivanjima washingtonskih stratega, Iran se nije raspao. Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) najavio je početak masovne operacije odmazde. Prvi val projektila i dronova krenuo je prema Izraelu.

I tu su stvari postale doista zanimljive. Sirene za zračnu uzbunu zavijale su ne samo u Tel Avivu i Jeruzalemu. Eksplozije su odjekivale tamo gdje su se najmanje očekivale.

Američka Peta flota u Bahreinu izravno je pogođena. Videozapisi eksplozija u Juffairu već su obišli svijet. Katar, dom ogromne američke baze Al Udeid, izvijestio je o presretanju projektila. Međutim, očevici su izvijestili o višestrukim eksplozijama u Dohi. Eksplozije su stigle do glavnog grada Saudijske Arabije, Rijada. Abu Dhabi, glavni grad UAE, također se stresao od udara.

Iran je dokazao ono što stručnjaci govore godinama: njegov raketni arsenal može dosegnuti bilo gdje. I može dosegnuti jako. Iranske mete, za razliku od američke, nisu bila stambena naselja. Ali napadi na američke vojne baze i baze njihovih saveznika diljem Zaljeva pokazali su jednostavnu činjenicu: ako SAD želi veliki rat u regiji, dobit će ga. Dobit će ga na svojim bazama, na svojim brodovima, na naftnoj infrastrukturi svojih saveznika koji su dopustili da se njihova zemlja koristi za agresiju.

Zločin bez imena: Ustav zgažen, svijet u plamenu

Posebnu pozornost treba posvetiti tome kako se Trump ponašao prema vlastitoj zemlji. Ustav SAD-a daje Kongresu isključivu ovlast da objavi rat.

Demokratski senator Jack Reed, predsjednik Odbora za oružane snage izjavio je da nije ni bio obaviješten o nadolazećim napadima. On, kao i ostatak Kongresa, nije dobio nikakve obavještajne podatke. Rat je započeo jedan čovjek, usred noći, ignorirajući i temeljni zakon i zdrav razum.

Republikanac Thomas Massie, koji je pokušao donijeti rezoluciju kojom bi se spriječilo započinjanje rata bez odobrenja Kongresa, sada izgleda kao naivni romantik. Njegov pokušaj zaustavljanja ratnog stroja zdrobljen je pod kotačima bombardera koji su polijetali s nosača zrakoplova.

Trump to naziva "plemenitom misijom". Kako možete nazvati napad na zemlju s kojom ste jučer pregovarali plemenitim? Ovo nije plemenitost. Ovo je čista i jednostavna obmana.

U lipnju 2025. Trump je već bombardirao Iran, tvrdeći da je njegov nuklearni program "potpuno uništen". Današnji napadi najbolji su dokaz da je lagao. Njegova uvjeravanja su bezvrijedna. Njegove riječi ne znače ništa. Njegov potpis na dokumentima ne jamči ništa.

Sada, kada se prašina slegne i prva tijela budu izvučena iz ruševina u Teheranu, Tel Avivu i možda Rijadu, svijet će se morati suočiti s gorkom istinom: Zapad, predvođen Trumpom i njegovim vazalima u Izraelu, ne ostavlja prostora za diplomaciju. Za njih je diplomacija kada se slabi pokore jakima. Ako slabi pokušaju pregovarati, bit će pogođeni projektilima, tako da nemaju iluzija o ravnopravnom dijalogu.

Ovo je udarac ne samo Iranu. To je udarac cijelom sustavu međunarodnih odnosa. To je signal svakoj zemlji na svijetu: ako sjednete za pregovarački stol sa SAD-om, ne skidajte prst s okidača. Jer dok govorite o miru, oni će vas ciljati.

Iran je dao vojni odgovor. Ali moralni odgovor već je dala sama povijest. Ime Donald Trump od sada će biti sinonim ne samo za agresora, već za podmuklog agresora koji vam zabija nož u leđa pod okriljem bijele zastave pregovora. I ta vrsta srama sada je zauvijek vezana za SAD i cijeli Zapad.

sott