Išao li neki dan potpredsjednik CRO vlade i obrambeni ministar Ivan Anušić na noge izraelskom kolegi Israelu Katzu kao „političar, ne kao vojnik“ - dogovoriti modele vojne suradnje tih dviju država ili osnažiti kupoprodajne odnose svoje vlade s vojnom industrijom židovske države - manje je važno od činjenice da je kontroverzni službeni posjet dodatno zaljuljao ionako rasklimane i za RH kompromitirane/osjetljive (riječ je o nacionalnoj sigurnosti) vanjskopolitičke zauzetosti predsjednika RH Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića.
Zbog izraelskoga genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze, u režiji najrigidnije u židovskoj povijesti vjersko-konzervativne vlade Benjamina Netanyahua – koji je zato s više političkih i vojnih dužnosnika fasovao uhidbeni nalog Međunarodnog kaznenog suda (ICJ) – Milanović je lani u svibnju zahtijevao prekid bilateralnih veze i priznanje države Palestine. Kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH (OSRH) i državni lider, slijedom je svojih ustavnih ovlasti zabranio vojnu suradnju s Izraelom.
Hrvatska se vojska strogo drži te zapovijedi, ali premijer Plenković očito ne, što je sada potvrdio i slanjem svog ministra obrane u Jeruzalem. Iako je kolovoza 2025., baš u jeku osude genocida u Pojasu Gaze te zahtjeva više od 150 od ukupno 193 članice UN-a za priznanjem suverene države Palestine, izjavio da Hrvatska „vojno ne surađuje s Izraelom“. Brus. CRO predsjednik Milanović, tvrdi Plenković u opravdanju Anušićeva putovanja u Izrael, „ne fincncira našu vojsku niti je nadležan za njezino opremanje. To je pitanje nacionalne sigurnosti.“ A to je isključivo premijerova/vladina stvar!? Dakako da nije.
Premijer izgubio korak
HDZ-Plenkovićeva je vlada nedavno „zakaparila“ u Njemačkoj 44 tenka tipa Leopard 2A8, koje tek treba proizvesti i navodno će biti isporučeni od 2028. do 2030. godine, a nakanila ih je opremiti izraelskim sustavom tzv. aktivne zaštite Trophy. Iako u svijetu – npr. u SAD-u, Rusiji, Kini, ali i u Europi – ima za kupiti barem podjednako učinkovitih protudronskih i inih sustava zaštite oklopnih grdosija, CRO premijer odabire baš Izrael. Je li njegov motiv samo vojno-kupoprodajni ili zapravo polit-pepeloposivački!?
Nema veze je li posrijedi uistinu jačanje tzv. nacionalne sigurnosti – pa čl. 5. NATO-ova sporazuma o tzv. kolektivnoj obrani „čuva“ miran san u svih 32 članice Alijanse od predatora sa strane, bez obzira na njihovu vojnu sposobnost/otpornost – premijer Plenković od srpnja 2025. više ne drži korak s dominantnom u Uniji i svijetu antinacifašističkom demokracijom. Slika hrvatskog Doriana Graya, osobito iz prožidovske perspektive, ljušti se naočigled i onih do kojih je CRO premijeru osobito stalo, jer mu o njima ovisi ego na tzv. pravoj strani povijesti.
Pa onda, je li, maniš sve te lonce i bakrače tipa genocida, reinkarnirane nacističke prakse tzv. Lebensrauma i konačnog rješenja, nečovječnosti, Palestince, globalne osude…!? Valja vani oprati svoj i obraz svoje politike solidno već zaprljan revizionističkim blatom nacifašističke prošlosti, koja vampirski izbacuje na površinu mulj u kojemu je prije 80 godina umrlo cca 60 milijuna nedužnih ljudi. Najviše europskih Židova. Deseci tisuća u zvjerskom krimenu hrvatskih veleizdajnika u ustaško tzv. NDH, koje pak Ivan Anušić u Jeruzalemu – karikaturalno, s crnom jarmulkom na ćelavoj glavi u Yad Vashemu – nije spomenuo jednim jedinim slovom.
Foto: Ivan Anušić / HRT
Licemjer! Arlauče koljački ustaški ZDS fetiš na Thompsonovim proustaškim dernecima i Hrvatima ZDS-om mjeri količinu hrvatskih krvnih zrnaca, diči se djedovima po majci i ocu što su navodno nestali 1945. godine na tzv. križnom putu s Bleiburga, a ne kaže u čijoj vojničkoj odori i što su radili 1941.-1945. u tzv NDH kada je neko vrijeme – do zaduženja „šarca“ u Francetić-Bobanovoj Crnoj legiji – Ivan Stier bio gospodar života i smrti u tzv. endehazijskoj Slavoniji. Djed HDZ-ova političara, je li, europarlamentarca Davora Ive Stiera, bivšeg ministra vanjskih poslova i člana stranačkog ZNA SE vrha. Bio je 13. na jugoslavenskoj listi ratnih zločinaca zatraženih za izručenje iz Argentine. Nije izručen.
Proustašluk u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj eskalira upravo za trećemandatne HDZ-Plenkovićeve vlasti tipa „mogu što hoću, gdje, kada i kako hoću, itekako mogu!“ i zato Izrael – s razlogom alergičan na svaki spomen nacizma i fašizma, kamoli na javno manifestirana – nije prijatelj Hrvatskoj još od olovnoga Tuđmanova doba.
Svojedobno je tzv. prvi hrvatski predsjednik je – honorirajući šakom i kapom državnim pozicijama i materijalnim dobrima (pro)ustaškoj emigraciji financiranje Domovinskog rata – glupavo objavio da je „sretan što mi supruga nije ni Srpkinja niti Židovka“. Nakon što je Izrael skočio na zadnje noge i blokirao odnose s Tuđmanovom državom u pelenama, partizanski se umirovljeni general nemušto vadio, muljao i hitno mijenjao neumjesne dijelove u „Bespućima povijesne zbiljnosti“. Sic transit. Izrael danas jest prijatelj Srbiji, Hrvatskoj nije niti će biti dok joj vlada šuruje s (pro)ustaštvom, ali će joj – zašto ne, lova je lova!? – skupo prodati rog za svijeću. Na to sad, osim grožnje nad genocidom, upozorava i Milanović.
„Godinama sam imao neopravdano previše razumijevanja za izraelske poteze, ali u posljednje dvije-tri godine nemam“, kazao je predsjednik RH o Plenković-Anušićevoj akciji u Izraelu. „Tamo je jedna zvjerska politika i to je vojska odgovorna za najgore ratne zločine u formi i sadržaju protiv puno slabijih. Hrvatska vojska neće surađivati s tom vojskom, osjećam to kao svoj moralni poziv i kao neku vrst kvazidušebrižnika, nećemo završiti u paklu. Sve ono što nam treba postoji drugdje, Da si ne lažemo, Izrael nije pouzdan partner. Pokušali su nam uvaliti one američke avione (12 višenamjenskih borbenih F-16 C/D Block 30 Barak, op. a.), robu za koju nemaju licencu, a netko iz naše vlasti je uporno jahao na tomu.
Vojna nabava
Neki političari koji vole urlati na koncertima imaju fetiš prema ovakvom Izraelu, ja nemam. Previše se dernjaju i arlauču na javnim priredbama nekakvi pokliči iz Drugoga svjetskog rata (ZDS, op. a.), pa je Anušić išao u Izrael na pokajanje grijeha. Dok je ovako, neće biti nikako. A što se tiče sustava Trophy, to je kao da kupite njemački automobil, pa stavite felge portorikanskog. Anušić je prije godinu dana izjavio da bismo mi trebali biti kao Izrael. Ne znam na kojem institutu je to naučio. Prvo, Hrvatska ne bi trebala biti kao netko, već kao Hrvatska. Gdje si baš Izrael našao!? Zemlju koja je stalno u ratu, okružena neprijateljima, transparentnim ili pritajenim… To bi trebala biti Hrvatska!?“
Umjesto Izraelu, drži vrhovni zapovjednik OSRH, vojna CRO nabava se treba osloniti na Njemačku, Francusku i osobito SAD, iako je Francuska skupo „uvalila“ Hrvatskoj polovne borbene avione Rafale, a Srbiji prodala 12 ganc novih. RH jest u EU i NATO-u, a Srbija nije, pa ne bi smjela biti u prednosti. Slično je i s Izraelom, gdje Srbija također bolje kotira od RH.
„Srbija kupuje vojnu opremu kao iz Plavog oglasnika i posjeduje sustave koje im integrira Izrael“, napominje Milanović. „Želimo li da Izrael bude gospodar najpovjerljivijih informacija o sigurnosti i Hrvatske i Srbije? Što ćemo sad kupiti od Izraelaca (sustav Trophy se proizvodi u Europi po izraelskoj licenci, op. a.), a da ne možemo od Nijemaca ili Francuza? Ne trebamo kupovati ništa izraelsko, kao što ne kupujemo rusko ni kinesko zato što je takva politika. Rusija je pod sankcijama, a ima neke vrhunske sustave, možda bolje od ikoga na svijetu, ali ne dolaze u obzir. Kina nije pod sankcijama, ali se kineska roba ne razmatra. Zašto? Zdrav razum?“
Kolumnist 24sata Tomislav Klauški se u povodu ministrova posjeta Izraelu sjetio Anušićeve izjave lani nakon Thompsonova Hipodroma: „’Ako netko smatra da je to sramota (izvikivanje ZDS-a u slavu tzv. NDH i ustaškoga genocidnog pararežima, op. a.), ja bih rekao da je on sramota za ovu Hrvatsku, ako ne priznaje te vrijednosti o kojima se pjevalo.’ Prije desetak dana na Thompsonovom koncertu u Širokom Brijegu tisuće mladih entuzijastično je skandiralo ‘Za dom spremni’, baš kao što je to zabilježeno i na koncertu u Splitu, što je izazvalo izraelsku veleposlanicu u BiH da javno osudi ‘šokantne prizore mladih ljudi koji slave uz nacističke pozdrave’.
Foto: Galit Peleg / Mostar live
‘Ovakvi izljevi mržnje moraju se iskorijeniti’, kazala je veleposlanica Izraela, a nedugo nakon toga Thompsonov menadžment je objavio kako njihov Marko ‘nikad nije vikao ZDS’“.
Je li, glede i u svezi, i neki kompleks ustaške krivnje à la njemački Von der Leyen zbog Holokausta 1939.-1945. godine bio kvalificirao Anušića, „političara, ne vojnika“, za dogovarati se u Izraelu o vojno-industrijskoj suradnji s HDZ-Plenkovićevom vladom? Odnosno, je li Plenkovićev izraelski fetiš zbog eskalacija neoustašluka u antinacifašističkoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj rinuo baš Anušića položiti vijenac i kamenčić u Yad Vashemu u počast žrtvama nacifašističkog pogroma u Drugomu svjetskom ratu?
„Čak ni u muzeju Holokausta“, primijetio je Klauški, i ne samo on, „HDZ-ov ministar nije izdržao da ne relativizira nacističke, a onda i fašističke i ustaške zločine, tako što ih je izjednačio sa ‘svim totalitarnim režimima’. Misleći pritom, naravno, i na komunistički. Premda su mnogi hrvatski Židovi, a o Srbima da se i ne govori, nalazili spas u partizanskom pokretu otpora, premda su Židovi bili žrtve nacizma i ustaša, premda su sovjetske trupe oslobađale nacističke konc-logore (ustaše su ih u tzv. NDH imali više od 40, op. a.).
Čak ni u Yad Vashemu, gdje se Anušić evidentno došao oprati od kritika zbog skandiranja ZDS na Hipodromu, HDZ-ov ministar nije odolio napasti da izjednači sve totalitarne režime, čak ni u kontekstu Holokausta. Nije pritom spomenuo ustaše. Nije spomenuo Jasenovac koji je dio muzejskog postava. Nije izrazio žaljenje zbog ustaških zločina. Niti se distancirao od pozdrava ‘Za dom spremni’ pod kojim su ubijani Židovi u Hrvatskoj.“
Ali zato jest spomenuo najpoznatiji u svijetu lovac na naciste Efreim Zuroff, izraelsko-američki povjesničar i bivši dugogodišnji ravnatelj Centra Simon Wiesentahl u Jeruzalemu. Svjetski autoritet je to učinio u povodu napadne hosovizacije i thompsonizacije Hrvatske pod HDZ-Plenkovićevom „europejskom“ vlašću i baš u vrijeme kada je Anušić pod crnom jarmulkom/kipom u Yad Vashemu protokolarno glumio žaljenje za „svim žrtvama totalitarnih režima“. Narativ koji vrijeđa zdrav razum i kada dolazi iz usta „političara, ne vojnika“ pedigrea Ivana Anušića.
Stranački dosluh
„Danas moraju postojati i zabrane i kazne za isticanje ustaških simbola i pokliča, a EU bi trebao kazniti Hrvatsku zbog toleriranja toga“, nedvosmislen je Zuroff. „Pjesme i simboli na Thompsonovim koncertima u RH i BiH simboli su masovnog ubojstva Židova, Srba i Roma. Neki se ljudi na tim koncertima identificiraju s ustašama. Rekao bih da je to zločin i takvi ljudi pripadaju u zatvor. Postoje i mlađi ljudi koji ne znaju što to znači i misle da je cool nositi ustaške simbole. Nešto nije u redu, ako Thompson može privući na koncert 50.000, 100.000 ili više ljudi. To je vrlo opasna stvar koja pokazuje da mnogi nisu naučili pouke o strašnim ustaškim zločinima.“
Foto: Lupiga.com
„Nema nikakvog ustašluka ni ustaša u Hrvatskoj, to izmišlja politička ljevica ne bi li poticala mržnju i podjele u društvu“, tvrde CRO premijer u dosluhu s protusrpskim DP-om i radikalnom tzv. desnicom, a izraelski su mu prepredeni trgovci spremni masno naplatiti to što će se praviti, je li, da „ne znaju što je bilo“. Ako smo mi sada braća, kese nam nisu sestre? A, vojno-sigurnosno tvrdi CRO Milanović, niti smo braća niti išta u rodu.
Nikakvim hrvatskim novcem i licemjernim HDZ-Plenkovićevim iritantnim prešućivanjem opasne, razjedinjujuće i toksične eskalacije neoustaštva u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj (sic transit) ne može se oprati ne samo ustaški pogrom 1941.-1945. nad Srbima, Romima, Židovima te „nepoćudnim“ Hrvatima i inima u tzv. NDH nego ni aktualno šurovanje s jednako zločinačkom izraelskom vojskom i Netanyahuovom vladom. To je neprihvatljivo, sramota za demokratsku i istinoljubivu Hrvatsku. Kakva bi, naravno – morala biti.
