„Rat sa zelenim kriminalom smo već izgubili i više nemamo vremena čekati“, kazao je neki dan na presici Domovinskog pokreta (DP) državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Željko Vuković (DP) u povodu prijedloga te koalicijske stranke vladajućem HDZ-u o uvođenju tzv. rendžerske službe ili zelene policije radi suzbijanja ekološke mafije. „Pripremili smo studiju opravdanosti ustroja takve službe i zakonski okvir pa tvrdim da se to može riješiti do kraja godine.“
Gospićka ekološka tragedija s 37.000 tona nemarno odloženog otpada, među kojim velike količine opasnog za ljudsko zdravlje i okoliš, uvezenog na cca 600 šlepera iz Italije i Slovenije, prosvjedno je zapalila ovog ljeta ionako rovitu političku i društvenu scenu te uzdrmala HDZ-Plenkovićevu već tromandatnu vlast.
Repovi gospićke trovačke enigme otkrili su još puno strašniju činjenicu: u nekoliko je prošlih godina prešlo iz inozemstva državnu CRO među blizu 20.000 šlepera otpada iz nekoliko bogatih europskih zemalja, a nitko ne zna što se sve našlo u toj Himalaji tuđeg smeća i tko je sve odgovoran za svjesno trovanje hrvatskih ljudi i njihova prirodnog okoliša: vode za piće, zraka, zemljišta, hrane…
Gotovo više nema kutka na zapadnobalkanskom tzv. kifliću, je li, koji nije kritično zagađen manjim ili većim ilegalnim odlagalištima otpada. Ljudi i kojekakve tvrtke nekontrolirano bacaju otpad kamo se i kako god sjete, a postoji i organizirana kriminalne skupine – povezane s lokalnom politikom i čak utjecajnima u Državnom inspektoratu i ministarstvima, sic transit, što se otkrilo i u gospićkom ekološkom skandalu – koje za mastan novac ilegalno „zbrinjavaju“ otpad čak i u zakonom zaštićenoj prirodi.
Milijuni u privatnom džepu
Ona pak legalna odlagališta, uz velika urbana središta kao Zagreb, Split, Rijeka…, zastrašujuće su zasjenjena Alpama svakovrsnoga domaćeg pa i toksičnog otpada (Jakuševac, Karepovac, Marišćina…).
Paradoks, država desetljećima nije kadra izaći na kraj sa zbrinjavanjem tih planinskih lanaca, milijardama tona domaćeg smeća, a dopušta uvoz otpada iz nekolicine bogatih europskih država. Na kojem se uvozu bogati ekološka mafija, ogroman novac trpa u svoje džepove, truje milijune tzv. običnih/malih CRO ljudi i njihov prirodni okoliš i – nikomu ništa!?
Gdje je tu političko-ekološka svijest vladajućih, koje ne vide kilometarsku kolonu od blizu 20.000 teško natovarenih šlepera što – bez problema na granici, pa s inspekcijom i policijom kada ju prijeđu, pa gradonačelnicima i načelnicima lokalnih jedinica samouprave pri istovaru otrova – svojim, je li, (ne)činjenjem sudjeluju u ekocidu!?
Naime, HDZ-Plenkovićeva se vlast, pritisnuta eksplozijom prosvjeda ljudi zabrinutih za svoje i zdravlje obiteljskih uzdanica, dala na promiskuitetno tzv. popravljanje političke štete. Pod hitno želi uvesti u zakonsku normu vrlo stroge kazne i pojam ekocida. Kao da problem rješavaju paragrafi, a ne ljudi, ponajprije oni što su izborno, kažu – „preuzeli odgovornost“.
Kad god nešto glasno zaškripi u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj – a gotovo neprestano škripi: u zdravstvu, školstvu, socijali, pravosuđu, vanjskoj/unutarnjoj politici, državnim institucijama, ekonomiji, stanju tzv. demokracije, slobodnopadajućem životnom standardu, moralnoj zrelosti cjelokupnog društva, etc. – HDZ-Plenkovićeva vlast se sjeti mijenjati ili dopunjavati zakone. Trenirati strogoću, što ispadne strašilom za ptice.
Zbog nereda u prometu, enormno su postrožene sankcije. Novčane pak kazne su odletjele u egzosferu, a nesavjesni vozači i dalje divljaju. Ljudi ginu u prometu kao muhe. „Nepoznati“ organizatori pak priređuju u gluho doba noći ilegalna, vandalska driftanja uz more zapaljenih bengalki na ilegalnim tzv. car meet automobilskim divljanjima.
Kao neki dan na otoku Krku i blokadom Rijeke. Tamo je počinjeno 365 prometnih i inih prekršaja skupocjenim automobilima uglavnom stranih registracija (iz Njemačke i Austrije) nabrijanih motora.
„Revna“ država sada prijeti uvođenjem u zakon strogih kazni ne samo za sudjelovanje vozača na tim ilegalnim tzv. car meet okupljanjima već i za snimanje takvih divljanja na javnomu mjestu (nerijetko i na parkiralištima trgovačkih centara, itsl.) te dijeljenje snimaka na društvenim mrežama.
Ni dosadašnja rigorozna prometna regulativa nije dala očekivana učinka, broj stradalih u prometu i visina materijalne štete se nisu smanjili. To će reći da se ljudi nisu uplašili, kamoli prepali, zakonske strogoće.
Mafija kontra države
Isto vrijedi za ozakonjenje femicida zbog učestalih fizičkih napada na žene, sa smrtnim slučajevima. Najstrašniji se femicid dogodio 8. rujna 2026. u Slatini, gdje je 40-godišnjak ubio nožem 35-godišnju suprugu, majku šestero djece. Policija i socijalna služba su već uredovali više puta protiv tog nasilnika, ali nisu pomogli nesretnoj ženi ni kada je neposredno prije ubojstva zvala policiju u pomoć. Ubojice se ne boje zakona.
Gospićka pak ekološka tragedija, koja je kao snježna gruda/lavina otkrila trovanje ilegalnim (i opasnim) otpadom cijele zemlje – samo je iz bogatih stranih država (Italije, Slovenije, Njemačke…) uvezeno čak blizu 20.000 teških šlepera otpada i zatrpano posvuda u Hrvatskoj – pa je natjerala HDZ-Plenkovićevu vlast na uvođenje u zakon strogog krimena – ekocida.
Hoće li to zaustaviti vrlo organiziranu ekološku mafiju – bržu, sposobniju i učinkovitiju od državnog činovništva i prigodnih premijerovih filipika – da se okani trovačkog posla? I odrekne milijunske zarade? Neće. Ne samo zato što politikantsku riječ ne prate uvjerljiva djela već i zbog uvezanosti utjecajnih političara u nadasve unosan smetlarski business. Pa, je li, ruka ruku mije!? Pardon, krak kriminalne hobotnice!?
I onda, budući da se predizborna makljaža u političkom CRO oktogonu zahuktala već puno prije od izlaska na parlamentarna birališta u proljeće ili ljeto 2028. godine – a politička oporba jamačno nije kadra isprovocirati prijevremene ni detoniranjem ekološke bombe – iz paštete iskače DP, je li, HDZ-ov glavni koalicijski partner s morskom idejom o tzv. rendžerskoj službi ili zelenoj policiji.
I to ne bilo kakvoj službi/policiji, nego vojsci od cca 2000 ljudi koji bi, je li, vatrenim oružjem, pištoljima i automatskim puškama čuvali već kritično zatrovanu prirodu od novih nasrtaja ekološke mafije i daljnjih zagađenja.
Inače, DP – političkim rejtingom potkapacitirani autsajder duboko ispod izborna praga od prolaznih pet posto, koji parazitira na državnim jaslama radikalnim proustaštvom i protusrpstvom eda bi HDZ prakticirao fishing i u tzv. krajnje desnomu biračkom bazenu – povremeno „usrećuje“ Andreja Plenkovića „inicijativama“ koje on odbija ili isfrizira do neprepoznatljivosti.
Premijer Plenković je kategorički odbio prepustiti DP-u resore kulture i unutarnjih poslova, gdje su Ivan Penava i družba kanili provoditi svoje radikalne ideološke politike. Također je odbio DP-ov zahtjev za potpunu obustavu financiranja tjednika Novosti koji izdaje Srpsko narodno vijeće.
Iako je Plenković zbog jednostavne političke pragme/računice – zamjene tri srpska koalicijska mandata s 12 DP-ovih, je li, prije odlaska trojice u disidentski DOMiNO, 2024. godine – pristao na glavni DP-ov zahtjev za izbacivanjem SDSS-a iz svih struktura vlasti, isfrizirao je Penavin zahtjev za uklanjanje svih manjinskih predstavnika iz ministarstava, državnih tvrtki, agencija i operativnih programa na lokalnoj razini.
DP i predsjednik mu Ivan Penava su se proveli kao bosi po strništu kada su nedavno gurali prijedlog i deklaraciju o formiranju posebne izborne jedinice za Hrvate u BiH. HDZ i Plenković su ga kategorički odbili, jer se o „pravima Hrvata u BiH ne može odlučivati unilateralnim saborskim deklaracijama bez dogovora sa samim institucijama i drugim narodima u BiH“. Tim pritiskom na DP, tekst tzv. deklaracije je prepravljen/ublažen do neprepoznatljivosti, U sasvim neutralnoj inačici.
Najvjerojatnije će se na isti način postupiti i prema DP-ovoj morskoj ideji o tzv. rendžerskoj službi ili zelenoj policiji, jer Hrvatska ima sve potrebne institucije i alate za najgrublje džonom stati ekološkoj mafiji za vrat. Ako hoće i ako opće političko opredjeljenje za tzv. nultu toleranciju korupcije nije tek populistička fraza za predizborno uveseljavanje općinstva.
Novo duboko posezanje državne ruke u siromaški, prazan džep poreznih obveznika nema programskog smisla niti je financijski opravdano. Treba naći novac za pristojne/privačne plaće i doprinose iz radnog odnosa za cca 2000 tzv. rendžera ili zelenih policajaca, za kupiti im vatreno oružje, streljivo, odore i osobnu opremu – od komunikacijskih sredstava do vozila – osigurati prostorije i opremiti ih, zaposliti ljude u administraciji, pravno i upravljački urediti sustav, regulirati ovlasti, obaveze i odgovornosti, etc.
Posla i obaveza preko glave, a pretpostavljeni učinak, opća ekološka korist i posljedice oružane strogoće prema zagađivačkoj mafiji, pri čemu može pasti krv, pa i ljudske glave, nisu zajamčeni. Da se i ne govori o tomu je li moguće i gdje naći odgovarajuće ljude za taj vrlo rizičan posao.
Gdje pronaći ljude?
Ne samo kvalifikacijama već i fizički, psihički i dobno odgovarajuće ljude budući da je i nedavno uvođenje zaštitara u osnovne i srednje škole – je li, tzv. operativnih djelatnika za sigurnost, koji su morali proći dodatnu, brzinsku izobrazbu – pokazalo da ih nema „na tržištu“.
Pogotovo ih nema na zavodima za zapošljavanje. Policijski sustav je već godinama kadrovski deficitaran, a nije tzv. rendžerska ili zelenopolicijska opcija ni zaštitarska služba, npr. tipa Securitas, Sokol (bivši Sokol Marić), Bilić-Erić Security, Klemm Sigurnost ili AKD-Zaštita i Mediteran Sicurity.
Nije za očekivati kako će se dio policajaca, ionako obaveznih odslužiti dvostruki rok svog školovanja o državnom trošku, svući iz plave odore i odjenuti DP-ovu rendžersku, zelenu. Odnosno, da će čak 2000 zaštitara dati otkaze svojim poslodavcima, ostaviti se njihovih pištolja i pohrliti u DP-ovu zamišljenu borbu s ekološkom mafijom. Mo’š mislit!
Ne tako davno, HDZ-Plenkovićeva je vlast glatko odbila i ismijala grlato propagiranu inicijativu Mostova političkog trubadura Mire Bulja, sinjskoga gradonačelnika, o osnivanju naoružanih tzv. seoskih straža, neke vrsti privatne, građanske paravojske, za suzbijanje ilegalnih migracija. Kakva se, naoružana, pojavila sa slovenske strane hrvatske granice i privatno provodila zvjerski „lov na migrantske glave“. Daleko im kuća, „lovcima“!
DP sada propagira hrvatske naoružane tzv. rendžere ili zelenu policiju tvrdnjom kako su oni kadri „ranije otkrivati ilegalno odlaganje otpada, ali i pomagati u borbi protiv krivolovaca, ilegalnih prelazaka hrvatske granice i sprječavanja požara“.
Po riječima državnog tajnika Željka Vukovića, ta bi nova služba imala pet regionalnih ureda sa sjedištem u Zagrebu, više desetaka postaja po RH i dispečerskih centara za dojave.
„Sadašnji čuvari prirode mogu nadzirati samo nacionalne i parkove prirode, jer ih je manje od 150 i nemaju treću smjenu“, kaže Vuković. „Između komunalnih redara, lovočuvara i lugara na lokalnoj razini te državne inspekcije postoji veliki prostor koji sustavno nitko ne pokriva, koji treba preuzeti nova profesionalna služba. Problem ilegalnog odlaganja otpada nije moguće riješiti samo nadzorom legalnih odlagališta i registriranih prijevoznika, jer ilegalne lokacije nemaju nadzorne kamere ni ilegalni prijevoznici GPS nadzor. Samo uvođenje neposrednog nadzora može riješiti taj problem.“
Zaprepašćujući je podatak da je u Hrvatsku već uvezeno više od milijun tona otpada za koji nitko ne zná od čega se sastoji i gdje je sve zakopan. I još je strašnija činjenica da hrvatska vlast, koja ne zná zbrinuti milijune tona vlastitog otpada, pa i opasnog za ljude i okoliš, dopušta uvoz smeća iz inozemstva koje izravno truje domaće ljude i dugoročno prirodu!
Bivši HDZ-ov ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić, aktualni ministar financija, neobjašnjivo je – ne bez znanja premijera Plenkovića! – ukinuo obavezu upisa u očevidnik uvoznika/izvoznika kamionskih pošiljki otpada koje ne podliježu postupku prethodne obavijesti (notifikacije).
Naprasno je, neobjašnjivo – moglo bi se reći i veleizdajnički s obzirom na toksične posljedice po CRO ljude i prirodu radi privatne novčane koristi višemilijunske vrijednosti! – ukinuta je i obaveza najave takvih pošiljki inspekciji zaštite okoliša prije samog uvoza.
Ekološkoj mafiji izvana i kod kuće, u Hrvatskoj, širom su otvorena vrata. Blizu 20.000 teških šlepera otpada slobodno je prešlo hrvatsku državnu među naočigled policije, carine, inspekcije… Nitko ni trc niti mrc! Je li takvo što moguće u pravo uređenoj i ekološki svjesnoj/savjesnoj državi!?
Ni slučajno! Privatno bogaćenje s državnim blagoslovom!? Itekakvo! Na štetu ljudskog zdravlja i prirode u vlastitoj domovini. Postupna eutanazija u režiji pojedinaca i interesnih skupina, „domoljuba“ koji najrevnije, je li, mašu nacionalnim zastavama i bijela i crvena početnog polja šahovnice, najčvršće pritišću desnicu na grudi, najponiznije kleče pred oltarom i najglasnije se kunu u „svetinju“ Domovinskog rata i hrvatskih branitelja!
Sic transit. „Domoljubna“ sramota do iznad egzosfere! Veleizdaja svih nacionalnih vrijednosti tisućljetne hrvatske povijesti!
Je li DP sada ili ikada ta politička opcija, sposobna za izravnati tzv. krivu Drinu, pa i na ekološkoj podlozi? Nije. Ni DP-ov koalicijski gazda Andrej Plenković ne misli da jest. Drčan bez pokrića koalicijski tzv. mali od HDZ-ove kužine je predstavio svoju morsku ideju o naoružanim ekološkim „specijalcima“ još lani u ožujku, ali se ništa nije dogodilo.
Šleperi prolaze, država žmiri
Šleperi otrova iz inozemstva uredno i dalje slobodno dolaze, a svega par kilometara iza granične crte im se gubi svaki trag. Plenković je, frizirajući DP-ovu ekološku inicijtivu – tragom one iz tzv. socijalističkog mraka: „ako ne želiš riješiti problem, osnuj komisiju“ – bio utemeljio tzv. međuresornu radnu skupinu. Ova se dvaput sastala, donijela neke zaključke po DP-ovu naputku i stvar je ostavljena pod prašinom jalova protoka vremena.
Možda je DP zaista točno izračunao kako, je li, „zeleni kriminal nanosi hrvatskom gospodarstvu svake godine 550-650 milijuna eura štete“, a s krivolovom i ilegalnom gradnjom bi mogla dosegnuti i milijardu eura“, no taj problem državne neodgovornosti i pravnog nereda se ne rješava uvođenjem naoružanih tzv. rendžera ili zelenih policajaca.
Postoje i službe i alati koji su državi dnevno na raspolaganju, a porezni ih obveznici zlatom plaćaju, pa… Prije svih drugih, premijera Plenkovića – najodgovornijeg za uredno operativno funkcioniranje države – valja pitati zašto institucije, s alatima na raspolaganju, ne rade svoj posao. I to je to.
