"U Hrvatskoj se velik dio stanovništva nalazi u zoni siromaštva i niskog životnog standarda, negativnog raslojavanja na socijalne slojeve, i to na modelu prvobitne akumulacije kapitala."

 

Posveta posljednjem djelu Vladimira Veselice "Svekolika hrvatska kriza", sudbonosno se nadvila nad nama.Nije samo Vlado Veselica upozoravao, nebrojeno puta upozoravao je i Vlado Gotovac kao i pojedinci okupljeni oko njega. Izbjegavanje Hayekova puta u ropstvo ne može se provoditi načelom friedmanovskog eksperimenta u Latinskoj Americi, govorili su. Ne može se tržišni fundamentalizam uvoditi neokonzervativnom regulacijom gdje će od toga tržišta imati koristi samo podobnici. Tko jači taj kvači nije najsretnije rješenje za jednake startne pozicije.Ideja o dvjestotinjak bogatih obitelji koju je prva spomenula sadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nije se trebala dogoditi državnom ili društvenom instalacijom, to je sušta kontradikcija liberalnog načela jednakih startnih mogućnosti, pokušavali su dokazati tih devedesetih godina.  Kako bilo, mediji ovih dana donose kako kao rezultat te i takve pseudoliberalne, a zapravo kriminalne, tranzicije. Imamo 280 multimilijunaša s tendencijom rasta na njih 300 kroz nekoliko godina.Dok broj onih koji su bili podobni ekstremno akumulirati bogatstvo raste, građani su, donose istraživanja, među najsiromašnijima u Uniji. Oni koji rade često ne primaju dohodak, oni koji ga primaju, primaju sa zakašnjenjem ili u raznoraznim kompenzacijama, broj nezaposlenih raste prema broju od 400 tisuća....

Ako i to nekome nije dokaz kako kapital spomenutih podobnika nije nastao u nekoj realnoj ekonomiji i tržišnoj utakmici valja pogledati broj onih koji se u svim uređenim zemljama nazivaju srednjim slojem. Dok zemlje koje su relativno bezbolno prošle kroz još uvijek aktualnu krizu svim silama pokušavaju zadržati brojnost upravo ovoga dijela građanstva, u Hrvatskoj je broj onih koju nisu u stanju, bez prevelikog zaduživanja platiti jednotjedno ljetovanje, samo u posljednjih godinu dana rapidno porastao.

Državna ekonomija je moralna kategorija, govori ugledni njemački ekonomist Martin Wolf. Kaže Wolf za DW prje nekoga vremena, upravo taj sloj gražanstva Njemačkoj drži glavu iznad povšine. Naprotiv, u nas, velik broj umirovljenika, velika i neefikasna javna uprava i svi ti nezaposleni upravo su najveći teret tome dijelu građanstva koji još hudinijevski opstaje u ovoj zemlji.

Subjektivan osjećaj vrijednosti valute te pojava njenoga sakrivanja u kombinaciji s visokim porezima, nametima i kompliciranom birokracijom dodatni je mlinski kamen oko vrata našoj ekonomiji. Ništa od obećanja Plana 21 kako će se u drugom dijelu mandata živjeti bolje! Za to vrijeme naša vlada ukida ono malo projekata koji su mogli olakšati situaciju u kojoj smo se našli i povećati sloj ljudi koji će u ovoj zemlji nešto i potrošiti te se iscrpljuje u peglanju onoga što se više ispeglati ne može. Zbog bahatosti, bezobrazluka i nesposobnosti peglanje vlastite popularnosti stvaranjem vizije transparentnosti vlasti potpuni je oksimoron.

Kažu, nisu su se niti nadali kakvo će stanje zateći! Touche! Aktualna vlast i njehovi izgledni nasljednici sviju tabora i ponuđenih provenijencija, pokazali su, nisu nas u mogućnosti izvući iz situacije u koju su nas upravo oni doveli. Stvari su bile doista jednostavne, mogli su zaštićujući mali dio netržišnih djelatnosti dopustiti tržišno natjecanje i ozdravljenje hrvatske ekonomije. Imali su za to dva i pol desetljeća.

Stanje nacije – ekonomsko odumiranje!

Jedini uspjeh dosadašnjih upravljača sviju predznaka, nakon neovisnosti, jest ulazak u Uniju, a jedini izlaz iz situacije u koju su nas doveli slobodan protok radne snage. Kada većina radno sposobnih ode, a oni koji to nisu crknu od gladi, neka ovih 300 podobnih multimilijunaša plaća dosadašnje političke nomenklature kako bi upravljali njihovim lenom.  Bio bi to možda trenutak preokreta. Pa, tko ga doživi - pričat će!



Izvor: seebiz