Upskilling” i “reskilling”. Te se dvije tuđice sve češće čuju na konferencijama, stručnim panelima, radionicama, forumima i drugim okupljanjima na kojima se raspravlja o tržištu rada u budućnosti. Upskilling, u slobodnom prijevodu ažuriranje vještina, odnosi se na poslove koji neće nestati, barem ne uskoro, ali je za njihovo obavljanje potrebno kontinuirano usavršavanje, dok se pod reskillingom misli na prekvalifikaciju za novi posao na koji nas sve češće tjera razvoj umjetne inteligencije. Za mnoge poslove, naime, ljudi više neće biti potrebni jer će ih brže, preciznije i jeftinije obavljati AI u raznim oblicima, od robota do jezičnih modela.
Internet of Things (IOT) i nehumanoidna robotika probijaju se na tržištu rada, na kojem bi, prema nekim predviđanjima, oko 85 milijuna radnih mjesta moglo doživjeti prelazak s ljudskog rada na robote. Ta će tranzicija za mnoge biti vrlo teška. Prema procjenama poslodavaca, oko 40 posto njihove radne snage morat će se prekvalificirati. U Europskoj komisiji upozoravaju da četvrtina odraslih u EU ne zadovoljava ni funkcionalnu razinu osnovnih vještine kao što su pismenost, računanje i digitalne vještine. A bez toga izloženi su većem riziku od nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti.
Razne ankete otkrivaju da su Europljani zabrinuti zbog posljedica koje tehnološki napredak ima na tržište rada. Zanimanja poput blagajnika i službenika za šalterima izložena su najvećem riziku od nestajanja, dok će zanimanja poput specijalista za umjetnu inteligenciju, big data analitičara, inženjera obnovljivih izvora energije i zdravstvenih djelatnika biti jako tražena, kao i radnici u građevinskoj industriji, poljoprivredi i prehrambenoj industriji.
Dekanica Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu prof. dr. sc. Marina Klačmer Čalopa kaže za Večernji list da se u vremenu kada umjetna inteligencija preuzima sve veći broj zadataka važno zapitati može li tehnologija uistinu zamijeniti ljudsku kreativnost, znatiželju, intuiciju, hrabrost, sposobnost prilagođavanja i cijeli niz drugih osobina koje čovjeka čine čovjekom.
– Razvojem i primjenom alata umjetne inteligencije stvoreni su novi uvjeti i prilike na tržištu rada, a mijenja se i obrazovni sustav i društvo u cjelini. Sve više se osjeća zabrinutost i postavlja pitanje hoće li roboti i algoritmi preuzeti poslove od ljudi. Iako više nije sporno kako uz pomoć umjetne inteligencije možemo biti brži i precizniji, postoje skupovi karakteristika svakog pojedinca koje ostaju izvan dosega umjetne inteligencije. Također, tradicionalni modeli prijenosa znanja postaju neodrživi u uvjetima sveprisutne dostupnosti generativnih sustava umjetne inteligencije.
Uz to, progresivni razvoj umjetne inteligencije redefinira paradigme visokog obrazovanja kakve poznajemo. Sve više se zahtijeva prilagodba novih pedagoških strategija, istraživačkih prioriteta i okvira poučavanja. Upravo zbog toga fokus obrazovanja i profesionalnog razvoja treba biti na kognitivnim vještinama, kreativnoj problematici i socio-emocionalnoj kompetenciji te njihovu povezivanju s tehničkim znanjima i vještinama – ističe prof. dr. Klačmer Čalopa. Umjetna inteligencija ne može, dodaje, zamijeniti karakteristike ljudi i njihovu osobnost koju čine emocionalna inteligencija, kreativnost, sposobnost kritičkog razmišljanja, sposobnost prilagodbe, etička prosudba, kao i timski rad.
Uz pomoć umjetne inteligencije mogu se stvoriti slike, napisati tekst ili skladati glazba, ali alati umjetne inteligencije to rade na temelju postojećih uzoraka i prije unesenih podataka. Ljudi, s druge strane, uvijek mogu stvoriti nešto novo, biti originalni, znatiželjni i hrabri, a katkad i nepredvidivi. Umjetna inteligencija može obraditi velike količine podataka i napraviti analize, ali ne može samostalno procijeniti što je ispravno ili etički opravdano. Nema moralnu dilemu, stoga su ljudska intuicija i iskustvo neprocjenjivi.
Umjetna inteligencija funkcionira u okviru unaprijed definiranih algoritama, dok se ljudi mogu i moraju nositi s novim i nepredviđenim situacijama. Komunikacija među ljudima ključna je za uspješan timski rad, ključno je i suosjećanje, empatija, tako da umjetna inteligencija nikada neće moći zamijeniti međuljudske odnose i dinamiku tima. Ono što je najvažnije, umjetna inteligencija neće moći zamijeniti iskustvo, intuiciju, odnosno donošenje brzih odluka i zaključaka bez svjesnog razmišljanja, tzv. šesto osjetilo kod nas ljudi. I na kraju, iako umjetna inteligencija može odraditi većinu tehničkih i repetitivnih zadataka, postoje zanimanja koja zahtijevaju ljudsku prisutnost, kreativnost i emocije.
Samo neka od zanimanja za koja je to važno su liječnici i medicinske sestre, psiholozi i terapeuti, učitelji i profesori, umjetnici i dizajneri, menadžeri i lideri, socijalni radnici i savjetnici, ali i razvojni inženjeri, analitičari, stručnjaci za kibernetičku sigurnost, i još mnoga druga. Umjetnu inteligenciju trebamo prihvatiti kao alat koji nam može pomoći u radu i životu jer, na kraju, ono što nas čini ljudima nije samo znanje već i naša sposobnost maštanja, stvaranja i suosjećanja – a to nijedan algoritam ne može istinski dočarati – zaključuje prof. dr. Klačmer Čalopa. Ne može se poreći da je umjetna inteligencija već sada donijela velike promjene, no umjesto straha, važno je, ističe, usmjeriti se na razvoj onoga što nas ljude čini jedinstvenima.
– Stoga je povezivanje tehničkih znanja s mekim vještinama ključno za uspjeh u digitalnom društvu – kaže. Znanstvenici nastoje pratiti sve brže promjene i analizirati ih. Zanimljivo je, na primjer, istraživanje Davida Klennerta i njegovih suradnika objavljeno 2023. u studiji “Uništavaju li roboti stvarno radna mjesta? Dokazi iz Europe”. Klennert ističe da se o utjecaju tehnologije i automatizacije na zapošljavanje puno raspravlja još od početka prve industrijske revolucije.
“Dok je prethodni tehnološki napredak uništio radna mjesta u nekim sektorima, gubitak radnih mjesta obično je nadoknađen novootvorenim radnim mjestima u drugim sektorima u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. To je ilustrirano dobro dokumentiranim prelaskom s poljoprivrede na proizvodnju u Sjedinjenim Američkim Državama u prvoj polovini 20. stoljeća. Unatoč tome, danas postoji zabrinutost da bi tehnološka ili digitalna revolucija u tijeku mogla biti drukčija – da bi ovaj put tehnologije automatizacije mogle uništiti više radnih mjesta nego što ih stvaraju. Budući da nisu svi poslovi jednako izloženi automatizaciji, postoji dodatna zabrinutost zbog utjecaja takvih trendova na dohodovnu nejednakost i društvenu koheziju”, napominje Klennert, koji je došao do zaključka da roboti ne smanjuju udio niskokvalificiranih zaposlenika i da je implementacija industrijskih robota povezana s povećanjem produktivnosti, koje onda donosi još veći gospodarski rast i stvaranje novih industrija.
No u istraživanju su korišteni podaci World Robotics, baze Međunarodne federacija robotike (IFR), o godišnjim isporukama industrijskih robota između 1993. i 2017. godine. Od tada do danas broj robota znatno se povećao. Prema IFR-u, diljem svijeta raspoređeno je gotovo 4,3 milijuna robota i u samo godinu dana dogodio se rast od čak deset posto. Godišnje se instalira oko pola milijuna novih robotskih sustava. Oko 70 posto svih novopostavljenih robota 2023. bilo je instalirano u Aziji, 17 posto u Europi i 10 posto u SAD-u.
Godišnja brojka instaliranja od 541.302 jedinice u 2023. druga je najveća u povijesti. Samo je dva posto niža od rekorda od 552.946 jedinica instaliranih u 2022. – rekla je Marina Bill, predsjednica IFR-a. Na prvom je mjestu po broju robota Kina. Instalacije industrijskih robota u Europi porasle su devet posto, a te 2023. rast je bio snažno potaknut ulaganjem automobilske industrije u tradicionalno jake zemlje u proizvodnji automobila poput Španjolske, ali i na manja tržišta poput Slovačke i Mađarske. U Njemačkoj, najvećem europskom tržištu i jedinom europskom među prvih pet svjetskih, porasle su sedam posto, na 28.355 robotskih jedinica, dok su na drugom najvećem europskom tržištu, Italiji, pale devet posto. Francuska je imala još veći pad, 13 posto.
U izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o budućnosti radnih mjesta, koje je objavljeno uoči godišnjeg sastanka grupe u Davosu u Švicarskoj, navodi se da su tehnološki napredak, demografske promjene, geoekonomske napetosti, gospodarska nesigurnost i zelena tranzicija ključni pokretači promjena na tržištu rada koje će preoblikovati industrije i profesije diljem svijeta. Predviđaju da će biti traženi radnici na farmama, dostavljači, građevinski radnici, prodavači i radnici u preradi hrane. Očekuje se da će rasti i potražnja za medicinskim sestrama, socijalnim radnicima, pomoćnicima za osobnu njegu i učiteljima. U poslovima povezanima s umjetnom inteligencijom najveća potražnja bit će za stručnjacima za podatke, fintech inženjerima, stručnjacima za umjetnu inteligenciju i strojno učenje, programerima softvera i aplikacija, stručnjacima za autonomna i električna vozila, inženjerima zaštite okoliša i inženjerima obnovljive energije.
Ljudske vještine poput kritičkog i kreativnog razmišljanja, uključujući otpornost, fleksibilnost i agilnost, i dalje su vrlo tražene. Analitičko razmišljanje najtraženija je ključna vještina među poslodavcima, navodi se u izvješću Svjetskog ekonomskog foruma. Čak sedam od deset tvrtki smatra je ključnom. U prosjeku, radnici mogu očekivati da će 39 posto njihovih vještina biti zastarjelo u sljedećih pet godina, no dobra je vijest da je to pet posto manje nego 2023. godine. Rezultat je to, vjeruje se, upskillinga i reskillinga… Razvoj tehnologije može dopuniti ljudski rad, stvoriti nove prilike za zapošljavanje i povećati produktivnost, tvrdi analitičar Lipton Matthews u članku za neprofitni think-tank Mises Institut. Smatra da razvoj robotike i generativne umjetne inteligencije donosi i rizike i prilike. Nove tehnologije potiču i interdisciplinarne inovacije u područjima kao što su biotehnologija, obnovljiva energija i istraživanje svemira.
“Ovi sektori ne zahtijevaju samo tehničku stručnost, već se oslanjaju i na vještine iz društvenih znanosti, dizajna i humanističkih znanosti, stvarajući različite mogućnosti zapošljavanja. Revolucija u robotici i generativnoj umjetnoj inteligenciji predstavlja i rizike i prilike. Iako ove tehnologije mogu poremetiti tradicionalna tržišta rada, njihov potencijal za povećanje produktivnosti, stvaranje novih uloga i rješavanje društvenih potreba je golem. Kao što pokazuju istraživanja koja obuhvaćaju Europu, Brazil i šire, neto učinak automatizacije ovisi o tome kako se društva prilagođavaju. Davanjem prioriteta obrazovanju, poticanjem inovacija i osiguravanjem jednostavnog pristupa možemo iskoristiti transformativnu snagu robotike i umjetne inteligencije za izgradnju produktivnije i uspješnije budućnosti”, zaključuje.
