“Naša je borba između osovine zla, Irana, Hezbollaha, Hamasa i osovine slobode i napretka, mi smo ljudi svjetla, oni su ljudi tame i svjetlo će pobijediti tamu”. Tako je Netanyahu izjavio u svom govoru naciji.
“Morate se sjetiti što vam je Amalek učinio, čitamo u našoj Svetoj Bibliji”, nastavio je, dodavši da je sadašnji rat samo dio niza ratova koje je židovski narod vodio za svoj opstanak tijekom 3000 tisuće godina.
Navedeni odlomak iz Biblije možda je najtragičniji u svetom tekstu. Ljut na Amaleka zbog brutalnosti počinjene nad izabranim narodom; Gospod Šaulu šalje poruku preko proroka Samuela: "Idi dakle i udari Amaleka i uništi što mu pripada, ne sažalijevaj se na njega, nego ubijaj ljude i žene, djecu i dojenčad, volove i ovce, deve i magarce."
Netanyahu je zatim nastavio izjavom da će tragične sigurnosne pogreške koje su omogućile napad na Hamas biti istražene i da će svi morati odgovarati za ono što se dogodilo - "uključujući mene", dodao je - ali da će se to dogoditi "tek na kraju rata ", te da on ima odgovornost voditi kako bi doveo Izrael do "nadmoćne pobjede".
Netanyahuova mesijanska poruka
Tri elementa u ovom govoru. Prvi je da se Netanyahu oslanja na svoje ultraortodoksne partnere i, napuštajući uobičajeni pragmatizam, prihvaća njihov milenarizam. Očito vjeruje da je to jedini način da spasi vrat od omče koju su mu sugrađani već pripremili.
Da je prestravljen budućnošću govori i naknadno objavljen „tweet“ u kojem je objasnio da ga obavještajci i obrana nisu upozorili na opasnosti koje dolaze iz Gaze. „Tweet“, koji je morao biti uklonjen, uz ispriku, nakon pobune optuženih.
Članak Ravita Hechta u Haaretzu objašnjava da bi se dotični „tweet“ mogao pokazati kobnim za njega, jer je povećao nepovjerenje prema njemu od strane nekoliko članova njegove stranke i ultraortodoksnih iz Shasa. Odustanu li od sudjelovanja u vlasti, mogla bi se pojaviti druga vlada, ne više ultraortodoksna.
Do sada, Hechtova predviđanja, koja odražavaju rastuću iritaciju zemlje prema Netanyahuu, čemu se pridodaje latentno neslaganje s Bidenovom administracijom, koja inzistira na potrebi djelovanja kirurškim i nemasovnim napadima na Gazu.
Ako se pozivamo na izraelski interni slučaj, očito sekundaran u odnosu na masakr u Gazi, to je zato što previđamo da odgovor na napade od 7. listopada vodi vođa koji se bori za svoj politički opstanak i koji bi zato mogao modulirati rat prema ovoj potrebi.
Ali usporedba između starozavjetnog neprijatelja Amaleka i Hamasa nije samo odraz mesijanskih impulsa koji prolaze kroz Izrael, ona je također nešto drugo, još više uznemirujuće, budući da za Gazu najavljuje istrebljenje na razini genocida.
Osim tvrdnje da se govori u ime Boga kao što je Samuel činio, tvrdnja koja se čini pomalo pretjeranom, ostaje da, u tom smislu, napad na Gazu više nema karakteristike operacije čiji je cilj eliminirati prijetnju ili obnoviti sigurnosno odvraćanje, već nešto sasvim drugo.
Tako je fundamentalizam Hamasa suprotstavljen fundamentalizmu židovskog mesijanizma, također predmeta žestoke kritike unutar judaizma. Nadalje, čak se i evociranje borbe između svjetla i tame čini pomalo pretjeranim. U tom pogledu vrijedi izreka da „previše svjetla zasljepljuje“.
Povratak u Osovinu zla
Ali postoji i nešto drugo u Netanyahuovim riječima. Podsjećajući na Osovinu zla, banalizaciju koja je u temelju beskrajnih ratova nakon 11. rujna koji su nanijeli toliko štete svijetu, namjerava se vratiti sat unatrag, ponovno gurnuti svijet u tu noćnu moru, posebice za identifikacija Osovine zla o kojoj je riječ, koja vodi od Hezbollaha do Irana.
Netanyahu je oduvijek imao stvarnu opsjednutost Iranom, te se usredotočio na nemilosrdno osuđivanje stvarnih ili navodnih koraka Teherana prema atomskoj bombi. Yossi Verter je o tome pisao u Haaretzu 2018. godine, a bilo je dobro poznato da ta opsesija ima za cilj dovesti do rata s Teheranom, u što su očito uključeni i Amerikanci.
Tako je započeo članak Bradleya Burstona u Haaretzu u studenom 2017.: “Benjamin Netanyahu treba rat. Treba biti protiv Irana. I treba mu uskoro."
“Netanyahuu treba rat jer je očajan i stoga bi rat mogao zadovoljiti dvije njegove najneposrednije potrebe: prvo, stvorio bi opću distrakciju i odgodio pitanja koja su mu kritična i, drugo, ako bi rat uspio čak i ako poklapa se s krajem njegove karijere, ostaje jedina stvar koju premijer najviše želi u ovom životu: ostaviti nasljeđe.”
Ove se poruke čine vrlo aktualnima. Što masakr u Gazi dulje traje, to duže traje i raste rizik da drugi akteri uđu na teren. Vođa Hezbollaha Nasrallah, koji je do sada šutio, najavio je da će progovoriti sljedeći petak. Ne sluti na dobro.
Rizik od genocida
Živote u Gazi ne odnose samo bombe koje su u međuvremenu prouzročile više od 8 tisuća žrtava, među kojima više od 3 tisuće djece, već pucanje po bolnicama, ulice zakrčene ruševinama koje sprečavaju da humanitarna pomoć stigne na vrijeme, nedostatak hrane, pitke vode, lijekova.
“Umrijet ćemo u ovom ratu, svi ćemo umrijeti, ali ne znamo kada”, to je svjedočanstvo iz Gaze objavljeno u članku The Intercepta vrijednom čitanja.
Da završim s izvještajem o članku iz Consortium Newsa : “Iako se u vezi s palestinskim pitanjem pitanje genocida još nije pojavilo u međunarodnoj politici, sada postoje dobri razlozi za očekivati da će ga nadolazećih mjeseci postaviti i arapske vlade i organizacije za ljudska prava”.
“Ovo je svakako povijesni trenutak da se unaprijedi borba protiv izraelskog genocida kako to zahtijeva sama Konvencija o genocidu. Pravni uvjet za takvu optužbu nije dokazivanje masovnog ubojstva milijuna ljudi kakvo je izveo Hitler.”
“Dovoljno je pokazati da država ima 'namjeru uništiti, u cijelosti ili djelomično, nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu' i 'namjerno nametanje skupini životnih uvjeta koji imaju za cilj dovesti do njezina potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja', a to je stvar koja se događa. Rat koji je Izrael nametnuo narodu Gaze očito spada u ove dvije ključne odredbe konvencije, a Amerikanci će biti suučesnici u ovom genocidu“, zaključuje Consortium News.
Nekima to može izgledati ekstremno, ali ako Gaza bude sravnjena sa zemljom zajedno sa svojim stanovnicima, Izrael se predaje stigmi koja će ga progoniti godinama koje dolaze. Naqba je šokirala samo Arape, a ono što se događa u Gazi odvija se pod svjetlima svjetla međunarodne javnosti. Zamračivanje komunikacija neće biti dovoljno da se to sakrije.
Zaustavljanje pokolja nije samo humanitarno pitanje, iako temeljno, već je također u interesu svijeta i samog Izraela, što čak i najlucidnija sfera judaizma, u Izraelu i drugdje, dobro zna, kao što zna da Netanyahu i njegovi koalicijski partneri, psihopate iz ultra-ortodoksnih stranaka nisu Mesija i njegova sljedba i da Izraelu neće donijeti slobodu od „sila tame“, već stvaraju preduvjete da Izrael postane prva odmetnička država u svijetu koju će je kao takvu morati priznati svi. Ili skoro svi, osim Sjedinjenih Država i onih 13 sramnih vazala koji su glasali protiv rezolucije o obaveznom primirju.
