Uvodna napomena: Članak je uvršten u Slavonski Narodni kalendar za 2027-u godinu
Bez sustavnog podsjećanja kroz godišnjice, izložbe, predavanja, školske programe i javni prostor ni najvrjednija baština ne može postati dio živog identiteta grada.
Treba se otvoreno pitati koje su gradske i kulturne institucije zakazale u čuvanju sjećanja na ljude koji su svojim djelom stvarali Brod.
Svaki grad svoju povijest čuva prije svega u ljudima koji su ga stvarali, mijenjali i svojim djelom ostavljali trag u njegovu životu. Upravo su ti ljudi oblikovali Slavonski Brod kakav danas poznajemo, njegovu kulturu, obrazovanje, gospodarstvo, društveni život i identitet. Brod je imao književnike, umjetnike, znanstvenike, liječnike, pedagoge, gospodarstvenike i druge javne djelatnike koji su svojim radom zadužili grad i Hrvatsku. Njihova djela nisu samo dio prošlosti; ona su dio temelja na kojima je izgrađen Brod kakav danas jest.
A gdje su danas njihove priče? Zašto se mnogi od njih gotovo i ne spominju, zašto ih ne poznaju nove generacije i zašto se ne obilježavaju godišnjice njihova rođenja i smrti, obljetnice njihovih najvažnijih djela i događaja koji su bili važni za povijest Broda? Zašto njihova imena nisu prisutnija u školama, kulturnim ustanovama, gradskim programima i javnom prostoru? Nije problem samo u tome što pojedini znameniti Brođani nemaju spomenik, ulicu ili spomen-ploču. Problem je puno ozbiljnij. Njihova se ostavština ne čuva i ne predstavlja sustavno. A bez sustavnog sjećanja ni najvrjednija baština ne može postati dio živog identiteta grada.
Čemu služi povijest ako je se sjećamo samo dok postoji netko tko još pamti? Zato se mora postaviti i neugodno pitanje. Koje su institucije zakazale? Gradske kulturne ustanove, škole, muzej, knjižnica, arhiv, kulturne udruge, obrazovne i znanstvene ustanove ili gradska uprava koja bi trebala stvarati i podupirati politiku očuvanja lokalne baštine? Je li problem u tome što nitko nije preuzeo odgovornost za cjelinu? Ne može biti dovoljno jednom u nekoliko desetljeća održati izložbu, objaviti članak ili prigodno položiti vijenac. Kultura sjećanja nije prigodna aktivnost. Ona mora biti trajna, dostupna i vidljiva, kroz godišnjice rođenja i smrti, obljetnice važnih djela, izložbe, predavanja, publikacije, školske programe i obilježavanje trenutaka koji su određivali povijest grada.
Ne radi se o nekritičnom veličanju prošlosti niti o podizanju spomenika radi spomenika. Radi se o elementarnom poštovanju prema ljudima koji su nešto dali ovom gradu i ovoj zemlji. Grad koji ne zna predstaviti vlastite ljude teško može govoriti o snažnom kulturnom identitetu. Zato ovo nije samo popis zaboravljenih Brođana, nego pokušaj da se odgovori na dva jednostavna, ali važna pitanja. Tko su ljudi kojima Brod duguje dio onoga što danas jest i zašto im za to još uvijek nismo dovoljno zahvalili? I, možda još važnije, tko je trebao sačuvati njihovo sjećanje, i zašto to nije učinio? Jer grad koji zaboravlja ljude koji su ga stvarali, malo-pomalo, počinje zaboravljati i što je sam bio i što bi trebao biti.
Evo tek nekih zanemarenih imena. O biografskim činjenicama konzultirani su Wikipedija i AI.
Tomo Skalica (1825.–oko 1885.) – putopisac i istraživač rođen u Brodu. Kao mladić krenuo je na putovanje koje ga je odvelo preko oceana i kontinenata, a svoja je iskustva bilježio u putopisima. Njegov život i djelo iznimno su zanimljiv dio brodske povijesti, ali danas gotovo da nema trajnog javnog podsjećanja na njega.
Obitelj Brlić – Andrija Antun, Ignjat Alojzije i Andrija Torkvat Brlić – tri generacije jedne od najznačajnijih brodskih obitelji 18. i 19. stoljeća. Andrija Antun važan je za slavonsku književnu baštinu, Ignjat Alojzije ostavio je dragocjene zapise o starom Brodu, a Andrija Torkvat bio je publicist, političar i sudionik revolucionarnih događaja 1848. godine. Njih trojica gotovo sama po sebi predstavljaju jednu veliku priču o kulturnoj, političkoj i društvenoj povijesti Broda.
Marijan Jaić (1795.–1858.) – franjevac, pisac, prevoditelj, skladatelj i sakupljač crkvenih napjeva. Njegov Kantual iz 1850. godine važan je zapis slavonske glazbene i pučke baštine. Bio je čovjek čije je djelovanje nadilazilo uski crkveni okvir i ulazilo duboko u hrvatsku kulturnu povijest.
Matija Mesić (1826.–1878.) – povjesničar rođen u Brodu, prvi rektor modernog Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najvažnijih hrvatskih povjesničara 19. stoljeća. Sustavno je proučavao hrvatsku povijest i objavljivao povijesne izvore. Njegovo ime svakako pripada među ona koja bi Brod trebao snažnije isticati.
Milan Amruš (1848.–1919.) – liječnik i političar, rođen u Brodu, koji je dvaput bio gradonačelnik Zagreba. Bavio se javnim zdravstvom, tuberkulozom i zdravstvenom organizacijom, a sudjelovao je i u modernizaciji Zagreba. Brod bi njegovu biografiju mogao koristiti i kao primjer koliko su njegovi ljudi sudjelovali u razvoju drugih hrvatskih gradova.
Hugo Badalić (1851.–1900.) – pjesnik, prevoditelj, profesor i autor libreta za Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski. Njegovo ime nije potpuno nestalo iz javnosti, među ostalim i zbog osnovne škole koja nosi njegovo ime, ali pitanje je koliko je njegovo stvarno književno djelo danas prisutno u kulturnom životu Broda.
David Bogdanović (1869.–1944.) – književni povjesničar, profesor i autor opsežnog Pregleda književnosti hrvatske i srpske. Bio je važan za proučavanje hrvatske književnosti i kulturne povijesti, ali danas je izvan užega stručnog kruga gotovo nevidljiv u javnom prostoru grada iz kojega je potekao.
Tomo Matić (1874.–1968.) – književni i kulturni povjesničar, filolog i predsjednik JAZU. Posebno je proučavao slavonsku književnost i kulturnu povijest 18. stoljeća. Upravo zbog njegova interesa za slavonsku baštinu posebno je zanimljivo što njegova vlastita brodska veza nije snažnije prisutna u lokalnoj memoriji.
Đuro Đaković (1886.–1929.) – rođen u Brodskom Varošu, radnik, sindikalist i političar te jedna od najpoznatijih osoba radničkog pokreta svoga vremena. Njegovo ime duboko je povezano s industrijskom poviješću Slavonskog Broda, ali obilježavanje njegova života ne bi se trebalo svesti samo na naziv tvornice ili ulice. Njegov život, radnički pokret i vrijeme u kojem je djelovao dio su povijesti samoga grada.
Ivo Čupar (1901.–1981.) – liječnik, profesor i jedan od pionira maksilofacijalne kirurgije i moderne stomatologije u Hrvatskoj. Sudjelovao je u osnivanju i razvoju stomatološke nastave i zdravstvenih institucija. Čovjek takva profesionalnog značaja zaslužuje biti puno vidljiviji u gradu u kojem je rođen.
Davorin Bazjanac (1902.–1988.) – inženjer, sveučilišni profesor i jedan od istaknutih hrvatskih stručnjaka tehničke mehanike. Bavio se i zrakoplovstvom, astronautikom i popularizacijom tehničkih znanosti. Dobitnik je Nagrade „Nikola Tesla“ i nagrade za životno djelo. Njegova je biografija gotovo idealna za obrazovne programe i gradske izložbe o Brođanima koji su obilježili hrvatsku znanost.
Josip Berković (1905.–1944.) – književnik, publicist, profesor brodske gimnazije i urednik Savremenih pogleda. Sudjelovao je i u pokretanju Brodske riječi, prevodio s više jezika i bavio se društvenim i kulturnim pitanjima. Njegova kratka, ali intenzivna biografija mogla bi biti vrlo zanimljiva upravo kroz priču o kulturnom životu međuratnog Broda.
Vasilij Petrovič Antipov (1891.–1968.) – ruski emigrant, akademski slikar i jedan od važnih kroničara staroga Broda u likovnom obliku. Njegov ciklus Stari Brod od iznimne je dokumentarne vrijednosti jer je sačuvao izgled grada i njegovih građevina u prvoj polovici 20. stoljeća. U Brodu je živio, radio i ostavio velik dio svoga opusa, a njegov je doprinos povijesnom pamćenju grada golem.
Branko Radičević (1824.–1853.) – pjesnik rođen u Slavonskom Brodu, jedan od najvažnijih pjesnika srpskog romantizma i jedan od prvih istaknutih pjesnika koji su prihvatili jezične reforme Vuka Karadžića. Njegova povezanost s Brodom dio je kulturne povijesti grada bez obzira na nacionalni i književni okvir u kojemu ga promatramo.
Marko (Aron) Rothmüller (1908.–1993.) – operni pjevač, skladatelj i glazbeni pedagog židovskog podrijetla, rođen u Trnjanima kraj Slavonskog Broda. Karijeru je gradio u Zagrebu, Beču i Hamburgu, a nakon Drugoga svjetskog rata djelovao je u Sjedinjenim Državama. Bio je i važan promicatelj židovske glazbene kulture. Njegova biografija otvara i pitanje nestanka gotovo cijele brodske židovske zajednice iz kolektivnog pamćenja grada.
Irena Kolesar (1925.–2002.) i Zlatko Madunić (1930.–1995.) – dvoje značajnih glumaca rođenih u Slavonskom Brodu. Kolesar je ostvarila veliku kazališnu i filmsku karijeru, među ostalim naslovnu ulogu u Slavici, dok je Madunić bio istaknuti kazališni, filmski i televizijski glumac, član više važnih hrvatskih kazališta. Zajedno predstavljaju snažan, a danas nedovoljno naglašen brodski doprinos hrvatskoj glumačkoj umjetnosti.
Dragutin Horkić (1925.–2009.) – književnik, prevoditelj, novinar i dugogodišnji urednik obrazovnog programa Radio Zagreba. Pisao je poeziju, prozu, putopise, aforizme i knjige za djecu. Rođen je u Brodu.
Josip Koprivčević (1890.–1967.) – povjesničar, arhivist i istraživač prošlosti Slavonskog Broda, jedan od ljudi koji su sustavno prikupljali i zapisivali brodsku povijest. Posebno je vrijedan jer je ostavio golemu količinu građe o gradu i njegovim ljudima. Zanimljivo je da novija istraživanja upravo njega ubrajaju među Brođane koji su „gotovo u potpunosti prepušteni zaboravu“
Vladimir Filakovac (1892.–1972.) – slikar rođen u Slavonskom Brodu, školovan u Budimpešti, ilustrator i karikaturist te vojni slikar tijekom Prvoga svjetskog rata. Njegovi ratni crteži imaju i dokumentarnu vrijednost. Važno: on nije potpuno „nespomenut“ jer Brod ima njegovu bistu na Trgu Svetog Trojstva, postavljenu 2002., ali upravo to pokazuje razliku između spomenika i živog sjećanja – danas se njegovo djelo puno manje sustavno predstavlja nego što bi zasluživalo.
Slavko Mirković (1938.–2025.) – novinar, književnik i publicist te jedan od osnivača Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu. Bio je dopisnik Vjesnika i Politike, glavni urednik Radio Broda, autor knjige Razgovori sa sjenama te priređivač izdanja Galijom oko svijeta Tome Skalice. Sustavno je pisao o brodskoj prošlosti i ljudima koji su je obilježili.
Što bi trebalo učiniti? Najprije sustavno popisati znamenite Brođane i njihove važne obljetnice te izraditi gradski kalendar sjećanja koji bi se svake godine provodio kroz škole, muzej, knjižnicu, arhiv i kulturne ustanove. Za svaku od tih osoba trebalo bi organizirati barem jedno javno obilježavanje, izložbu, predavanje, tribinu, predstavljanje knjige ili prigodni program, kako njihova imena ne bi ovisila o slučajnosti i entuzijazmu pojedinaca. Tamo gdje za to postoji opravdanje trebalo bi postaviti spomen-ploče, biste ili druga trajna obilježja, ali uz njih obavezno ponuditi i sadržaj koji objašnjava tko je ta osoba bila i što je učinila. Posebnu pozornost treba posvetiti školama, jer bi djeca trebala upoznati ljude iz vlastitoga grada čije su karijere oblikovale hrvatsku kulturu, znanost, umjetnost i društvo. Brod bi napokon trebao imati sustavnu politiku sjećanja, a ne povremena i prigodna podsjećanja na vlastite velikane.
