Nakon više godina tijekom kojih su u Jasenovac dolazili u odvojenim kolonama, ove su, na 78. godišnjicu proboja posljednjih preživjelih logoraša, pred spomenik Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića zajedno došli predstavnici državnih vlasti, naroda žrtava i antifašista.

Mediji su, čitamo u izvještaju portala Novosti SNV-a, prenijeli izjavu predsjednika Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina RH Ognjena Krausa koji je u Jasenovcu prozvao zastupnike Srba Milorada Pupovca i naročito Veljka Kajtazija, koji je – uz Rome – zastupnik i Židova, jer nisu podržali njegov zahtjev da veličanje ustaštva bude gonjeno krivično, a ne prekršajno.

”Godinama tražimo da se u zakon uvedu ustaški simboli i sve što tome pripada, što bi značilo prestanak falsificiranja povijesti i negiranja Jasenovca i drugih ustaških logora”, rekao je Kraus, priznajući da pomaka ima, ali da samo povećanje kazne, a da se ne zna na što se odnose, nije dovoljno.

Zašto je dr. Kraus popustio i stao u jednu kolonu? Zbog toga što ”pomaka (ipak) ima”?

Nije mi jasno. Kao što mi nije jasno je li ”prozivanje Pupovca i Kajtazija” možda dogovoreno, ili rečeno kako bi se gospodin Kraus nekako pokrio alibijem ako manjinci i antifašisti budu preveslani od HDZ-a, što se ne bi dogodilo prvi put.

Elem, Milorad Pupovac mu je odgovorio: ”Dobro je biti u koži dežurnog krivca, i za desnicu i za ljevicu, i za neprijatelje i za prijatelje. Iznimno je dobro i časno biti u koži dežurnog krivca u ovoj stvari, kao i u nekim drugim. Ne bih tu kožu nikome poželio niti bih mu je dao”, kazao je Pupovac novinarima, koji su tražili komentar Krausovih ocjena.

Rekao je da je s premijerom Plenkovićem razgovarao o različitim rješenjima, ističući da su sada predviđene prekršajne kazne polukorak do rješenja.

”Sve zavisi o tome koliko je društvo spremno. U nizu stvari spremnije je za nešto drugo, a ne da se suoči s nasljeđem ustaštva koje još uvijek živi unutar njega. Možemo donijeti odredbe o kažnjavanju, bilo prekršajnim ili kaznenim zakonom, ali to neće biti dovoljno, jer ljudi ne znaju što treba kažnjavati, tko stoji iza zabrane i sankcija.

U školama se o tome ne uči, a ni mediji nisu napravili dovoljno da se zna što je ustaški režim, ne samo u saborskim raspravama, nego i svakodnevno u društvu”, objasnio je Pupovac (čitamo dalje iz Novosti) i najavio da bi radna grupa, koju je formirao MUP, trebala definirati sadržajne odredbe zakona kojima bi se regulirale okolnosti kažnjavanja.

”Godinama tražimo da se u zakon uvedu ustaški simboli i sve što tome pripada, što bi značilo prestanak falsificiranja povijesti i negiranja Jasenovca”, rekao je, pak, Kraus.

”Sigurno je da slavljenje IX. bojne HOS-a 10. travnja u Splitu nije komemorativna praksa koja bi mogla biti dopuštena zakonom”, dodao je Pupovac i podsjetio da je ”vrijeme da se počne sustavno i dosljedno provoditi zakonodavni okvir, pa i članak 325. Kaznenog zakona koji jasno kaže što je kazneno djelo”.

Također je podsjetio na odluku Ustavnog suda vezanu za ulice nazvane po 10. travnju, danu kada je osnovana ustaška NDH, kao i za druge simbole tog totalitarnog poretka.

”Imamo zakonodavni okvir, ali nemamo dosljednu i potpunu zakonodavnu praksu. Međutim, imat ćemo određene sankcije, a uskoro i potpunu sadržajnu definiciju. Postoje podjele i manjak konsenzusa oko tog pitanja, kao i manjak svijesti što se treba napraviti, ali oko toga treba pitati premijera i Vladu. Našli smo rješenje koje nije savršeno, ali neka se pokaže bolje”, kazao je Pupovac i upitao ”koliko je pametno donositi rješenja za koja znate da će proizvesti više sukoba i podjela, nego postati djelatno rješenje”.

”U ovoj zemlji mnogi se plaše da se ne zamjere ustašama i onima koji još uvijek ne razlučuju što je istinska historijska ideja slobode za Hrvatsku, a što nije. Sigurno neću ustuknuti, a sigurno neće ni drugi kojima je Hrvatska oslobođena od ustaškog nasljeđa nužna i važna pretpostavka političkog života”, ustvrdio je Pupovac.

”Zastupnik Bulj prekršio je odredbe Kaznenog zakona, ali to nitko nije rekao osim mene. Osjećam se postiđeno zbog onih koji su izvikivali ustaški pozdrav i onih kojima to nije smetalo i nisu reagirali”, zaključio je i dodao da je ”vraćanje ustaštva i desne ideologije problem koji nas muči i na koji moramo dati odgovor”.

Postiđeno se osjetio, smatra izvjestitelj Novosti Nenad Jovanović, i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević kojeg je, kako je rekao, bilo sram zbog onih koji su ustaški pozdrav uzvikivali u Saboru jer njemu nije mjesto u hrvatskom parlamentu.

”Stranka Možemo tražila je da se takav govor sankcionira kaznenim zakonom jer je korištenje ustaškog pozdrava govor mržnje. To se nije dogodilo. Napravljen je korak koji, po mom mišljenju, nije dovoljan i na tom pitanju će Možemo dalje raditi”, rekao je Tomašević i najavio da će se na Gradskoj skupštini uskoro naći inicijativa za promjenom imena ulica u Zagrebu nazvanih po osobama povezanih s ustaškim režimom, što će uz spomenik žrtvama Holokausta i ustaškog režima biti daljnji napredak u razrješavanju sramne prošlosti.

Svoje dojmove za Novosti podijelio i bivši predsjednik Stjepan Mesić. ”Niti ranije nije trebalo dolaziti u nekoliko kolona. Žrtve su ovdje i svatko tko ih poštuje bi trebao biti tu. Čestitam onima koji su ljude doveli razumu da se opet u jednoj koloni poklonimo žrtvama Jasenovca. Propagiranje fašizma, a svako tko govori Za dom spremni i veliča ustaštvo, propagira fašizam čiji ručni rad vidimo ovdje, trebalo je ostati kazneno djelo. Mlade treba odgajati i naučiti o čemu se tu radi”, istaknuo je Mesić.

Argumenti Milorada Pupovca su realni, pogotovo što mu sekundira, kao dugogodišnji realpolitičar, Stjepan Mesić, premda predsjednik SNV-a na sebe prihvaća teret, odnosno rizik da sve njih, iz kolona, prevari HDZ.

Vraćanje ustaštva i desne ideologije problem je koji nas muči i na koji moramo odgovoriti.

Razumijemo što je napravljen kompromis zbog tih nekih koraka, vidljivih, ali nedovoljnih dr. Krausu, ili zbog toga što bi zaista bilo grozno da svatko ide u Jasenovac odvojeno u godini kada Hrvatska predsjedava Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust – IHRA (International Holocaust Remembrance Alliance). No Milorad Pupovac, a o realpolitici je ovdje riječ, je znao da vrijeme trgovine i dogovaranja teče. Možda je naša greška u tome što mnogo očekujemo od Milorada Pupovca, što smo se nekako naučili na njegov tempo.

Zar nije prošlo već nekoliko godina od kada nas je poveo u one terene kod Jasenovca gdje su ustaše započele svoja kola smrti sve dok ih prva visoka voda nije potjerala na mjesto velikog logora? Zar nas nije tamo gospodin Pupovac uvjeravao da su nađeni modaliteti kako će sva mjesta stradanja biti dolično obilježena?

Jesu li? Naravno da nisu! Teče to, rekli bismo, Pupovčevo vrijeme dogovaranja. Vrijeme koje se dr. Krausu čini previše elastično, a meni pak neobično neukusno dugo.

Jer kada Ognjen Kraus neki dan kaže, za Jom hašoa, ”Drugi put mirno promatrate kako nestajemo!” (nestanak židovskih grobova na Mirogoju i drugdje), meni je prilično jasno da on to i Pupovcu, kao sudioniku vlasti govori.

Uostalom, kod ovih stvari sam ipak na strani Krausa, a manje Pupovca. Bez obzira što jednom i drugom nestaje baza.

autograf