Jedna od aktualnih tema u zadnje vrijeme su rezultati tzv. „male mature“, provedene u nasumce odabranoj 81 osnovnoj školi na 4 132 učenika. Mora se priznati da je broj škola i učenika respektabilan, pa su dobiveni rezultati,  bez sumnje, vrlo uvjerljivi.  Frizirani dojam kako su nam većina „osmaša“ odlikaši, definitivno je urušen niskim postotkom stvarnih odlikaša, odnosno učenika s rezultatima na tzv. naprednoj razini. Provedena „mala matura“ zapravo je pokazala da  većina učenika ima tek osnovnu razinu znanja, a nikako naprednu, odnosno, znanje za odličan.

No dobro, stanje je takvo kakvo je, pa  bismo trebali izvući i neke poučke. Valjda se nećemo zadovoljiti samo onim što je, navodno, rekao Vinko Filipović:

 „Nacionalni ispiti ispunili su svoju svrhu i jasno pokazali koja su stvarna učenička znanja i kompetencije. Učeničke prosudbe vlastitog znanja bolje opisuju dobivene rezultate od školskog uspjeha“.

Trebali bismo se zapitati zašto je toliki  nesklad između konačnih ocjena i rezultata male mature?  Na primjer:

-        Jesu li ispiti na „maloj maturi“ bili preteški, presloženi, prezahtjevni,  odnosno u neskladu s propisanim programima testiranih predmeta?

-        Postoje li primjereni testovi, kontrolni zadaci i dostupni ispiti za redovitu provjeru učeničkog znanja tijekom cijele školske godine?

-        Ako postoje, jesu li ti „ispiti“ konstruirani tako da većina može dobiti pozitivnu ocjenu, pa je normalno da oni s malo više truda, postignu visok postotak riješenosti? Kraće rečeno, jesu li ti ispiti prelagani, jesu li baždareni na bilo koji način?

-        Koliko često se vrši provjera znanja objektivnim ispitnim postupcima?

-        Ako nema „službenih“ objektivnih ispita, sastavljaju li nastavnici/profesori ispite sami, prema nekom svom aršinu?

-        Pribjegavaju li možda nastavnici/profesori usmenoj provjeri znanja, što već u startu eliminira potrebnu objektivnost. Ako nema otisnutih ispita znanja, je li to dobar alibi  za preferiranje usmenog ispitivanju, kako bi izbjegli sate i sate „ispravljanja“  i ocjenjivanja provedenih ispita?

-        Što će nadležno Ministarstvo i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje poduzeti da se eksperimentalna „mala matura“ ne ponovi u najavljenoj oficijelnoj „maloj maturi“ za cijelu populaciju? Barem da rezultati budu u skladu s normalnom distribucijom postignuća, ili kako kažu, prema Gaussovoj krivulji?

-        Konačno, hoće li se učenike osnovnih škola kvalitetno informirati o „blagodatima“ male mature i  što će im omogućiti-onemogućiti u daljnjem školovanju?

-        Kako će se utjecati na prosvjetne radnike da tijekom cijelog školovanja, a osobito u 8. razredu, od učenika izvuku maksimalne rezultate?

-         U tom cilju predlažem da se najkasnije do polugodišta sljedeće školske godine, provede testiranje nastavnika/profesora testovima kakvi će biti na maloj maturi, kako bi dobili što bolji uvid u izazove koji čekaju njihove učenike. Jasno, i da se objave zbirni rezultati!!!!

-        Možda bi se otkrilo još nekih poražavajućih činjenica, koje uzrokuju devalvaciju ocjena, poplavu odlikaša s poražavajućim znanjem učenika. Ne krivimo učenike za rezultate, oni su samo kolateralne žrtve.