Martina Mlinarević Sopta: Sjećaš li se kada je dan počinjao crtanim, a san Dnevnikom u 19:30h ?

Drugovi, svi smo mi somovi! Sve što postoji je mamac. Kako koji za kako koga!

Nije sustav tu, već prilike. Svijet mogućnosti. Čitao sam Vaš članak, i mogu reći da ste dovoljno hrabra osoba, i Vaš subjektivni doživljaj doživljavam kao u potpunosti istinit.. Kad već to tako gledate, onda shvatite ovaj svijet, kao svijet mogućnosti i prilika. Društvo je potrebno u smislu toga da bi ste djelovali pro-sebe. Izgrađujući sebe na način, da recimo možete tu kvalitetnu hranu koju proizvedete pokušati prodati ljudima koji žele kvalitetno jesti.

Zašto recimo ne ponuditi, karikiram Severini eko-kvalitetnu rajčicu po cijeni od 50..60kn/kg. Ona je doista jedna divna umjetnica, koja zaslužuje samo najbolje. Najkvalitetniju hranu, lijepo dizajniranu odjeću...i tako....mislim u tom smislu...tražiti nekakve mogućnosti promjene....Kandidata ima. E sad koliko nama naši principi, ili zaostavština tradicije brane takav način razmišljanja, to je već kako kažete u odnosu, kako će te percipirat sebe i društvo, i sebe u odnosu na društvo. Para ima. Treba ih samo zaradit (uzet, otet). Trud, rad, znanje, kvaliteta, i osnovno i prije svega otvorenost i sposobnost slušanja i razumijevanja.

Kad god sam polazio s iskrenim, pozitivnim namjerama, u pozitivnoj želji, s entuzijazmom, otvoren za komunikaciju, uvijek je u mojim poslovnim pothvatima bila win-win situacija, na obostrano zadovoljstvo. Uspješan svijet samo-opstojnosti ili poduzetništva, uključuje i komponente koje nisu na prvi pogled vidljive, nekad gotovo uopće nisu vidljive, ali su krucijalne i neophodne da bi se uspjelo. To je ono nešto u komunikaciji što se ne da opisat. Onaj jedan malo dublji osjećaj, dublja svijest.

Kad bi svijet funkcionirao iz takvih polazišta, pretvorio bi se u ono što vidim u svojim vizijama. Sljedeći put kad budete plaćali nekom, karikiram usluge šišanja, pospremanja, neke korisne usluge, obratite pažnju na Vaš pogled na novac. U tom momentu možete primjetit u koju skupinu ljudi pripadate. Da li Vam je u tom momentu teško što se 'odričete-gubite' novac, ili vam je drago platit nekom jer Vam je dao određenu vrijednost. ( o samoj cijeni/kvaliteti -o tom potom) Kad dođemo od sistema da nam je nešto teško platit, do sistema kad ćemo drugima s radošću i zahvalnošću plaćati neke proizvode ili usluge, jer su nam pomogle da postanemo humaniji, 'ljepši', zdraviji, i to društvo će se samo promijeniti.Tako dođemo do glavnog pitanja: Da li ti mene trebaš, ili ja tebe ?

Kad me netko u sadašnje vrijeme pita da mu pomognem, posudim novac, učinim nešta, a vidim da mu ništa od razumijevanja ne mogu ponudit, ostanem sam sa sobom i pitam se : " Jebote kakav sam ja to čovjek, kad nikom ništa ne mogu dat ? " A strašno me raduje kad dajem.

Bahat, arogantan, autoritativan može funkcionirat fantastično materijalno 'siguran', ali kratkotrajno, ali onaj koji bez obzira na sve, zadržava ljudske kvalitete, pozitivu, razumijevanje u komunikaciji, pravilno organizira vrijeme, zna šta su prioriteti, i koje su mu obaveze i odgovornosti, koji unosi svijest u ono što proizvodi ili radi, taj kratkoročno propada 'jer ne može plivat s ajkulama', ali dugoročno dolazi i njegovih 5 minuta.

Kada izabirem ljude s kojima želi surađivati, na poslovnom, prijateljskom, obiteljskom ili bilo kojem drugom planu, to ni u kom slučaju ne mogu biti uspješni ljudi, već ljudi S INTEGRITETOM.

@Ivan Marić, koji su to kriteriji za selektivno i neselektivno kad su u pitanju vlastita viđenja određenog razdoblja (uzevši u obzir da je i autorica teksta krenula s vlastitom (ne)selektivnošću ) ? Ako si za društvo solidarnosti onda se procesi disolucije moraju istaknuti.
Ova ti je rečenica dvosmislena " Sve što si neselektivno naveo u funkciji je kontrole i zarobljavanja uma." Dali je moja "neselektivnost" zarobljavanje uma ili su to "neselektivno navedene pojave" ?

Alain, tvoje reagiranje je pretjerano. Jasna je moja rečenica da zarobljavanje uma uzrokuju neselektivno navedene pojave. A neselektivne su prosto iz razloga, jer u komentarima se općenito pojednostavljuju teze, dosta se "zbrzava", pa se vlastito viđenje ne razvija do sustavnosti. Nema u komentarima konačnih istina, niti rezolutnosti koja bi presuđivala.

Ne vidim pretjeranost, jednostavno sam tražio pojašnjenje. Nemam nikakvu lošu namjeru. A naravno da komentari nemaju sustavnost, to se podrazumijeva jer jednostavno nema prostora kao u stručnim člancima ili studijama.

Svatko sam za sebe postavlja pravila. Davno je rečeno kako je lako upravljati masama, ali pojedincem je puno teže. Nitko meni ne može zabraniti da sadim domaće sjeme u bašći, a ne kupujem gmo, da pijem vodu iz svog bunara a ne da kupujem Evian, da koristim mobitel dok ne krepa a ne dok izađe najnoviji model, da pravim zimnicu, čitam knjigu umjesto gledanja Kim Kardasian. Da sjedim i gledam Savu umjesto skidanja aplikacija. Pojedinac se može osvjestiti, društvo nikada. Što se mene tiče i ne mora.

"Pojedinac se može osvjestiti, društvo nikada."

Zar društvo nije nadsumativni pojam za ukupnost pojedinaca?

Vi Kristina vodite križarski rat protiv društva. To podsjeća na napore onog crva koji je bušio sir misleći da ga uništava, a zapravo ga je činio još pikantnijim. Podržavam crve, jer sam i sam crv, ali ne gajim ilizije da se stvari mogu mijenjati. Želim mijenjati sebe. to je dovoljno. To je mala pretpostavka za daljnje mijenjanje.

Ma ja uopće ne vodim rat protiv društva, naprotiv. Zato sam i napisala da se pojedinac može osvijestiti, a društvo ne. I nemam niti želju ni volju baviti se pojmom društva i kolektivne svijesti..nju nitko nikada nije svojim djelovanjem promijenio pa se ne zavaravam da će se to ikada dogoditi. Pojedinac je već druga priča. On djeluje sam za sebe, nije predvidiv kao masa, ne povodi se za svijesti čopora. I ako je u ičemu naša snaga onda je to u spoznaji da smo mi taj pojedinac. A sustav je tu, htjeli mi to ili ne. Na nama je da se postavimo prema njemu, da koristimo ono što nam je neophodno, i što je više moguće izbjeći ono što nam ne odgovara.