Mali pojačivač za vaše uživanje u ovom danu (2)

Ispravka: Seurata...

Georgesa Serata pozvao sam "u pomoć" u svojoj pjesmi:

NA PUTU PREMA OTOKU KOJI PLUTA

Bježiš od pohlepe današnjih kanibala
prema sigurnom utočištu od nevolja –
zelenom otoku djetinjstva,
prepunom otisaka tvojih bosih stopala,
otoku što pluta uzburkanim morem sjećanja,
sve daljem,
sve manjem.

Spasonosni predah do odredišta
do kojeg zapravo nikada nećeš stići,
potražiš u dokolici uz rijeku,
iznad unutranje strane njenog meandra,
na nanosima pijeska i mrtvih školjki
koji uklanjaju malignu tugu,
gangrenu usamljenosti i
zarazu panike.

Dok se odmorište hipnotički njiše
kao nježna draperija obješena o nebo,
ti, bjegunac od ljudožderske potjere,
zanijemiš u idiličnom spokojstvu
poput ljudi i životinja
na slici Gergesa Seurata
Nedjeljno poslijepodne
na otoku La Grande Jatte,
i postaješ radosno svjestan da se tvoj duh
našao na najmanjoj mogućoj udaljenosti
od nedostižnog cilja prema kojem si pošao
u uzaludnoj potrazi za izgubljenim sobom.
I glasno, neporažen, to izgovoriš.

Veljko Lukić

Henri de Tolouse-Lautrec.

Zahvaljujući neprikosnovenom ukusu glavnog urednika, još jednom sam imala priliku uživati u izvanrednim potezima ruke umjetnika na platnu.

Pitam se je li Guaguin Tahićanke prvo trošio, pa slikao, ili ih je prvo slikao pa trošio?

Van Gogh i Signac. Boje, pogled, ruka... umjetnost.