Krhku razinu hrvatske demokracije Andrej Plenković dodatno je uspio unazaditi. Prije svega svojim faraonskim ili cezarističkim pretenzijama. Opsesivnom željom da o svemu odlučuje i sve kontrolira. Širenjem vlasti mimo ustavnih ovlasti i demontažom kontrolnih mehanizama, pogotovo onih antikorupcijskih
Hrvatska nazaduje u demokraciji i klizi u autokraciju. Više to ne tvrdi samo opozicija i zločesti, s HDZ-om neuortačeni mediji. Sada to konstatiraju i inozemne organizacije. Kojima je premijer Plenković spreman vjerovati više nego domaćim opserverima. Ovih je dana podizanje kreditnog rejtinga Hrvatske proglasio objektivnim uspjehom. Svoju hvalu kako je državu iz bonitetnog smeća doveo do kreditnog cvijeća podupire argumentom da mu to eto priznaju i nepristrane svjetske agencije. Sa sličnih, u svijetu priznatih adresa sada dolazi nalaz da je Hrvatsku istodobno bacio u političko smeće.
Hrvatska na putu prema autokraciji
Švedski Institut za raznolikost demokracije, V-Dem Institute, Hrvatsku je smjestio među sedam članica EU-a u kojima se demokratski poredak autokratizacijskim procesima ozbiljno degenerira. U društvo Mađarske, Grčke, Slovenije, Slovačke, Italije i Rumunjske. Institut Sveučilišta u Göteborgu, ugledna referenca u svjetskim razmjerima, sa širokom bazom podataka i tisućama suradnika, svake godine objavljuje jedno od najpoznatijih i najrespektabilnijih istraživanja o stanju demokracije u svijetu. Prema njihovom najnovijem, vrlo opširnom izvješću Democracy Report 2026, koji se prvenstveno fokusira na sunovrat SAD-a prema autokraciji, kao nove se europske zemlje sa sličnim trendovima navode: Hrvatska, Italija, Slovačka, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Cenzura medija, smanjivanje slobode izražavanja i udar na civilno društvo – to su točke koje se zbirno apostrofiraju kao najčešći alati u autokratskom izopačenju demokracije.
Švedski raport nije iznenađenje. V-Dem samo potvrđuje ono što se i golim okom vidi. Da je demokracija izgubila privlačnost. Da se sve više doživljava kao potrošena ili indisponirana. Da sve veći broj zemalja gravitira autokraciji. Kao jedan se od glavnih nalaza ovogodišnjeg izvještaja navodi konstatacija da je demokracija u svijetu pala na razine na kojima je bila 1978. godine, dakle prije skoro pola stoljeća. Profesor Dragan Bagić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta tim povodom u Večernjem listu kaže da se u zadnjih godinu, dvije razaranje demokracije počinje događati izravno, otvoreno, namjerno i planski. Napadi na demokratska načela i institucije više nisu postupni i prikriveni, nego su frontalni i sve brutalniji.
Kao glavnog katalizatora opadanja razine demokracije u svijetu, odnosno rasta autokratskih tendencija, izvješće navodi američkog predsjednika Donalda Trumpa. S njim na čelu Amerika je munjevito, u godinu dana, izgubila status liberalne demokracije. U SAD-u se, kako tumači Ivan Grdešić, politolog i diplomat koji je bio hrvatski ambasador u toj zemlji, provodi svojevrsna revolucija. „SAD još nije postao fašistički poredak, ali možemo govoriti o protofašizmu“, tvrdi. Predsjednik Trump je, navodi, doveo u pitanje vladavinu prava i podjelu vlasti, golemu je moć koncentrirao u svojim rukama, ignorirajući mehanizam kočnica i ravnoteža, temeljen na ideji o međusobnom kontroliranju demokratskih institucija. Sam ne priznaje republikanske vrijednosti, toleranciju, kompromis, slobode drugih, opće dobro, nego riječju i djelom glorificira silu i opravdava nasilje, na domaćem i na međunarodnom planu. Posjedovanje moći odlučni mu je kriterij uređivanja odnosa u vlastitoj zemlji i u svijetu. Državu smatra privatnim vlasništvom, između svojih osobnih i državnih interesa ne pravi razliku, otvoreno prakticira klijentelizam, korupciju, nepotizam i privatizaciju javnih resursa. Zloupotrebljava i destruira institucije. Transformira poredak tako da mu politička opozicija više nije partner u demokratskoj vlasti, nego je neprijatelj kojega trajno treba onemogućiti. Slično tretira i medije. Ili pokori ili razori! – to je, ukratko, osnovni model Trumpova funkcioniranja.
Plenković moćniji od Tuđmana
Autokracija u Hrvatskoj nema tako brutalno lice, što ne znači da je manje opasna. Jako je opasnom čini nesretna činjenica da je demokracija u Hrvatskoj još vrlo mlada. Još nije pustila korijenje duboko kao u etabliranim demokracijama. Niti su demokratske institucije do kraja razvijene, niti su demokratski procesi stabilizirani. Za razliku od Amerike, gdje jake institucije žilavo brane demokratski poredak odupirući se Trumpovim uzurpacijama, u Hrvatskoj svaki autokratski nalet može postati fatalan. Iskustvo smjenjivosti vlasti, jedan od ključnih demokratskih mehanizama, vrlo je skromno. U 35 godina formalno proglašene demokracije Hrvatska je samo u dva navrata i to nakratko, na četiri godine, promijenila vlast. Što je u oba slučaja rezultiralo izvaninstitucionalnim jurišima, uličnim i nasilnim pokušajima rušenja legalno izabrane ljevice i stvaranjem ozračja svojevrsnog izvanrednog stanja u državi. Dugotrajnom, višedecenijskom vlašću jedne stranke Hrvatska se konzervira u stanju faktičkog jednostranačja. Sve je sličnija nekim susjednim državama u kojima su izbori i demokracija poslužili za dolazak autokrata na vlast. Od prošlog se ljeta s naletom ljute, proustaške desnice urušavanje demokratskih standarda intenzivira.
Nacionalova politička analitičarka i novinarka komentira političke poteze i izjave premijera Andreja Plenkovića
Krhku razinu hrvatske demokracije Andrej Plenković dodatno je uspio unazaditi. Prije svega svojim faraonskim ili cezarističkim pretenzijama. Opsesivnom željom da o svemu odlučuje i sve kontrolira. Širenjem vlasti mimo ustavnih ovlasti i demontažom kontrolnih mehanizama, pogotovo onih antikorupcijskih. U deset godina svojih premijerskih mandata ogromnu je moć osvojio i prisvojio. Postao je moćniji od predsjednika Tuđmana koji je bio šef države u predsjedničkom sustavu. Svemoćnik već godinama odbija suradnju s predsjednikom Republike, čak i u pitanjima u kojima Ustav jasno nalaže suradnju. Ni Zoran Milanović nije baš uzor kooperativnosti, ali trenutno se najveće blokade u funkcioniranju sustava – nepristajanje na dogovor o kadroviranju u diplomaciji te sabotiranje izbora predsjednika Vrhovnog suda i nezakonito uvjetovanje izbora troje ustavnih sudaca – događaju slijedom premijerova kaprica. Mogu što hoću, otvoreno je rekao. Po Ustavu i zakonu ne bi baš mogao, da se drži pravnog poretka. Ali on se drži kim-il-sungovskih pozicija.
Premijer bez limita
Izjava da može sve što hoće neodoljivo podsjeća na Trumpovo proglašenje vlastite volje vrhovnim državnim razlogom. S tim da američkom predsjedniku za manje od tri godine definitivno istječe mandat i više se ne može kandidirati, dok hrvatski premijer već najavljuje da će ići po novi, četvrti mandat zaredom. Profesor Đorđe Gardašević, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, nedavno je na društvenim mrežama predložio limitiranje trajanja premijerske funkcije, baš kao što Ustav određuje da za predsjednika Republike nitko ne može biti biran više od dva puta. Ograničenje broja mandata najviših državnih dužnosnika, piše Gardašević, predstavlja civilizacijsku ustavnu vrijednost. Ruši logiku ancien regimea, onemogućava koncentraciju moći i destimulira rast bahatosti u obnašanju vlasti. Nitko na profesorovu ideju nije trznuo. Nema šanse da se u hrvatski Ustav unesu takve promjene. Upravo suprotno, Andrej Plenković svoju premijersku dugovječnost, koju sam naziva političkom stabilnošću i kontinuitetom, proglašava uvjetom razvoja i prosperiteta Hrvatske. Bez toga se, veli, ni rast kreditnog rejtinga ne bi mogao dogoditi.
Američki je predsjednik nezadovoljan izvještajima o njegovu mahnitom ratu protiv Irana, hrvatski je premijer nezadovoljan izvještavanjem medija o njegovim uspjesima. Na sličan način dociraju o tobožnjoj neprofesionalnosti i sve do najave kriminaliziranja prijete novinarima
Trumpovski je i antidemokratski dizajniran i Plenkovićev odnos prema opoziciji, prema medijima kao čuvarima demokracije i prema kritičkom dijelu javnosti. Američki će predsjednik, primjerice, svoga prethodnika Baracka Obamu i njegovu ženu prikazati kao majmune, njihovom dehumanizacijom pokazujući vlastiti primitivizam i rasistički supremacizam. Dehumaniziranje se političkih rivala i protivnika u Hrvatskoj razmahalo. Šef se države proslavio vatrometom metafora o plamenom jazavcu i sličnim beštijama, premijer će lijevu opoziciju, stranke SDP i Možemo!, doslovce nazvati „gnjilom lubenicom“, kao dokaz njihove truleži navodeći afere Hipodrom i bolnicu Jankomir. Spomenute su afere za vlast u Zagrebu vrlo neugodne, ali potpuno je bizarno kad se šef vlasti koja se guši u visokoprofilnim korupcijskim aferama drugima ruga kao primjeru gnjileži.
Medikol unosi nemir u javnost
Iz sličnog se mentalnog sklopa producira i neprijateljski stav prema medijima. Američki je predsjednik nezadovoljan izvještajima o njegovu mahnitom ratu protiv Irana, hrvatski je premijer nezadovoljan izvještavanjem medija o njegovim uspjesima. Na sličan način dociraju o tobožnjoj neprofesionalnosti i sve do najave kriminaliziranja prijete novinarima. Iz Bijele kuće ovih dana optužuju medije da o ratu raportiraju u koordinaciji s vlašću u Iranu, što je potpuno suludo, te bi, dodaju, zbog širenja lažnih informacija trebali biti optuženi za izdaju. Kao da je prepisivala od Donalda Trumpa, ovih dana i hrvatska ministrica zdravstva Irena Hrstić izvještavanje o sumnjivom uvezivanju države s poliklinikom Medikol proglašava značajnim unošenjem nemira u javnost. Premda bi prva morala vrisnuti i reagirati, ministrica uopće nije uznemirena brojnim indicijama o nepotrebnom kanaliziranju brda državnih milijuna u privatnu bolnicu, zbog čega je cijeli slučaj već proglašen najvećom pljačkom u korupcijskim spregama natopljenom hrvatskom zdravstvu. Upravo suprotno, cinično primjećuje kako se zbog privilegiranja Medikola ne bune pacijenti, nego se samo buni oporba. Pošto uznemiravanje javnosti može biti i kazneno djelo, ministrica bi Hrstić, izgleda, umjesto lopovluka u svom resoru gonila one koji se o njemu usude progovoriti. Fatalne sličnosti s retorikom i politikom čovjeka koji trenutno slovi kao najveći predator demokracije. Amerika će se nakon njegova odlaska možda, vjerojatno, oporaviti. Za Hrvatsku nakon Plenkovićeva zarona u političko smeće nema garancija.
