Važno je da građani shvate da nisu sami, da je Vlada uz njih – rekao je premijer Plenković u petak u Omišu, gdje je odmah nakon noći u kojoj je strašna vatrena stihija u crno zavila taj kraj, sa svojom ministarskom svitom obećao pomoć opožarenima. Posve je očekivano da prvi ljudi vlasti u posebno teškim trenucima, u slučaju velikih nesreća, posjete mjesto stradanja, demonstrirajući solidariziranje i potporu države. Malo je neprilično da pritom u vrsti, postrojeni jedan do drugoga, odluče pozirati sa zgarištem u pozadini. Kao da su na teferiču, a ne na mjestu velike tragedije u kojoj je jedna žena izgubila život i više je osoba teško opečeno i trenutačno se bore za preživljavanje.
Bahatim izjavama, relativiziranjem ekološke katastrofe, nepametnim negiranjem kontaminacije, izvrtanjem stručno dokumentiranih činjenica, manjkom empatije za stradanje ljudi i optuživanjem opozicije, ali prije svega socijalno neinteligentnim odbijanjem komunikacije s Gospićanima, šef Vlade dodatno revoltira građane
Sindrom Novog Sada
Gospić, premda također žrtva, takav posjet čelnika države nije dočekao. Tamošnjim je ljudima premijer samo poslao suhu poruku da će doći kad procijeni da je trenutak. Ekocid u Lici, nalazi o brdima opasnog otpada na ilegalnom odlagalištu na prostoru gospićkog Silosa, već danima konsterniraju hrvatsku javnost, samo Andrej Plenković tvrdi da drame ni razloga za strah i hitru reakciju zapravo nema. Štoviše, po njemu, riječ je o fabriciranju histerije i izvanrednog stanja u režiji opozicijskih stranaka. Svojim bahatim izjavama, relativiziranjem ekološke katastrofe, nepametnim negiranjem kontaminacije, izvrtanjem stručno dokumentiranih činjenica, manjkom empatije za stradanje ljudi i optuživanjem opozicije, ali prije svega socijalno neinteligentnim odbijanjem komunikacije s građanima Gospića, šef Vlade dodatno revoltira ljude i sam sebi radi ogromnu štetu. Zaprepašteni smo njegovim obraćanjem javnosti, objavili su iz građanske inicijative Gospić je naš grad, najzaslužnije da je problem opasnog otpada dospio do javnosti. Vjekoslav Bušić, kao jedan od njenih pokretača, Plenkovićevu presicu smatra šokantnom. „Naravno da ne vjerujemo sustavu kad je premijer krizu pretvorio u stranački obračun“, kaže.
Logično je i očekivano da opozicija pumpa po vlast neugodnu i kompromitirajuću temu, koja joj je zapravo pala u krilo bez nekih njenih velikih zasluga. Ali Andrej Plenković u ovom slučaju ima problem s pobunom građana, ne samo s oporbenim kontriranjem. Zahvaljujući samoorganiziranju ljudi u Gospiću, deponiji kancerogenog materijala postali su nacionalna tema. Pod pritiskom njihove prijetnje da će blokirati autoceste, Uskok je objavio šokantno vještačenje, koje je kao napalmom zapalilo javnost i jedan, činilo se, lokalni problem pretvorilo u prvorazrednu nacionalnu temu.
Čak i adrese bliske Plenkovićevoj vlasti sad već otvoreno spominju sindrom Novog Sada. Realno, ovo je hrvatski Novi Sad, pišu, ovdašnju situaciju uspoređujući s onom u Srbiji nakon pada nadstrešnice na novosadskom kolodvoru koja je pobila ljude, da bi se potom susjednom zemljom zavaljali protuvladini prosvjedi. Brda opasnog otpada iskrcana i najvećim dijelom ukopana u Gospiću, navodno bi mogla imati sličan učinak. Tamo daleko narodni bunt s parolom da korupcija vlasti ubija, ovdje prosvjedi zbog smeća koje truje okoliš i ljude, što implicira njegove kilerske posljedice. U svakom slučaju, riječ je o najvećoj i za vlast najopasnijoj krizi u mandatima premijera Plenkovića. Krizi koja ga je već prilično zaljuljala. Svi su njegovi pokušaji dedramatiziranja ovog slučaja vrlo neuvjerljivi i zapravo kontraproduktivni. Kao prvo, ne mogu poništiti evidentnu činjenicu da je riječ o kriminalu koji je blisko povezan s njegovom vlašću. Notorno je da skoro četrdeset tisuća tona opasnog otpada nisu u Gospić mogli navući pojedinci, nego mafija koja svoje krake ima i na vrlo visokim institucionalnim adresama države.
Plenkovićev jamac Krunoslav Capak
Drugo, premijer Plenković sam sebe potkopava, vlastitim izjavama koje djeluju kao teški „fake“. Njegove tvrdnje da je voda u Gospiću zdrava zvuče kao prijesna laž i pokušaj obmane budući da ekspertiza Geotehničkog fakulteta istodobno decidirano navodi da je tlo na odlagalištu zagađeno velikim koncentracijama teških metala i da su opasni toksični spojevi, takozvane vječne kemikalije, ušli u podzemne vode, s jasnom prognozom da je pogoršavanje situacije izgledno, doslovce da „postoji realna i očekivana mogućnost daljnjeg širenja onečišćenja“. Usto, kao svog je jamca ispravnosti vode u Gospiću istakao Krunoslava Capaka, šefa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koji je zbog svog sluganskog odnosa prema vlasti izgubio povjerenje javnosti još u vrijeme epidemije korone. Već u svojim prvim izvješćima o stanju na kritičnom području, u kojima je baš svašta nadrobio, Capak pokazuje da je njegova lakajska podložnost trajno stanje.
Treće, nema načina da se problem opasnog otpada u Lici brzo riješi. Mnogo bogatije i funkcionalnije države u sličnim se situacijama desetljećima muče sa skupim i vrlo zahtjevnim postupkom sanacije. Što znači da ga ni premijer Plenković do kraja mandata neće uspjeti zatvoriti i na iduće izbore, kad god oni bili, ide s velikim utegom na nogama. Štoviše, problem bi s vremenom mogao rasti i dodatno se zaoštravati. Slučaj Gospić već je postao detonator za otvaranje sličnih afera diljem Hrvatske. Od Benkovca i Varaždina do Obrovca i Banije otkrivaju se ilegalna ili zametnuta odlagališta opasnog otpada, što popularnosti HDZ-ove vlasti sigurno neće pomoći. Izgleda da su mobilizacijski kapaciteti problema s toksičnim smećem ogromni. Otpor i pobuna idu od običnog svijeta po Gospiću do inače uspavanog šefa države na Pantovčaku. Na korupciju je hrvatska javnost skoro pa oguglala. Ali ovdje je riječ o banditizmu sa smrtnim posljedicama. O korupciji koja truje Hrvatsku i ugrožava zdravlje i živote ljudi.
Otpor i pobuna idu od običnog svijeta po Gospiću do inače uspavanog šefa države na Pantovčaku.
Problem kojem HDZ ne može doskočiti svojim uobičajenim alatima, pojačavanjem domoljubne retorike i mahanjem barjacima. Smrtonosno je smeće postalo tema o kojoj se danas govori i s oltara. Riječki nadbiskup Mate Uzinić u svojoj se homiliji na prošlotjedni blagdan Velike Gospe referirao i na „nezakonito odloženi otpad u Gospiću, kao i druge slične rane našeg okoliša“, upozoravajući da se ljubav prema domovini ne pokazuje zastavama i riječima, nego se dokazuje time kako čuvamo svoju zemlju: „Kako čuvamo zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koja će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka.“
U svakom slučaju, riječ je o najvećoj i za vlast najopasnijoj krizi u mandatima premijera Plenkovića. Krizi koja ga je već prilično zaljuljala Foto: Ivo Čagalj/Pixsell
HDZ-ov koalicijski Frankenštajn
Premda je ekocid u Gospiću premijer Plenković proglasio izmišljotinom ili fabrikatom histerizirane oporbe, opozicijske su stranke – osim nekih pojedinaca – u temu uskočile tek nedavno, kad je ni vlasti odani mediji više nisu mogli prešutjeti, mada i dalje marno rade na njezinoj marginalizaciji. Nakon što je opasni otpad u gospićkim silosima, prije svega zaslugom građanskih udruga, postao tema dana, opozicijske su stranke u pravom stampedu jurnule u njeno osvajanje. Pa se sada s raznih strana, od desnice do ljevice, traže izvanredno zasjedanje Sabora, ostavka premijera i opoziv Vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Prilično logično jer temu od takvog interesa javnosti, s takvim protestnim, protuvladinim potencijalom odavno nisu imali. Međutim, umjesto zajedničkog nastupa kontra HDZ-u, opozicija se oko liderstva u ovoj stvari uspjela posvađati. Slijedom prvoboračkih zasluga svog zastupnika Zvonimira Troskota, koji po temi opasnog otpada u Hrvatskoj već više od godinu dana vrijedno rudari i pali alarme, Most je pokušao preuzeti ulogu pijemonta. Ali nije uspio. Kao četvrta stranka po snazi u državi jednostavno ne raspolažu centripetalnim silnicama da bi se mogli nametnuti kao centar okupljanja: na poziv na sastanak nitko im nije došao. Onda su ih iz Možemo! dodatno napali, tvrdeći da uopće nisu opozicija. Dvaput su doveli HDZ na vlast, potrudila se podsjetiti Sandra Benčić. Oprez je razumljiv, pogotovo s obzirom na recentne izjave nekih Mostovih jurišnika koji opet namiguju sparivanju s HDZ-om, ali bez Andreja Plenkovića.
Na korupciju je hrvatska javnost skoro pa oguglala. Ali ovdje je riječ o banditizmu sa smrtnim posljedicama. O korupciji koja truje Hrvatsku i ugrožava zdravlje i živote ljudi
Međutim, čerupanje među opozicijskim strankama na temi Gospića posve je promašeno. Jer ne dogovaraju nikakvu dalekometnu koaliciju, nego zajednički nastup u jednoj ljudima životno važnoj temi. Uostalom, nije ni Možemo! bez zasluga za dugotrajnu HDZ-ovu vladavinu. Na prošlim su izborima odbijanjem koalicije s SDP-om pomogli Plenkovićevoj pobjedi. Premda se ilegalnim odlagalištima opasnog otpada po Hrvatskoj nisu na Ibleru baš nešto posebno bavili, najveća bi oporbena stranka sada mogla preuzeti ulogu organizatora šireg opozicijskog savezništva. Potreba je urgentna, posebno nakon što je HDZ u ponedjeljak brutalnom demonstracijom svoje brojčane nadmoći razbio izvanrednu sjednicu saborskog Odbora za zaštitu okoliša sazvanu u Gospiću. Ljudima tog grada, izmučenim dramom oko otpada, onemogućio je sudjelovanje u njegovu radu, nije dopuštao da se i njihov glas čuje pa su oni revoltirani napustili zasjedanje s porukom da očito samo pritisak građanskih prosvjeda daje rezultate. Predsjednik Republike Zoran Milanović sada je valjda ostao jedina institucionalna adresa koja se eskalaciji HDZ-ova gaženja Gospića može suprotstaviti. Mogućnosti nisu velike, ali može pokušati sazivanjem izvanredne sjednice Sabora.
Premijer Plenković tvrdi da je njegova većina stabilna i čvrsta. Nema ostavke ni izvanrednih izbora. Neće vratiti mandat narodu da u kriznoj situaciji građani odluče. HDZ-ova koalicijskog frankenštajna na okupu drži slast vladanja državom i strah od po njih krajnje neizvjesnih izbora. Što može značiti da situacija u Hrvatskoj zaista počinje sličiti onoj u Srbiji. Gdje sa svojom vlašću više ne mogu živjeti, postala je nepodnošljiva, ali je isto tako ne mogu ni smijeniti.
