Nacionalova politička analitičarka i novinarka komentira političke poteze i izjave premijera Andreja Plenkovića
Brutalan striptiz premijera Plenkovića
Totalno razotkrivanje, „oni su sada goli, goli i bosi”, destruktivno, licemjerno, kvarno i lažno – sve je to bijesno na račun oporbe prošloga tjedna izgovorio Andrej Plenković. Razlog ekstremne provale ogorčenja i blaćenja odluka je stranaka lijeve opozicije, SDP-a i Možemo!, da u njegovu kadroviranju po Ustavnom sudu neće sudjelovati.
Obnevidio od gnjeva premijer ne primjećuje da svojim potezima oko izbora predsjednika Vrhovnog suda i troje ustavnih sudaca najviše sam sebe ogoljava. Već mjesecima plešući oko načina popunjavanja tih mjesta brutalno se striptizira. Ali njegov vrući pole dance uopće ne djeluje politički senzualno. Djeluje razočaravajuće. Teško da ikoga uspijeva zavesti. Javnosti izlaže sva svoja stidna mjesta. Otkriva da je sam baš ono što konkurentima pokušava prišiti – destruktivan i licemjeran, lažljiv i kvaran.
Višemjesečno mrcvarenje
Da je car gol, to se u posljednje vrijeme u više različitih slučajeva dalo vidjeti. Kristalno se jasno pokazalo u pokušaju Andreja Plenkovića da Ustavni sud drži pod svojom kontrolom čak i po cijenu grubog izigravanja Ustava i zakona. Prvo je smislio da izbor predsjednika Vrhovnog suda, već više od godinu dana njegovom blokadom obezglavljene krovne institucije sudbene vlasti, uvjetuje izborom troje ustavnih sudaca i to po modelu koji bi privilegirao HDZ-ove interese. Premijer svoje ucjenjivačke namjere uopće nije prikrivao. „Bit će vezana imenovanja, a to znači da ćemo u proces izbora predsjednika Vrhovnog suda ići samo ako ustavne suce budemo birali po načelu da ih dvoje bira parlamentarna većina, a jednog oporba. To je to. Bez jednoga nema drugoga”, obnarodovao je. Nije se povukao ni kad je ne samo stručna javnost gotovo unisono njegova frankenštajn rješenja proglasila neustavnim. Uzalud je predsjednik Milanović pozivajući na poštovanje načela o trodiobi vlasti Plenkovićev model vezane trgovine nazvao podrivanjem ustavnog poretka. Uzalud su pravni stručnjaci, poput Đorđa Gardaševića, profesora ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, tvrdili da ideja po kojoj bi parlamentarna većina imala veća prava u izboru ustavnih sudaca „vodi urušavanju ustavne države” i predstavlja „apsolutno nerazumijevanje njenih osnovnih postulata”.
Sve agresivnije okrivljujući oporbu za destrukciju, HDZ pokušava zadržati političku dominaciju u Ustavnom sudu.Nameće debatu o predloženim kandidatima kako bi se iz fokusa javnosti izmaklo da je problem u Plenkovićevu protuustavnom modelu. Protuustavno je izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetovati izborom ustavnih sudaca
U višemjesečnom mrcvarenju parlamentarna je većina slijedom premijerove instrukcije već u sedam navrata blokirala proces izbora predsjednika Vrhovnog suda, s lakonskim objašnjenjem da se „još nisu stekli uvjeti”, uopće ne navodeći o kojim je to uvjetima riječ. Prošloga je tjedna na nadležnom saborskom odboru HDZ sam, glasovima svoje većine, a bez dogovora i bez prisustva oporbe, što se još nikad dosad nije dogodilo, predložio trojicu ustavnih sudaca, dvojicu svojih i jednog navodno bliskog parlamentarnoj ljevici. Bezobrazno potom napadajući opoziciju što na takvo rješenje ne pristaje. Sve agresivnije je okrivljujući za destrukciju, HDZ pokušava zadržati vlastitu političku dominaciju u Ustavnom sudu. Nameće debatu o predloženim kandidatima kako bi se iz fokusa javnosti izmaklo da je ključni problem u Plenkovićevu protuustavnom modelu. Protuustavno je izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetovati izborom ustavnih sudaca. Protuustavno je inzistirati da sastav Ustavnog suda mora odgovarati trenutnom odnosu snaga u parlamentu, logika po kojoj bi autonomna institucija čuvara ustavnosti bila svedena na razinu saborskog odbora pod kontrolom vladajućih. Protuustavno je na koncu premijerovo otvoreno miješanje u izbor ustavnih sudaca, što nikako nije u njegovoj ingerenciji.
Ljudi pretvoreni u krpu
Obijesno mahnitanje Andreja Plenkovića u ovoj stvari rezultat je puštanja s lanca njegova autokratskog karaktera. Za što su jednako odgovorni premijer osobno, uvjeren ne samo da može, nego i da smije sve što hoće, i oni koji mu u tom potkopavanju pravnog sustava asistiraju. Od njegove stranke do onih koji mu u parlamentu drže većinu i svaki su njegov samovlasni kapric spremni podržati. HDZ se nikada nije odlikovao nekim velikim entuzijazmom prema demokraciji, ali nikada još, ni u vrijeme najvećih moćnika, ni u desetljeću Franje Tuđmana ni u mandatima Ive Sanadera, cijela stranka nije bila pretvorena u puku sljedbu jednog jedinog čovjeka, bez mrve vlastite samosvijesti. Strašno jadno djeluju Plenkovićevi ministri i parlamentarci dok javnosti poltronski objašnjavaju odluke velikog vođe, poteze za koje i sami znaju da su pogrešni i neprihvatljivi. Tako ministar pravosuđa Fabijan, koji je nekad djelovao kao pristojan čovjek, sada napada opoziciju, tvrdeći da će ona biti isključivi krivac za mogući neizbor ustavn
Da premijer Plenković – unatoč povećavanju broja svojih podržavatelja u Saboru, svojevrsnom bedemu ljubavi koji čine krasni ljudi, od skarednog Zekanovića do prijetvorne Boške Ban – dakle da premijer vlastitom zaslugom ostaje gol golcat pokazuje ovih dana i slučaj Sopta. Njegov bliski prijatelj, bivši šef Jadrolinije David Sopta, koji je tu kompaniju vodio u vrijeme tragedije na trajektu Lastovo, ide na novu funkciju u državnoj firmi. Vlada ga šalje u upravu ACI-ja, navodno zbog njegovih menadžerskih sposobnosti. Premda je istraga nakon pogibije trojice pomoraca upućivala na njegovu odgovornost. Sindikati su odmah tražili smjenu, upozoravajući na probleme u sustavu, slabo održavanje flote i nepouzdane sigurnosne procedure. Agencija za istraživanje prometnih nesreća i resorno ministarstvo u svojim su neovisnim istragama došli do sličnih zaključaka. Ministar je Butković također bio za Soptino micanje, ali ga premijer nije dao. Opozvan je, jedva, pola godine kasnije, tek kad se otkrilo da je ekspertizu o svojoj navodnoj nevinosti po cijeni od 25.000 eura platio iz Jadrolinijine blagajne. Sada se vraća na visoku funkciju u državnoj kompaniji kao živi dokaz da premijer Plenković brine o svojim ljudima. Premda istodobno najavljuje, u sklopu ispunjavanja kriterija za prijem Hrvatske u OECD, javne natječaje i profesionalizaciju menadžmenta u državnim tvrtkama. Sopta je primjer kako se to ostvaruje.
Premijerova volja trenutno u Hrvatskoj sva vrata otvara. Iz nje se izlijeva obilje privilegija. Tako će bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, po vlastitom iskazu kreatorica Borg skupine, biti nagrađena lukrativnim pozicijama po državnim firmama. Ražalovani ministar Beroš, uhvaćen u uvezivanju mafije sa zdravstvenim sustavom, zbrinut je u bolnici kojoj je sa svojim drugarima, pripadnicima organiziranog kriminala, financijski naštetio. Osuđena bivša ministrica Žalac, koja je priznala da je u Vladi prakticirala korupciju, uživa u zatvoru povlaštenu poziciju. Ali Sopta je ipak poseban slučaj. Slučaj koji pokazuje da ih ni obziri prema ljudskim žrtvama ne zaustavljaju.
Premijerova volja trenutno u Hrvatskoj sva vrata otvara. Tako će bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić, po vlastitom iskazu kreatorica Borg skupine, biti nagrađena lukrativnim pozicijama po državnim firmama. Ražalovani ministar Beroš, uhvaćen u uvezivanju mafije sa zdravstvenim sustavom, zbrinut je u bolnici kojoj je financijski naštetio
Totalnom razotkrivanju, pretvaranju careva novog ruha u konstataciju da je Andrej Plenković zapravo gol jako pomaže i otkriće o strašnim razmjerima lopovluka u sportu. Nizaljka koja je otvorena aferom u skijaškom savezu, gdje je bjegunac od hrvatskog zakona Vedran Pavlek zamračio navodno tridesetak milijuna eura, polovicu onoga što je hrvatska država odvojila za financiranje hrvatskih skijaša, nastavljena informacijama o malverzacijama u redovima džudaša, odbojkaša i šahista i trenutno je posve neizvjesno gdje će sav taj koloplet kriminalnih aktivnosti na koncu završiti. U HDZ-u peru ruke i tvrde da oni s tim nemaju baš nikakve veze. Također tumače da je počinjeni kriminal rezultat nedovoljne kontrole u sportskim organizacijama. Ali većina sportskih saveza u HDZ-ovim je rukama. Rukama raznih glavatih predstavnika vladajuće stranke, od Hrvatskog olimpijskog odbora, kojim već desetljećima predsjeda bivši premijer Zlatko Mateša, koji sada tvrdi da ništa nije znao. Nije kriminalu u sportu pogodovao manjak, nego višak kontrole. HDZ-ove kontrole. Što je onda s vlašću povezanim ljudima omogućavalo da rade sve što su radili, preskačući moral i zakone, grabeći za sebe viletine po rajskim destinacijama ili skupocjena vozila, zaštićeni od bilo kakve provjere. Kriminal u sportu samo je slika onoga kako se u Hrvatskoj funkcionira. Nije riječ o pojedinačnim slučajevima, kako vladajući sada uvjeravaju javnost, nego je riječ o jako uhodanom sustavu. Gdje god da takneš, kriminal s financijama kao rutinska aktivnost. Otimačina i pronevjere, otkriveni po sportskim savezima, svojim razmjerima već nadmašuju i čuvenu HDZ-ovu korupcijsku aferu Fimi mediju, zbog koje je svojedobno pao Sanader i HDZ pravomoćno bio proglašen kriminalnom organizacijom. Dani sramote i stida mogli bi im se ponoviti.
Opasna zafrkancija s ustašlukom
Gdje si, ustašo! – tako se predsjednik Republike u Starim Mikanovcima na proslavi Dana općine pozdravio s Josipom Dabrom, bivšim potpredsjednikom Vlade i donedavnim glavnim tajnikom Domovinskog pokreta. U njihovom se – kamere su zabilježile – srdačnom susretu Zoran Milanović vjerojatno referirao na Dabrino recentno pjevanje o madridskoj grobnici od zlata u kojoj „leži vođa svih Hrvata”. Kada je snimka pjesme u čast ustaškom poglavniku početkom godine procurila u javnost, šef se države nije oglašavao. Dobar je dio Hrvatske bio skandaliziran, čak je i pripadnik vladajuće koalicije Hrebak ljutito počeo dizati glas, tvrdeći da takvo ustašovanje više neće tolerirati, ali na Pantovčaku se gromoglasno šutjelo. Bez objašnjenja gdje je nestao onaj Milanović koji je zbog jednog ZDS-a na nečijoj majici demonstrativno znao napuštati i važne državne svečanosti.
Dabro je predsjedniku odgovorio na isti način, u šaljivom tonu, nazivajući ga domobranom, aludirajući pritom na njegov govor u kojem je sam sebe proglasio „zakopčanim domobranom”. Komentirajući odnos EU-a prema Ukrajini, Milanović je doslovce rekao: “Bit ću zakopčan, neću reći domobran, ali u toj filozofiji ima nečega”. A čega to ima u domobranskoj filozofiji? Prema tumačenju šefa države, ima pouke o cijeni manipulacija, pa i epohalnih manipulacija narodima i državama. „Jer ako te mangupi natjeraju da se smucaš s njima okolo, da radiš gluposti i sudjeluješ u plaćanju ceha koji su oni napravili, ostat ćeš gole stražnjice”, tako Zoran Milanović tragično iskustvo hrvatskog naroda iz Drugog svjetskog rata preslikava na izazove današnjeg vremena. Njegovo gotovo jaransko dovikivanje s Dabrom u Starim Mikanovcima vjerojatno nema nikakve veze s neodlaskom na tri dana ranije održanu komemoraciju u Jasenovcu. Ali se eto dogodilo da je u istom tjednu šef države odlučio izostati s obilježavanja obljetnice proboja zatočenika iz ustaškog logora smrti, ali se stigao upustiti u verbalno momačko naguravanje s pjevačem lauda ustaškom poglavniku, uz kazane u kojima se kuhao čobanac, predmet predsjednikova posebnog interesa.
Zoran Milanović nije reagirao ni na potpuno blasfemičnu izjavu premijera Plenkovića koji je u Jasenovcu nakon komemoracije novinarima objašnjavao da upotreba ZDS-a danas u Hrvatskoj zapravo nije nikakav problem. Na mjestu ustaškog logora, u kojem su deseci tisuća ljudi likvidirani upravo pod znakom ZDS-a, branio je njegovo izvikivanje kao navodno nasljeđe Domovinskog rata. Šef države nije trznuo ni kad su utemeljitelji HDZ-a bijesno napali njegova prethodnika, bivšeg predsjednika Stipu Mesića zbog izjava o Jasenovcu. A Mesić je samo naveo notorne činjenice: Jasenovac je bio zloglasni logor, u kojem su ubijani ljudi druge vjere i nacionalnosti. Ali je također rekao i to da državni vrh tolerira relativizaciju zločinačke NDH, svoju tvrdnju otvoreno argumentirajući poznatim Plenkovićevim rukoljubom Thompsonu. „Dovoljno vam je da se premijer ode pokloniti jednom NDH nostalgičaru, sramotno”, rekao je. U HDZ-u su promptno ispisali optužnicu. Mesića su napali, tvrdeći da političkim konstrukcijama već desetljećima pokušava delegitimirati suvremenu hrvatsku državu i njezino vodstvo. Nisu objasnili što bi u njegovim izjavama bilo neistinito. Baš poput premijera Plenkovića i oni implicitno rehabilitiraju nasljeđe NDH. Zafrkancija predsjednika Milanovića s Dabrinim muzičko-političkim repertoarom ustašluk ne pretvara čak ni u sprdnju, nego ga gotovo normalizira i smješta u bezazlenosti, poput štosne i prijateljske zajebancije.
