Feral Tribune, njegovi novinari, urednici i suradnici, rijedak su i trajno svijetleći, uzorit fenjer naše tranzicije. Jedan su od tek nekoliko motiva zbog kojih nas može preplaviti rjeđe ponos, a češće sram, pri prepoznavanju u odrazu zrcala koje nam je Feral Tribune (p)ostavio kao spomenik jednom ružnom i tužnom vremenu




Boris Dežulović, Viktor Ivančić i Predrag Lucić





VIVA LUDEŽ; lucidan akronim, skovan povezivanjem dijelova imena i prezimena trojice novinara/pisaca: VIktora IVAnčića, pokojnog Predraga LUcića i Borisa DEŽulovića; poznate družbe iz Splita, pokretačke i idejne okosnice čuvenog tjednika Feral Tribune. Te su novine ugašene 2008., ali su tokom više od dvadeset godina svoga trajanja – što kao podlistak Nedjeljne Dalmacije, što kao nezavisni tjednik – postavile visoke standarde novinarske profesionalnosti, argumentirane kritičnosti, originalnosti, duhovitosti, etičnosti, odgovornosti, hrabrosti... U Feralu su otvarane i istraživane društvene teme koje su u ogromnoj većini drugih medija u Hrvatskoj i regiji simptomatično bile prešućivane i zaobilažene u širokom luku. Utoliko je bilo jadnije višestruko svjedočiti kako su neki srednjostrujaški mediji u Hrvatskoj svako toliko, pod bombastičnim "ekskluzivom", objavljivali tekstove i priloge o kontroverznim temama iz prošlosti koje je Feral obradio i objavio deset ili petnaest godina prije njih. Ništa i nitko za "feralovce" nije bio amnestiran od odgovornosti u tzv. tranziciji ukoliko su postojale činjenice i argumenti kojima su potkrepljivali svoja novinarska istraživanja: ratni zločini; kriminogena privatizacija u ime "tranzicijske nužnosti", a zapravo pljačka društvenog dobra; nacionalizmi i šovinizmi svih predznaka; politički, ideološki i vjerski mrzitelji... Zbog svog su rada bili prepoznati i višestruko nagrađivani u inozemstvu, obrnuto proporcionalno sudskim tužbama, prijetnjama, privođenjima, napadima, javnim spaljivanjima primjeraka časopisa... čemu su konstantno bili izloženi svih tih godina u Hrvatskoj. U jednom od intervjua, upravo u ovim novinama, o Feralu i "feralovcima" rekao sam sljedeće: "Smatram da je Feral Tribune u rangu najznačajnijih medijskih, novinarskih, ali i društveno-kulturnih proizvoda ikad nastalih na ovom jeziku i na ovim prostorima.

Posebnost tih novina i ljudi koji su ih uređivali i pisali jest njihova visoka zanatska profesionalnost, politička beskompromisnost, etička dosljednost, kreativna lucidnost, duhovita originalnost i ljudska hrabrost, ne nužno tim redoslijedom. Uloga Ferala već od kasnih osamdesetih, u devedesetima i tzv. nultim godinama nemjerljiva je. S jedne, sistemske strane, svjedoči o tragu normalnosti i refleksiji zdravog razuma u nenormalnim vremenima, s učinkom proizvodnje barem minimuma društvenog antagonizma bez kojeg je popločan put u autokratsko jednoumlje, čemu je stremio primjerice Tuđmanov režim."

Feral Tribune, njegovi novinari, urednici i suradnici, rijedak su i trajno svijetleći, uzorit fenjer naše tranzicije. Jedan su od tek nekoliko motiva zbog kojih nas može preplaviti rjeđe ponos, a češće sram, pri prepoznavanju u odrazu zrcala koje nam je Feral Tribune (p)ostavio kao spomenik jednom ružnom i tužnom vremenu.

portalnovosti