Sve zelene stranke i korporacije na Zapadu uče druge zemlje što da rade na polju ekologije i nameću političke odluke iza kojih uvijek stoje njihovi ekonomski interesi, smatra ruski geopolitičar. 

Na Zapadu su u stanju da preokernu razne teme, pa tako i ekološke, u svoju korist, tako da izgledaju potpuno drugačije nego što stvarno jesu, piše ruski geopolitičar Leonid Savin za portal "Geopolitika".

Nije iznimka ni popularna tema zaštite okoliša, koja je totalno ispolitizirana i koju Zapad koristi u raznim međunarodnim forumima u skladu sa svojim interesima.

Irak je, primjerice, poznat po spaljivanju plina koji se oslobađa prilikom otvaranja naftnih polja u ovoj zemlji. Mnogi su u Iraku zbog toga tužili "British Petroleum" (BP), ali bezuspješno.

U Iraku su posebno ugroženi ljudi koji žive u blizini takvih mjesta jer se prilikom gorenja oslobađaju ugljični dioksid, metan i crna čađ. Jedna od posljedica je i leukemija.

Iako bi prema iračkom zakonu rafinerije trebale biti udaljene najmanje 10 kilometara od stambenih naselja, u praksi je ta udaljenost obično samo dva kilometra.

Zapadne tvrtke u tome igraju važnu ulogu. BP se pozicionira kao ekološki orijentirana tvrtka, ali činjenice pokazuju da nije tako.

Raskorak između lijepih riječi i prljavih djela

Još jedna stvar koja otkriva dvostruke standarde Zapada je tržište elektroničke opreme koje proizvodi velike količine otpada.

U 2019. ova je industrija proizvela 53,6 milijuna tona otpada, a prednjače Norveška, Island, Danska, Britanija i SAD.

Prema podacima UN-a, početkom 2024. stopa proizvodnje elektroničkog otpada bila je pet puta veća od onog koji se službeno reciklira, no glavni tokovi tog "smeća" nisu dokumentirani.

Ovdje nije riječ samo o trgovini, već i o ekološkoj pravdi, budući da u pravilu ekonomski razvijene zemlje e-otpad šalju u zemlje u razvoju.

Primjer za to je Gana, gdje se 95 posto neslužbeno prerađuje, uglavnom zbog niske cijene. Tri najbolja partnera Gane u tome su SAD, Britanija i Kina.

Nakon sortiranja, e-otpad prolazi kroz razne procese, poput spaljivanja i rastavljanja.

To je polukriminalni svijet, u kojem se ekološki standardi i ljudska prava uopće ne poštuju, pa tako ni dječji rad, o kojem Zapad voli govoriti. Britanija je na ovoj listi, zajedno sa SAD-om.

U industriji pohrane podataka uređaji se fizički uništavaju svake tri do pet godina, navodno kako bi se osigurala povjerljivost podataka. To znači da je većina od 11 milijuna poslužitelja proizvedenih diljem svijeta 2017. godine već stavljena izvan upotrebe do 2022. godine.

Glavne kompanije u ovoj industriji su američki "Amazon", "Google", "Microsoft", "Oracle" i IBM.

Među zemljama s razvijenom elektroničkom industrijom je Kina. Ali Kina ima vlastito elektroničko odlagalište u pokrajini Guangdong. Slično mjesto postoji u Hong Kongu. Osim toga, Kina ne govori o ekološkim standardima kao što se to čini na Zapadu.

Totalno licemjerje zapadnih zemalja vidi se na primjeru Njemačke. Izvješće iz travnja 2024. godine navodi da je Njemačka proizvela 44 posto ugljena u EU-u 2022. godine. Emisije metana iz rudnika ugljena u Njemačkoj mogle bi biti 28 do 220 puta veće od službenih brojki.

Sada Njemačka uvozi ugljen iz Kolumbije, jer je glupo odlučila poslušati nalog iz Washingtona i ne kupovati ruski ugljen. I tu postoji raskorak između lijepih riječi i prljavih djela .

Istodobno, sve zelene stranke i korporacije na Zapadu podučavaju druge zemlje što im je činiti na polju ekologije i nameću političke odluke, iza kojih uvijek stoji njihov vlastiti ekonomski interes.

sott