„Profesorica“ KG-K nema ni bitna pedagoško-metodička znanja, a niti neophodan, objektivan, znanstveno/činjenično utemeljen odmak od proameričke isključivosti.
Budući da besposlen pop i kozliće krsti, a kojekakvim apanažama bogato opskrbljena bivša gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović ne znâ što bi sa sobom izvan svako malo nametanja medijskoj javnosti nekim od svojih „talenata“, upravo se pobrinula – uz navodno pokretanje vlastitog lobističko-savjetodavnog businessa, sic transit – iskočiti u prvi plan i na nevjerojatno razvedenomu nacionalnom velesajmu mahom privatne i za krupnu kešovinu ponude svakovrsnih znanja, sposobnosti, diploma, itsl. Naime, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu velikodušno joj je omogućio novi posao: katedru na kojoj je na engleskom jeziku održala predavanje studentima o geopolitičkoj situaciji u svijetu, svojim iskustvima u Ukrajini, gdje je netom opet boravila, pa o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu s kojim se svojedobno prisno družila čak u njegovoj privatnoj rezidenciji u elitnom crnomorskom ljetovalištu Sočiju, ali i o osobnim problemima sa suvremenom tehnologijom. „Profesorica“ je doputovala u Split u pratnji osobnog osiguranja – što i jest i ne mora biti indikativno, kako komu – no, splitski je Filozofski fakultet navodno spreman angažirati Kolindu Grabar-Kitarović na svom skorašnjem studiju potencijalnog naziva „Demokracija i društvena otpornost u suvremenom društvu“, što ga kani pokrenuti na engleskom jeziku.
Hrvatskoj ne trebaju kolegiji, predavači i curiculi koji će pripremati „mlade na kojima svijet ostaje“ za sužnjeve svijesti tipa America First!Nema veze što „profesorica“ – još bez doktorata na kontroverznoj temi u suspektnim mentorskim okolnostima – nema bitna pedagoško-metodička znanja nego ni neophodan, objektivan, znanstveno/činjenično utemeljen odmak od proameričke isključivosti što karakterizira cjelokupno njezino političko djelovanje. Znana (pro)američka apologetkinja Kolinda Grabar-Kitarović nije podobna za govoriti studentima/mladima ni o demokraciji u njezinom izvornom značenju, ni o tzv. društvenoj otpornosti niti o pravoj zbílji suvremenog društva, uzrocima i posljedicama konflikata što guraju Kuglu na samo armagedonsko poprište. Tv-oko je glede&unatoč, slikom i riječju prenijelo iz Splita odgovor Kolinde Grabar-Kitarović studentici na pitanje tko je najviše profitirao na ukrajinskom ratu: „Pa, pretpostavljam, trgovci oružjem“. A neće biti čak ni pod pretpostavkom. „Profesorica“ je prešutjela činjenicu koju vide i slijepci: SAD. Bez pretpostavke i bez ikakve dvojbe. O tomu su agumentirano bili izvijestili i američki mediji.
Na dugoročnu inflatornu i gospodarsku štetu Europe, čak i EU zemalja tzv. prve brzine, SAD je najveći profiter ukrajinskog krvoprolića i spaljene zemlje, unesrećenih i raseljenih milijuna i milijuna nedužnih Ukrajinaca, i zato – zbog ekstraprofita na tuđim smrtima i ruševinama – ne želi mir u toj zemlji, nego zaglušujuće i dalje dere po ratnom bubnju. Užas naočigled cijelog svijeta, ali ne i bivše CRO gaf-predsjednice pripuštene prodavati rog za svijeću splitskim studentima!? Novopečena splitska „sveučilišna profesorica“ bez kvalifikacija za posao što joj je povjeren nikad neće ni pred streljačkim strojem reći da je baš SAD megaprofiter ukrajinskog rata: ekonomski (npr. energenti), vojni (dilanjem oružja „ugroženoj“ Uniji i Ukrajini) te geopolitički i geostrateški (pokušajem eutanazije ruske i kineske konkurencije na globalnom tržištu te škopljenjem njihova utjecaja u međunarodnim institucijama). Zato će Grabar-Kitarović „pretpostavljati“ i bez imalo grizodušja javno lanuti poluistinu: da su profiteri, je li, trgovci oružjem, a prešutjeti da su ti trgovci zapravo američki vojni industrijalci s operativnim menagementom u Bijeloj kući i Pentagonu, što marljivo ubiru trgovačku pinku radi namještanja ubilačkih poslova – na tuđem tlu.
I, prešutjet će, je li, svoju ulogu kada se – kao mala od kužine toga istog menagementa – 2014. godine u ulozi pomoćnice glavnog tajnika NATO-a naslikavala u Kijevu pred prosvjedničkom barikadom na trgu Majdanu, gdje je američka CIA subverzivno organizirala rušenje u krvi legitimnog režima predsjednika Viktora Janukoviča. SAD je na Majdanu faktično zapalio u Ukrajini dugo pripreman rat Zapada protiv Rusije. Koji sada plamti svom žestinom, prerastao u najstrašnije neprijateljstvo na Starom kontinentu nakon Drugoga svjetskog rata. Kojemu se ne vidi kraj i ne znâ ishod, a prijeti uminućem čovječanstva u svemirskom oblačiću nuklearne prašine. Bivša je gaf-predsjednica RH, jamačno ne prvi put i ne samo na splitskoj univezi, održala ex cathedra slovo bez kojega bi Filozofski faks, ako ništa drugo, djelovao znanstveno-nastavno vjerodostojnije. Ovako, davanjem prava javnosti krajnje pristranom politikantstvu i intimiziranju s ozbiljnim stvarima u međunarodnoj zbílji i životu vrijedno je podsmijeha.
Kolegij američke apologetike ne treba ni univerzi u Splitu niti u Zagrebu ili bilo gdje u bilo kojoj obrazovnoj ustanovi – drži li zemlja uistinu do sebe i zdravog/kritičkog uma svog potomstva„Svijet je sve nestabilniji i potencijal za veći sukob između velikih sila se povećava“, otkrila je u Splitu Grabar-Kitarović Ameriku 531 godinu poslije Kristofora Kolumba (1492.) ili punih 1002 godine poslije Vikinga Leifa Eriksona (1021.), pa su studenti što razumiju engleski jezik razjapljenih usta progutali „akademsko gradivo“ što ga inače ne bi mogli konzumirati ni iz jednog drugog izvora. Kao ni (pro)američki ratno-propagandni klik na animiranje globalnog hlebinizma: „Ono što je vidljivo u Ukrajini jest taj njihov osjećaj zajedništva i pripadnosti ukrajinskom narodu posebno kod tih mladih ljudi koji ne odlaze iz Ukrajine, koji ostaju (sic transit, nekoliko milijuna ih je pobjeglo u inozemstvo već na samom početku rata, op. a.). Oni se ne mogu boriti (sic transit, svaki zdrav punoljetnik se može/mora boriti u obrani domovine, bio muško ili žensko, vidi, npr. Izrael, op. a.), ali se bore preko TikToka i drugdje (hipnotizirani tzv. influencerima, ratnim igricama, ubijanjem zombija i malih zelenih, itsl., što je globalna pošast među djecom i mladeži? – op. a.). Gledali su igrice Minecraft, sve igrice osvajanja teritorija i oni ih kombiniraju u konkretno ratno iskustvo. Mladi zapovjednici su toliko okretni.
Oni su vam nova generacija. Kad gledam svog sina i kći, oni žive u skroz drugoj dimenziji. Ja ne mogu, pa za sve tehničke poteškoće zovem sina. Oni tak, tak i tak, to je jedna nova dimenzija u kojoj živi ova generacija.“ Ni kad je „ruski car“ Putin posrijedi, s kojim se Grabar-Kitarović osobito srdačno družila 2017. godine u Sočiju, gdje Vladimir Vladimirovič baš ne prima svakoga i to s cvijećem na pragu, te ga pozvala u posjet Hrvatskoj, nije u Splitu bila raspoložena pepeloposivački. Kao što je danas moda u nekih do jučer raspoloženih pro-Rusa, tipa npr. smiješno nesposobnog vanjskopolitičkog ministra Gordana Grlića-Radmana. Kako vjetar puše s HDZ-ova premijerskog Velebita znana kao Andrej Plenković, je li, tako se i zrinjevačka kvazidiplomatska trava povija bez obzira na to što vjetar s državnog Pantovčaka udara suprotno, pa… „Pandemija je, čitam okolo, utjecala na Putina“, sveučilišnoprofesorski je Kolinda Grabar-Kitarović predavala vanjskopolitičkim tabula rasama u studentskom publikumu. „Čula sam se (pazi stručnosti: ‘čula sam se’!? – sic transit) s ljudima koji su se čuli s njim i kažu mi da je on pod pritiskom, da mu je puno prijatelja umrlo od Covida i da se on potpuno izolirao.“ Rekla-kazala, sic transit.
A studenti kao studenti, neke je oduševilo već samo to da su dobili priliku vidjeti uživo bivšu gaf-predsjednicu RH i medijsku „zvijezdu“ dijela – uvijek istih – revnih pratitelja njezina lika i djela, ma što činila i govorila, a nekima je pak njezino predavanje bilo privlačno kao lanjski snijeg. Njoj su pak i ti medijski obožavatelji među novinarima i urednicima važni ne kad je ona važna njima, nego kad ona drži važnom medijsku vidljivost, pa im je ovaj put nakon predavanja na Filozofskom falultetu u Splitu – uskratila izjavu. Možda drugi put u sličnoj ili istoj prigodi?
Početkom ožujka 2021. godine nije bila škrta na riječima. Pohvalila se novinarima kako je „jako uzbuđena zbog nove karijere“: naime, postala je savjetnicom dekana za međunarodne projekte pri Zagrebačkoj školi ekonomije i menagementa (ZŠEM). „Izuzetno sam zadovoljna, sretna i uzbuđena što ulazim u novi posao i novu karijeru u ZŠEM-u“, kazala je televiziji RTL, a prenijeli još neki mediji. „U početku ću raditi ono što smo dogovorili na Erasmus+ programu koji je usmjeren na obrazovanje i curicul sportaša – aktivnih i bivših – kako bi mogli uspješno ući u poslovni svijet. Imam puno planova, ali će sve ovisiti o epidemiološkom stanju (tada je virus SARS-CoV-2 bio u punom zamahu, op. a.) i drugim stvarima. Svoj kolegij još neću imati. Održala sam već dva predavanja, ali gostujuća na pojedinim kolegijima i to mi je jako zanimljivo. Čekam svoj doktorat, koji trebam završiti, jer sada imam napisano 50 posto, a morala sam s time malo usporiti nakon operacije, jer zbog bolova nisam mogla tipkati. Na usporavanje je utjecala i pandemija zbog koje nisam mogla održati neke planirane posjete i razgovore. Kad je riječ o vanjskoj politici, naravno da sam uvijek otvorena, ne krijem da me vanjska politika i međunarodni odnosi apsolutno zanimaju, ali jednako u profesionalnom i akademskom smislu.“
Na sjednici Fakultetskog vijeća samo su dvojica profesora – Dejan Jović i Marko Grdešić – uskratili potporu izvješću tročlanog Povjerenstva za ocjenu teme doktorskog rada Kolinde Grabar-Kitarović, pa joj time više nije bilo prepreka na putu do doktorataToj vrsti ambicija Kolinde Grabar-Kitarović je samo nebo granica pa, je li, nisu isključeni ni suradnja, gostovanja ili nešto još više na sveučilištima u inozemstvu. Prvenstveno u SAD-u (kćerku je uspjela upisati na Harvard, jednu od najprestižnijih američkih univerzâ), ali uz dobar honorar nisu baš isključene ni ine katedre na Zapadu. Osobito na Zapadu. Sic transit. Nakon što je izbornim porazom bila prisiljena vratiti mandat novom gazdi bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku, Zoranu Milanoviću, svestrano „darovita“ bivša hrvatska gaf-predsjednica Grabar-Kitarović čak se dala u glumački promet, glumeći samu sebe u stanovitoj domaćoj sapunici, što je u večernjim tv-satima izazvalo indikativnu pozornost. U međuvremenu je nesebično otkrila i još neke svoje hobije za koje je, je li, imala i novca i vremena, a s obzirom na polit-diplomtski CV, i utjecajnih poznanstava kod kuće i vani, pa… „U svijetu je uobičajeno“, znala je otkriti novinarima toplu vodu, „da se bivši predsjednici po okončanju političkih karijera angažiraju u području obrazovanja i drago mi je što sam i ja dobila takvu priliku.“ Mediji su već nakon prvih spoznaja o tomu da je Grabar-Kitarović prijavila doktorat znanosti na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu – kao pretpostavku njezine znanstveno-nastavne karijere u visokom školstvu – uzeli raščlanjivati ostvarivanje te njezine nakane.
Već travnja 2019. godine počelo se medijski propitivati ima li bivša gaf-predsjednica RH povlašten status u odnosu na tzv. obične doktorske kandidate, zašto je dekan Fakulteta političkih znanosti pustio samo profesore i studente na obranu nacrta njezina doktorata, je li riječ o istoj temi već obranjenoj kod istog mentora, zašto je Kolinda Grabar-Kitarović oštro reagirala („Spremna sam javno objaviti nacrt svoje doktorske radnje“) na to otkriće Jutarnjeg lista, etc. „Mentor na doktoratu Kolinde Grabar-Kitarović, profesor ljubljanskog Fakulteta za društvene znanosti Anton Grizold“, pisala je 1. Travnja 2019 godine novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić, „prije četiri je godine bio mentor na izradi magistarskog rada gotovo istovjetnog naziva kao i doktorski rad Kolinde Grabar-Kitarović. Magistrica Bernardka Prašnikar na ljubljanskom je Fakultetu za društvene znanosti 2014. godine obranila magistarski rad pod nazivom ‘Koncept odgovornost zaščititi in njegova uporaba na primeru Libije’ izrađen pod mentorstvom Antona Grizolda. U prijevodu, naziv magisterija Prašnikarove glasi ‘Koncept odgovornosti za zaštitu i njegova upotreba na primjeru Libije’. Naziv doktorske disertacije Kolinde Grabar-Kitarović, čiju će izradu isti profesor mentorirati, jest ‘Odgovornost za zaštitu (R2P): koncepti, izazovi, ograničenja i naučene lekcije (slučaj Libije)’. Za lakše razumijevanje teme magisterija Bernardke Prašnikar i doktorata Kolinde Grabar-Kitarović treba napomenuti da je R2P skraćenica engleskog izraza ‘Responsibility to protect’. Riječ je o konceptu koji je izmišljen kao savršeniji oblik onoga što smo prije poznavali pod nazivom ‘međunarodna humanitarna intervencija’.“
Nije da bivša gaf-predsjednica RH ne bi imala što reći o SAD/NATO-ovoj sa zapadnim tzv. saveznicima/partnerima agresiji na energentima bogatu suverenu Libiju 2011. godine, mučkom ubojstvu njezina vođe Muammara al-Gaddafija i megakorporativnoj zapadnoj pljački libijske nafte i plina, pa i doktorirati na toj temi budući da je srpnja te godine, naprasno napustivši dužnost CRO veleposlanice u SAD-u, preuzela dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika NATO-a. U njezinoj disertaciji svakako bi se moralo naći mjesta za tužnu, ali i globalno poučnu introspekciju o karakteru SAD/NATO-ove tzv. primijenjene demokracije i mirotvorstva: Libija je danas disfunkcionalna zemlja, plemenski zaraćena i podijeljena, u kaosu, jer joj SAD/NATO-ova agresija (kao i Iraku nešto ranije) nije donijela ni demokraciju niti mir, nego zlo i bijedu kakvih ni približno nije bilo za „nedemokratskog režima pukovnika Al-Gaddafija. O tomu, je li, ni abera u „predavanjima“ Grabar-Kitarović, kamoli u nacrtu doktorata. Pa ni abera o tomu da isti SAD/EU/NATO s tzv. saveznicima/partnerima koji su nekažnjeno razbili suverenu i međunarodno priznatu prebogatu Libiju (posjednicu neograničenih količina najkvalitetnije nafte/plina na svijetu!) sad u Ukrajini ratuju protiv Rusije u ime iste tzv. demokracije, sic transit). Ni abera o tomu što je pri zapadnoj agresiji na Libiju s prešutnom ruskom „blagoslovu“ u UN-ovu Vijeću sigurnosti, itsl.
Na sjednici Fakultetskog vijeća samo su dvojica profesora zagrebačke visokoškolske ustanove – Dejan Jović i Marko Grdešić – uskratila potporu izvješću tročlanog Povjerenstva za ocjenu teme doktorskog rada Kolinde Grabar-Kitarović (u kojemu je bio i Anton Grizold, sic transit), pa joj time više nije bilo prepreka na putu do doktorata. Tim više, jer je preporuke za upis doktorata (2015. godine) dobila od profesora Damira Borasa, bivšeg rektora Sveučilišta u Zagrubu, te Lidije Čehulić-Vukadinović, supruge već umirovljenog (danas pokojnog) Radovana Vukadinovića, šefa Katedre za međunarodne odnose, koji joj je bio mentor u izradi magistarskog rad „Američko-sovjetski odnosi u vrijeme administracije predsjednika SAD-a Ronalda Reagana 1981.-1998.“, obranjenog travnja 2000. godine. Navodno je tek iznenadna smrt spriječila profesoricu Lidiju Čehulić-Vukadinović da bude i mentorica pri doktoratu Grabar-Kitarović. Ruka ruku mije, a prijateljstvo obadvije? Naravno da jest novinarski ne samo posao nego i obaveza u javnom interesu propitivati sve i svakoga u tom smislu. Tu nema svetih krava niti ih smije biti, prvo je geslo demokratskog društva, pa… Za predavati studentima o međunarodnim odnosima, ratovima i stalnim trvenjima globalnih ekonomskih, političkih i vojnih velesila nije dovoljno kititi se formalnim tzv. znanstveno-nastavnim titulama i diplomama, jer se javno znâ da se mogu steći i ovako i onako, da nerijetko nisu plod znanja i istraživanja, nego manje-više uspješnog slaloma zasjenjenim zonama u kojima je najvažnije poznavati prave ljude na pravim mjestima u pravo vrijeme, pa… Nadasve je potrebno osobno i profesionalno poštenje, rad i nepristranost, a polit-diplomatsko navijanje, prešućivanje činjenica – to se svodi na puko politikantstvo ex cathedra – medvjeđa je usluga struci, izobrazbi djece i mladeži, zdravoj pameti i najviše osobnu intelektualnom integritetu lika za katedrom. Dokazano, „tabula rase“ u auditoriju čitaju takvu/oga kao otvorenu knjigu. Dok kažeš – keks.
Kolegij američke apologetike ne treba ni univerzi u Splitu niti u Zagrebu ili bilo gdje u bilo kojoj obrazovnoj ustanovi – drži li zemlja uistinu do sebe i zdravog/kritičkog uma svog potomstva – predavali na njemu Kolinda Grabar-Kitarović ili Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr. osobno. Hvala, ne bismo, neka to gradivo ostane u društvenoj orbiti preko Velike bare, pa će i berba gorkih plodova ostati domaći problem tamošnje, je li, tzv. demokracije i našeg načina života. Sic transit. Globalna je ne-sreća što gradivo, sadržaj i metodiku predavanja Kolinde Grabar-Kitarović baš ne trebaju čak ni u Americi. Da nije tako, već bi odavno predavala na Harvardu i vlastitoj kćeri. Ili na Yaleu; možda bliže Zagrebu – Oxfordu?
Hrvatskoj ne trebaju kolegiji, predavači i curiculi koji će pripremati „mlade na kojima svijet ostaje“ za sužnjeve svijesti tipa America First! Da je na objema stranama Markovog trga i na Pantovčaku, je li, dovoljna količina zbirna nacionalnog razuma, kao što nije, tisućljetno iskustvo ne bi danas dopustilo „Hrvaticama i Hrvatima i svim inim građankama i građanima RH“ (sic transit) kusati nezrele oskoruše sorte EU/Bruxelles First! Kao do jučer iz istog voćnjaka na svoj način trpke i neprobavljive Aachen First! Pa Beč First! Pešta First! Venecija First! Visoka porta First! Pariz First! Beograd First! Etc., etc… First! A kada je na redu – Hrvatska/Croatia First!? Ako ikad uopće jest?
