Ne treba više i dalje
novoizgrađena
sastavljena spojena montirana
7. marta 2014. uoči Dana žena
bit će zbog imena
snažno djeluje
oblacima se osmjehuje
onima ispod nje
podsmjehuje
nije njihova
ima samo jedanaest godina
curica od jedanaest može biti
samo očeva i majčina
bakina i djedova
ova jadna nikoga od njih nema
najprije su otjerani iz svojih hala
pogona peći ljevaonica
čeličana valjaonica
ercova i maloprodaja
kancelarija kantina
onako kao najveći grešnici
kojima nitko ne pokazuje put dalje
kolona stvaralaca
odjednom kažnjenika
svoga znanja i sposobnosti
sve daju i ostavljaju
novoj državi u kojoj su se
odjednom našli
dugo dugo nesvjesni
da su planovi države drugačiji
bez njih koji su poraženi
od neznalica i ulizica
u svojim selima
na balkonima capraških stanova
mogu se igrati sami sa sobom
pretakati koks potpaljivati visoku peć
noćima hladiti užarenu masu
i onda je jednog dana
u maketu umjestiti
maketu života
koju u njihovo ime
gradi netko nepozvan
sve je to vidljivo
sa pasarele u Capragu*
sedamdesetpetogodišnjoj šetačici
koja dopodneva srijede 30. aprila
sa noge na nogu prelazi pasarelu
uoči sutrašnjeg praznika rada Prvoga maja
nakon pedeset četiri godine
kome u čast
sebi
ili njima hiljadama
koji su godinama u vjetru mrazu i snijegu
mraku svitanju vrelom popodnevu
hrlili preko pasarele od vlaka do pogona
od pogona do kuće u selu
pa sutra istim putem
a pasarela ih čekala
sigurna i mirna
te srijede čini mi se
nekako drhturi
premišlja pretvoriti li se
u viseći most koji lebdi
između prošlosti i sadašnjosti
sigurna da će se u budućnosti
urušiti složiti u jedan komad
lego kocka države kojoj su
radnici stručnjaci pametni ljudi
opasni
znaju više nego što je državi potrebno
to ni pasarela preko zarđalih vagona
zaraslih tračnica
praznih modernih vlakova
Capraga
neće moći izdržati.
*Caprag je nekad vrlo razvijeno industrijsko središte Siska
(Iz zbirke „Pjesme majske, crvene“, 2025. godina)
