Vodostaj
Dok misliš o sebi, gledaš grozomorne prikaze situiranog jadnika parazita.
Zbrinut sam neporočnim gmižućim suosjećanjem -
danas su navodno unosno reverzibilni jer:
peripetija suptilnosti nesnosno smrdi
unatoč velikim količinama praška za samoobnovu ali misliš da bude ti lakše;
jestivost namirnica u nepcima
određuju figurice s polica;
brzopotezno ostajem - zbog
naših slabih budućih sinova i kćeri
(oni su pametniji kažu).
Jadan li sam Krullov namjesnik!
Za ono manje zla koje se bolje važe digitalnim vagama
Brinem o vodostaju
Šator
Slažući šator za one druge unaprijed
Gledam raskoš njihovih odijela i haljina
Ulaze diveći se sebi
A i ja
Stojim na ulazu s dobrodošlicom
Nečujnom na vrhu usana
Razmišljam jesu li zadovoljni onim viškovima cvijeća koji vise na četiri strane
Razumljivo
Buka i dim su ih učinili nevidljivim
Osim meni
Spazih njihove dijelove kako se njišu ritmovima dobrohotnih dama
Jedna je zapinjući sasvim slučajno
Rekla: lijeeeepooo!
Cvijeće je klateći se odgovaralo: dobro je da smo se sreli!
Pomislih: odlično je, šator je dovoljno velik.
Veo
Veo kojeg čuvaš
Za pristalice zaštita
Otkriješ povremeno kako bi svijet izgledao primjeren sadržaju odnosa neprekinutih veza
Brzo vraćajući ga na mjesto
Polažeš nade u terapeutske namjere
Samo
Dok obrazlažeš historiju bolesti iza svog broja
Ruka sama spušta veo
Iako ti zapravo nitko ne gleda oči
Usta se pomiču u ritmu Fantastične simfonije
Pomisliš
Blago meni
Zbog sklada umora i tuge
Njemu su pjesnici dali drugo ime
Pa i tebi
Nažalost
Znaš i sam kako je tvoja blagost zapravo
Ono što zovu mlakošću
Samo zato jer si im postao manje interesantan
Trajno
Ne trebaš skretničara
Ni hvalisavca ni lovca
Odlaziš s mirom od plurala
Još jednom
Nemiri su ti draži znaš - jednoimeni
Dapače
Tvoje pjesme ionako nitko ne pročita
Rupce oslovljavaš skladnim
Troslovnim kvazineologizmima
Kojima odlaziš na isto mjesto
Od samog početka
Dok misle da lažeš
Dostavljaju onaj dovoljan komadić
Na ćeliju kako bi bilo ugodnije
Znaš
Krhotina je nastala slučajno
Na svu sreću lijepljenje postaje toliko učestalo
Da si zaboravio kako su tvoje jagodice ostale bez otisaka
Trajno
°
Već si ju zaboravio
Iako si stavljao cvijeće na otkriven grob
To mjesto koje si sama stvara za utjehu
Gdje je bacila sve bolesti kojima se hvalila kako bi sačuvala vlastitu kreaciju zloće s posebnim bilješkama
Nije ni znala kako su nekima u to vrijeme izrasla krila i samo što nisu poletjeli
Njezina zloća muči ju prije sna
Snove ne pamti
Ali zato s jutrom
Zna da će se pitati ono isto
Gdje si
Iako si ju zaboravio
Grobova si se već dovoljno nagledao
Razuzdanih žena i onih koji se obuzdaju tako što bježe
Mjesta za njih nema
Pa si same kopaju grobove
Ili će to biti rov?
Za svaki slučaj
Neka nastamba
Čudna
Ime straha
Nemaš što za dati
Kičaste tvorevine
Stvaraju difuziju
Teoretske zapremine
Glasnoća koja izvaljuje čvrste grede
Zaštićena je kutijom s rupama
Samo za disanje
Vidiš li nekoga tko se približava
Brzo uzimaš sjajne omote kojima ćeš ju dodatno omotati
Ali onda nema zraka
Biraš samoću zbog
Onih koji najviše žive a čine se
Ugušenim drugačijim sredstvima
Čini ti se pa ih bespotrebno oživljavaš
Žive
Poželiš osjetiti jesi li im nalik
Ime straha ti se čini najpoznatijim
Jer nisi - sam si
Dok su drugi stvarali ceste
Pruge
Živote
ti
Ništa nisi ostavio svijetu da se možeš hvaliti
