Nije tajna to da Bruxelles pomalo zavrće slavinu fondovske solidarnosti i da će se ekonomski slabe/ije zemlje članice EU-a – ovisne o europskom novcu, poput Hrvatske – naći za godinu-dvije u nebranu grožđu. Trezveni domaći ekonomisti, nevezani uz HDZ-ovu gospodarsko-razvojnu politiku problematičnih prioriteta, isti su put, u povodu vladina državnog proračuna za 2026. i projekcija za sljedeće dvije godine, upozorili na vrlo prijeteću zamku dubokih strukturnih slabosti na koje, je li, upućuju ključni ekonomski pokazatelji.
U okolnostima pretjerane ovisnosti RH o turizmu (cca 20 posto), nedovoljne iskorištenosti raspoloživog europskog novca, stagnacije BDP-a, zabrinjavajućeg rasta vanjskotrgovinskog deficita, itsl., vlada predviđa rast proračunskih prihoda u 2026. godini od 35,7 milijardi eura te rashoda od 39,8 milijardi.
I takav je državni proračun neki dan prihvaćen minimalnom saborskom tzv. stabilnom većinom od 76 glasova plus onaj nezavisne zastupnice Boške Ban, bivše članice SDP-a, koju je HDZ „kupio“ prihvaćanjem njezina amandmana i time očito stekao tzv. žetončić više.
Planirani su prihodi 2,7 milijardi eura viši od rebalansiranih za 2025. godinu, a rashodi za tri milijarde eura. Iako rast gospodarstva usporava, vlast se apriorno hvali time da je 10. državni proračun u Plenkovićeva tri mandata „održiv, razvojan, otporan i socijalan“. Politička oporba replicira pak tvrdnjom šefa SDP-a Siniše Hajdaša-Dončića: „Prijedlog proračuna je pun kolesterola u odnosu na stanje u zdravstvu te steroida u odnosu na EU fondove. Samo nepodmireni dug u zdravstvu doseže 900 milijuna eura, a novac iz EU fondova se mogao iskoristiti znatno bolje, npr. za proizvodnju hrane (uvozi se cca 65 posto, op. a.), pa nam sada ne bi strani trgovački lanci diktirali enormna poskupljenja. Proračunski dobitnici su strane poslovne banke i trgovački lanci te građevinski mešetari“.
„Možete izglasati bilo kakav državni proračun u bilo kojim uvjetima imate li dovoljno glasova (a HDZ ih trenutno ima, op. a.)“, bio je neki dan pomalo sarkastičan ugledni ekonomski analitičar Ivan Lovrinović u HTV-ovu „Studiju 4“, govoreći o dubokim strukturnim slabostima CRO ekonomije, nesigurnosti financiranja Ukrajine i ograničenjima novog EU proračuna, što propituje i budući smjer nacionalne razvojne politike. „Lani je planiran deficit od 3,5 milijardi eura, a ove godine četiri milijarde. Zabrinjava me snažan rast vanjskotrgovinskog deficita, koji nikad nije bio veći od 10-12 milijardi eura, a ove će godine dosegnuti 20 milijardi.
Zarada od turizma
To će povećati naš vanjski dug i uvoz, a smanjiti konkurentnost. Najveća je opasnost u strukturi CRO gospodarstva, gdje samo građevinarstvo i turizam čine 30 posto BDP-a. Međutim, stvarna zarada od turizma nije jasna, nitko ne zna koliko nam novca ostaje. Postoji nešto što se zove satelitska bilanca. Nju pravi HNB: anketari pitaju turiste koliko kane potrošiti, pa zbrajaju te podatke. Lani se tako došlo do svote od čak 15 milijardi eura, ali nitko ne zna kolika je tu zarada. Drugi je pak problem pozitivna korelacija između rasta turizma i deficita u trgovačkoj bilanci“.
Nevjerojatna je činjenica kako, zapravo, rast broja turista – koje valja pristojno nahraniti i napojiti dok pretrpavaju destinacije, plaže, trgovačke centre i sve brojnije kostimirane performanse s mačevanjem i godinama istom, dosadnom lokalnom OPG ponudom – eksponencijalno negativno utječe na rast uvoza tona prehrambenih proizvoda što ih je Hrvatska u doba tzv. socijalističkog mraka, sic transit, imala u izobilju i za sebe i za izvoz. Milijune turista i domaće žitelje danas hrani tisućama tona mesa, mlijeka, voća, povrća, pića, etc. – iz uvoza, vrijedna šest milijardi eura.
Strani turisti potroše u RH oko četiri milijarde eura samo na hranu i piće, što je više od četvrtine njihove ukupne potrošnje. Budući da jedu i piju uglavnom uvezeno iz svojih zemalja, u RH jačaju svoje ekonomije, ne pridonose bitno hrvatskom gospodarskom napretku. Od ulaska RH u Uniju 1. srpnja 2023., u domaću je poljoprivredu uloženo 8,3 milijarde eura, ali rezultat je negativan. Primjerice, samo je lani u cca 65 posto prehrambeno samonedostatne RH uvezao brašna za 20 milijuna eura, tjestenine za 70 milijuna, krumpira za više od 33 milijuna, rajčice za 32 milijuna, crvenog luka i češnjaka za 26 milijuna, kupusa za 15 milijuna, zelene salate za više od 16 milijuna, svinjetine za više od 341 milijun, govedine za 186 milijuna, mesa peradi za 95 milijuna, ribe za 75 milijuna, jaja za 30 milijuna, mlijeka i mliječnih proizvoda za 367 milijuna eura…
U hrvatsko doba tzv. socijalističkog mraka bila je nezamisliva takva crna samonedostatnost na betlehemskomu tzv. samostalnom, neovisnom i suverenom kapitalističkom svjetlu. Istodobno s pozicijsko-opozicijskim šaketanjem glede & unatoč proračunske 2026. godine, Državni zavod za statistiku objavljuje podatke „niz dlaku“ vladajućim panegiricima „održivu, razvojnom, otpornom i socijalnom proračunu za 2026. godinu“. Precizira: maloprodajna je potrošnja u listopadu 2025. već 31. mjesec zaredom u porastu na godišnjoj razini (za 4,1 posto u odnosu na listopad 2024.), brže 1,3 posto no mjesec prije kada je rast iznosio 3,1 posto, je li, „što ukazuje na stabilan rast gospodarstva“.
Ta statistika, međutim, ne uzima u obzir žestoki inflatorni pritisak vrlo tužne činjenice da cijene osnovnih troškova života rastu gotovo svaki dan i probijaju donje granice izdržljivosti. A država uredno inkasira 25 posto PDV-a na sve veće cijene, deblja proračunski prihod, trgovci pak profite i na manjem prometu poskupljujućih artikala/usluga i fatamorgana „stabilnog rasta gospodarstva“ sasvim „uvjerljivo“ upućuje na statistiku kao točan zbroj netočnih podataka. Građanima se diže kosa na glavi, a vladajuća polit-upravljačka demagogija zadovoljno trlja ruke, jer će opet ceh proračunskih „prioriteta“ platiti najnezaštićenije kategorije društva.
Potrošnja je najveća stavka BDP-a, koji je u trećem kvartalu porastao za 2,3 posto na godišnjoj razini, 19. kvartal zaredom. To se pak podudara s kontinuitetom enormnih poskupljenja, koja HDZ-Plenkovićeva vlada niti želi niti zna kontrolirati. Kobna/prevarantska zamjena nacionalne kune „našom valutom“ bila je detonator poskupljenja svega i svačega u RH kakva nisu zapamćena u novijoj povijesti te katastrofalne devastacije gospodarstva, grubo bačena pod noge zapadnim megapredatorima.
„Nedavno je izašao podatak da je Hrvatska povukla tek 56 posto od dostupnih 14,7 milijardi europskog novca“, ustvrdio je ekonomski analitičar Ivica Žuro u HTV-ovu „Studiju 4“, najavljujući manje novca iz EU fondova. „Ono što će biti temelj zadržavanja stagnacije BDP-a, ne njegova rasta, bit će ulaganja u prometnu infrastrukturu. Trenutno je samo jedan program, gdje poduzetnici mogu računati na otpis glavnice zajmova, i ništa drugo. Prije pet-šest godina su imali na raspolaganju više novca.“ Ekonomisti Lovrinović i Žuro nisu jedini ni u RH niti u Uniji koji se slažu s tim da „financiranje ratne industrije (važna stavka u RH proračunu za 2026. godinu, op. a.) nije opcija za EU, pogotovo ne za siromašnu Hrvatsku“, kojoj su važniji socijalni i razvojni prioriteti.
Oružje važnije od znanja
„Sva tri dominantna modela financiranja europske ratne industrije i nastavka pomoći Ukrajini zasnivaju se na dugu“, napominje Lovrinović. „Hrvatskoj je to neprihvatljivo i neizdrživo. Ne može se toliko novca izdvajati za obranu. To nije naš rat ni naš problem. Rat treba završiti što prije, a EU ne smije ići prema ratu, nego prema miru. Pokazuje se da SAD želi mir, a EU ne želi. Unija vidi svoju priliku u ekonomiji rata, ulaganju u ratnu industriju. Tim putem ne treba ići.“ A hrvatski put je takav da vlada, u odnosu na ulaganja u obrazovanje i znanje, daje prednost ulaganjima u naoružanje. Sic transit. Pod neutemeljenim širenjem straha od rata.
Europljani više ne pristaju na takvu politiku, jer zbog enormnih ulaganja u ukrajinski rat – bez ikakvih izgleda na pobjedu nad Rusima – žive sve teže i neizvjesnije. „Uz porast cijena energenata i porast birokracije, što se najviše ogleda u problemima građevinarstva u Njemačkoj“, napominje Žuro, „u Ukrajini se dnevno troši 175 milijuna eura za rat. To je 63,64 milijarde eura godišnje, čemu treba dodati 60-tak milijardi eura pomoći u već poslanom vojnom materijalu. Nema smisla da EU godišnje plaća gotovo 130 milijardi eura Ukrajini za rat. Glavni ekonomist OECD-a izračunao je kako je trošak tog rata za svjetsko gospodarstvo samo u dvije posljednje godine oko dva bilijuna eura.“
Premijer Plenković tvrdi kako je i državni proračun za 2026. godinu vrlo uvjerljiva potvrda toga da su vlada i njezina koalicija „posljednja brana normalnoj Hrvatskoj, jer postoje pokušaji radikalizacije i polarizacije u društvu“. Za očekivati je već viđeno: svi oporbeni amandmani na proračun bit će odbijeni, a HDZ-ova će saborska tzv. stabilna većina početkom prosinca prihvatiti taj financijski dokument, sviđalo se to komu ili ne. Vjerovao tko ili ne financijskomu ministru Marku Primorcu: „Vodimo računa o socijalnoj sigurnosti i poticanju gospodarstva“. Pa tako hrvatska razvojna klackalica nastavlja škriputati dalje!?
