Kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula je na svom je FB zidu, u povodu stambene frke s premijerovim predstojnikom ureda Zvonimirom Frka-Petešićem, zapisao sarkazam – „A što ako ode Frka, a ostane Horvat?“ – koji je izazvao poplavu zajedljivih komentara što najbolje determiniraju tzv. vox populi o društveno-političkom stanju zdravlja Bijedne Naše. „Kaj god se dogodi i ko got da ode, trajna u Lijepoj samo FRKA jest“, „A ima i još gora opcija, da ode Grlić a ostane Radman“, „Horvat i Radman s grlićem“, „a u k“, „To bi bila frka“, „Ne zazivaj vraga“, „Ne može, frka će bit’ uvijek!“ ili „Frka je već 30 godina“, „Uvijek netko ostane, a i netko novi dođe. Ali treba stalno provjetravati, zdravo je“, „Frkovito“, etc. Plenkoviću pak, iz inata, je li, ne pada na pamet – pa hodala sva politička oporba na trepavicama i sva se javnost zgražala – smijeniti ni Zvonimira Frku-Petešića, ni Darka Horvata zbog eutanazirane obnove Zagreba i Banije nakon potresa, ni Vilija Beroša zbog zdravstvene katastrofe, ni Tomislava Ćorića zbog energetskih dubioza, ni Marija Banožića zbog nesposobnosti i ugrožavanja obrambene sigurnosti zemlje svađom s vrhovnim zapovjednikom OSRH i provociranjem načelnika Glavnog stožera, ni državnog blagajnika Zdravka Marića zbog oporbene kritike, ni… 

Marijan Vogrinec

Neka smiješna ta država Bijedna Naša u kojoj kojekakva frka traje već 30 godina od međunarodnog priznanja tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, pa nije osobita senzacija aktualna političko-medijska frka zbog, je li, ekspresne obnove potresom oštećenog stana predstojniku premijerovog ureda Zvonimiru Frki-Petešiću u strogom središtu Zagreba. Dok sva ostala obnova stoji, ljudi još žive po kontejnerima, a država će u lipnju biti prisiljena vratiti Uniji nešto više od pet milijardâ kuna solidarne pomoći za obnovu Zagreba budući da je do sada namjenski utrošeno svega 1,6 posto, sic transit. Nisu ispoštovani zadani rokovi, a premijer je Andrej Plenković mazao oči javnosti svojim uplivom u Bruxellesu i kod „prijateljice“, predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen kako „rokovi nisu važni“, jer on i Hrvatska… Mediji su na licu mjesta upravo saznali da EU ne kani produžiti zadani lipanjski rok do kada je Bijedna Naša trebala iskoristiti obnoviteljsku solidarnost europskih poreznih obveznika. Projektno, dokumentirano i bez muljanja hrvatskog tipa lijeva ruka, desni džep eda opet ne bi moralo reagirati europsko tužiteljstvo.

Budući da će se u drugoj polovici ožujka 2022. navršiti dvije godine od razornog potresa u Zagrebu – s posljedicama i u bližoj okolici – da se već neko vrijeme traži ostavka (čak i u tzv. Visokom domu) najneuspješnijeg  ministra, prvog operativca graditeljstva Darka Horvata zato što obnova stoji i u Zagrebu i na Baniji, tjednik je Nacional uzbunio javnost i vlast otkrićem obnoviteljske frke s Frkom-Petešićem. Ta frka baš i ne bi bila neka velika frka da nije posrijedi upravo Frka-Petešić, jer je riječ o velikoj povlastici upravo predstojniku ureda Andreja Plenkovića. Kolateralno, u javnost je procurilo i obilje vrlo neugodnih činjenica i po Frku-Petešića i po premijera Plenkovića (svojedobno „podstanara“ kod Frka-Petešićevih u Parizu za svog eurounijskoga „promatračkog“ statiranja), koji takvoga drži uza se. Naime, Zvonimir Frka-Petešić je dobio na korištenje državni stan od 96 četvornih metara na elitnoj lokaciji u metropoli, prebivalište je prijavio u očevoj kući u Salima na Dugom otoku (gdje se ne plaća prirez; u Zagrebu je prirez 18 posto, najviši u zemlji), a supruga i kćeri živjele su u pristojnoj višekatnici u zagrebačkom kvartu Dubravi.

Gradnja po pravilniku, ma dajte!?

E sad, je li Zvonimir Frka-Petešić imao pravo na dužnosnički/državni stan, ako je obitelj (supruga i kćeri) imala stan kojih 10 kilometara od zagrebačkog Trga bana Josipa Jelačića? Sâm korisnik stana, njegov uredski šef Plenković, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kojemu je na čelu baš Darko Horvat, osobno ministar Horvat i ini vladini prvaci od premijerova posebnog povjerenja zborno tvrde isto: državni dužnosnik Zvonimir Frka-Petešić ima zakonsko pravo na korištenje državnog stana odgovarajuće kvadrature. Dobro, reći će Plenković, „po pravilniku 90 četvornih metara, njegov je 96, ali koji je stan građen baš po pravilniku“, pa… A ekspresna obnova od potresa? I to je u redu, tvrde vladajući zborno, jer je zgrada sa spornim stanom u državnom vlasništvu, stanari su se sami organizirali i kreditom obnovili oštećenja, a država je samo dala suglasnost, jer bez te se suglasnosti ne bi moglo realizirati kreditno zaduženje u banci, pa… Prozvani pak Frka-Petešić također tvrdi kako je sve bilo po zakonu i zakonom propisanoj proceduri, odbija bilo kakvu svoju ulogu u zahtjevu za obnovom stana u kojem živi, ne smatra se povlaštenim ni u čemu niti osjeća moralnu ili kakvu već odgovornost u cijeloj toj škakljivoj priči.

Dapače, tvrdi i to da u Zagrebu plaća obavezni prirez, a zašto nema i prebivalište u Zagrebu, nego u Salima, odgovor valjda ni samomu nije jasan. U okolnostima kad premijer Plenković nikako da se iskobelja iz frke za frkom u drugim područjima – npr. zahtjevima za opozivom bar trojice-četvorice ključnih ministara (Horvata, Ćorića, Marića, Beroša…, pa i samog premijera Plenkovića zbog tzv. zapovjedne odgovornosti nad nesposobnim ministrima), ugrožene nacionalne sigurnosti zbog sukoba predsjednika RH i ministra obrane Marija Banožića, epidemije korone koja je izmaknula vladinoj/epidemiološkoj kontroli, imobilizirane obnove Zagreba i Banije od potresa, proračunskih disbalansa radi ulaska u eurozonu, inflatornih i energetskih udara na životni standard građana… – frka s Frkom-Petešićem zapravo je bura u čaši vode prema frkama što preostalima manje od 3,9 milijuna žitelja život znače. Ipak, ta dosadna muha/komarac što se neugodno mota ono nosa i očiju itekako živcira i beskrajno dosađuje. Ali, niti će Frka dati ostavku niti će Frku gazda smijeniti, pa će i tu iritantnu muhu/komarca ubrzo otpuhnuti zaborav.

Ugledni kolumnist Jutarnjeg lista Nino Đula na svom je FB zidu tim povodom zapisao sarkazam – „A što ako ode Frka, a ostane Horvat?“ – koji je polučio poplavu zajedljivih komentara što najbolje determiniraju tzv. vox populi: „Kaj god se dogodi i ko got da ode, trajna u Lijepoj samo FRKA jest“, „A ima i još gora opcija, da ode Grlić a ostane Radman“, „Horvat i Radman s grlićem“, „a u k“, „To bi bila frka“, „Ne zazivaj vraga“, „Ne može, frka će bit’ uvijek!“ ili „Frka je već 30 godina“, „Uvijek netko ostane, a i netko novi dođe. Ali treba stalno provjetravati, zdravo je“, „Frkovito“, etc. Plenkoviću iz inata ne pada na pamet – pa hodala sva politička oporba na trepavicama i sva se javnost Bijedne Naše zgražala – smijeniti ni Zvonimira Frku-Petešića zbog stambene enigme, ni Darka Horvata zbog eutanazirane obnove Zagreba i Banije nakon potresa, ni Vilija Beroša zbog zdravstvene katastrofe, ni Tomislava Ćorića zbog energetskih i inih dubioza, ni Marija Banožića zbog nesposobnosti i ugrožavanja obrambene sigurnosti svađom s vrhovnim zapovjednikom OSRH i provociranjem načelnika Glavnog stožera, ni državnog blagajnika Zdravka Marića zbog proračunskih grijeha koje mu zamjera politička oporba, ni…

Premijer unaprijed poručuje saborskoj tzv. stabilnoj manjini od 75 ruku: „Uzalud vam trud svirači…“ Ili onu jarana sa svježe oličenih gradskih fasada: „Džaba ste farbali…“ Nakon zadnje sjednice vlade u četvrtak, opet se u tom stilu bahatio pred novinarima kao da je svu pamet svijeta posisao s majčinim mlijekom i mandat mu je neupitan doživotno. „Ovo je fenomenalan primjer kako se želi Zvonimira Frku-Petešića učiniti nekim problemom“, kazao je o prijavi prebivališta svog predstojnika ureda koji je predstojnik prethodno grohotom nasmijao svekoliku javnost tvrdnjom koliko se napatio seleći se iz jednog u drugi dio stana dok su ga radnici obnavljali (sic transit). „Odmah se traži kut kako se može naštetiti vladi i HDZ-u. Ne bavim se tuđim osobnim stvarima, ne pratim tko ima gdje prebivalište ili boravište. U tom istom stanu bio je državni dužnosnik prije Zvonka, tamo je živio ministar Salaj, SDP-ova ministrica Sobol, državna tajnica ili zamjenica ministra, ne znam što je bila Sonja Cikotić. U istom tom stanu i isto im je ministarstvo temeljem nekog pravilnika to dalo. Zvonko na to ima pravo kao državni dužnosnik. Ima pravo na to i točka.

„Ovo je haranga…“

Ovo je toliko smiješna priča. Ne da neće podnijeti ostavku nego će i raditi svoj posao i dalje. Točka. Meni je sve oko toga OK. Čovjek nema fizički u vlasništvu nekretninu ni u Hrvatskoj ni u Francuskoj. Ovo je još jedan primjer harange i sad ćemo podvući crtu. Dosta. Točka. Game over. Ne zanima me gdje je prijavljena njegova obitelj. Ne znam i nije me briga. Po važećim propisima ima pravo na korištenje stana. Je li nešto ukrao? Nije. Ima li pravo na to? Ima. Jesu li bili ljudi u stanu prije njega? Jesu. Hoće li biti nakon njega? Hoće. That’s it. Gdje je problem? Je li se zgrada u Jurišićevoj obnovila brže, jer je on tamo? Nije. Ima li pravo na 96 kvadrata? Ima na 90, no nisu baš svi stanovi građeni po pravilnicima. Dajte, molim vas, prestanimo više s tim. Opterećujete javnost (novinari, op. a.), sami sebe, radite aferu čovjeku kojem se ne može naći crno ispod nokta. Ovo se radi namjerno, ovo je haranga. Novinari, imate li pametnijih pitanja!?“

U međuvremenu, investigativni novinari i dalje rudare po Frkinom CV-u i izvlače neugodnost za neugodnošću, pa i „senzacionalan“ podatak da Plenkovićev predstojnik u imovinskoj kartici, je li, ne posjeduje nikakve nekretnine, „francuski bogac“ nema ni lipe ušteđevine od dužnosničke plaće blizu 20.000 kuna i stambene obaveze u srcu Zagreba od 400 kuna mjesečno za stan koji običan smrtnik na toj lokaciji ne može ni sanjati bez iskeširanih najmanje 2000 eura svaka četiri tjedna. Sic transit. Uza sve to, iskopan je i podatak da je pravilnik o dodjeli dužnosničkih stanova – Plenković ga spominje kao zakonsku podlogu u Frkinu slučaju – donio HDZ, pa SDP nešto čačkao po njemu za svoje vladavine 2012.-2015. godine, a 2018. godine ga je ukinula HDZ-Plenkovićeva vlast. Zakonitost kao žvakaća guma. Dok su mu supruga i kćerke prijavljene na drugoj zagrebačkoj adresi (u lijepoj višekatnici u Dubravi), Frka-Petešić se s punim pravom baškari u državnom stanu, čija je obnova počela samo mjesec i pol nakon potresa. Zapravo „samoobnova“ (sic transit), jer ju ministar Horvat ističe i kao „krasan primjer suradnje građana i državnih institucija“. Istodobno, 99,99 posto postradalih ne samo Zagrepčana no i građana u okolici beznadno čekaju, eto, već dvije godine i samo rušenje svojih neuseljivih objekata. Plenković? „Nemam pojma, ne zanima me!“

„Plenković i njegova vlada su se po tko zna koji put opet narugali u lice građanima koji već drugu zimu žive u kontejnerima“, komentirao je šef SDP-a Peđa Grbin političku/medijsku frku s premijerovim Frkom. „ Naša je Hrvatska fenomenalno mjesto za život! Da, ako si Frka-Petešić.“

Verbalno šaketanje predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH Zorana Milanovića i Plenkovićevog ministra obrane Marija Banožića traje još od lani, kada je Banožić naprasno – opet sve po zakonu, i opet sve nemoralno i krajnje bljutavo – smijenio zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pri Uredu predsjednika RH, a ovaj je pobjesnio te je nastao kratki spoj u njihovoj suradnji. Na veliku međunarodnu sramotu i na još veću štetu po obrambenu sposobnost OSRH i nacionalnu sigurnost. Ministar se dodatno zainatio, pa poslao inspekciju u Glavni stožer OSRH jer da načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj krši zakon odlukama u korist predsjednika RH Milanovića, iako je ovaj i po zakonu dužan slušati naredbe vrhovnog zapovjednika vojske. Inspekcija je obavila nadzor i nije našla nikakve zloporabe i kršenje zakona u Hranjevu stožeru. To je izrijekom napisala u svom izvješću koje se nije svidjelo ministru Banožiću koji je jamačno potegnuo inspekciju na premijerov mig budući da je i sâm Plenković već mjesecima na nož s Milanovićem i samo gleda gdje bi mu i kako što više napakostio. Ma što stajalo državu da stajalo, nema veze!?

Milanović je više puta javno prosvjedovao zbog Banožićeva nekorektnog ponašanja i napada na admirala Hranja kao „Milanovićeva čovjeka“, pa je navodno unaprijed sugerirao kako ima izgledati inspekcijsko izvješće i kako se u Glavnom stožeru OSRH krši zakon. Budući da su svi nalazi bili izrazito pozitivni, tvrdi Milanović, Banožić je „sakrio to izvješće, s njim prekidam svaku suradnju jer nesposobnošću i neznanjem nanosi štetu vojsci i obrambenom sustavu, tražim da se izvješće deklasificira i objavi, a ubuduće o ključnim vojnim/obrambenim pitanjima RH želim razgovarati isključivo s premijerom Plenkovićem“. Stvar je ozbiljna da ozbiljnijom ne može biti, no s premijerove državne čuke neodgovorno se puca ćorcima. Ministar Banožić likuje jer ima premijerovo jamstvo da ga neće smijeniti, pa ne želi ni objaviti inspekcijsko izvješće o „kršenju zakona“ u Glavnom stožeru OSRH budući da to ni gazdi mu ne odgovara. Hvaliti, je li, Hranja i Milanovića da odlično obavljaju svoj posao s vojskom? Makar što!

Frka se s Glavnim stožerom babi snila, pa se frka zbila? Brus. Nije. Frka je tek ostala u nečijim pokvarenim glavama, pa… Milanović je o skrivanju izvješća pismom izvijestio premijera Plenkovića, mediji su objavili što u njemu piše i ponovljeni zahtjev za Banožićevom smjenom, no Plenković je vratio lopticu: „Taj neki scenarij upućivanja pisama putem medija je metodološki apsolutno neprihvatljiv“, odnosno da su mu „ta pisma, koliko god ih ima – totalno irelevantna“. Smiješna neka država u kojoj smiješni neki ljudi vode smiješne neke politike, koje nemaju blage veze s tzv. samostalnošću, neovisnošću i suverenitetom. „Što se tiče sadržaja tog izvješća“, kazao je Plenković na presici nakon vladine sjednice, „nisam ga čitao, pogledat ću ga kad budem imao vremena. Ne vidim da je to nešto bitno, a i ministar se o tome očitovao. Banožić je zadovoljan tim izvješćem, pa je to i za njega OK. Mislim da predsjednik Republike strateški zlostavlja ogroman dio institucija građana, komentatora, medija, političkih aktera… i ne vidim nikakve mogućnosti za daljnju suradnju (to je parafraza Milanovićevih optužbi na račun ministra Banožića, op. a.), ali smo spremni za dijalog. Znači, to je otprilike ta varijanta.

Neredom protiv nacionalne sigurnosti

Neću tražiti od ministra da objavi to izvješće, jer nije Banožić taj koji stavlja klasifikaciju (oznaka tajnosti, op. a.) na te dokumente. Ministar nije tražio izvanrednu inspekciju u uredu načelnika Glavnog stožera OSRH zbog javnosti, nego zbog sebe. Budući da Oružane snage ne mogu funkcionirati bez suradnje MORH-a i predsjednika RH, ja im preporučujem da surađuju.“ Dakle, do daljnjega – ništa. Odnosi MORH-a i Pantovčaka tektonski su poremećeni do te mjere da se Milanović i Banožić toliko mrze, ne poštuju i ne podnose da to ne može popraviti ni najgora iznenadna oružana agresija na Bijednu Našu. A premijerovo arogantno bagateliziranje nereda u komunikacijskim vezama predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika OSRH te ministra obrane ne samo što je nedopustivo/neodgovorno nego i zastrašujuće ugrožavanje nacionalne sigurnosti i obrambene sposobnosti zemlje za koju je suodgovoran zajedno s predsjednikom Republike. Plenkovićev odnos prema ključnim frkama u Bijednoj Našoj nedostojan je za glavnog operativca u zemlji.

To se, dakako, dade razložno argumentirati i neodgovornošću kojom se na presicama i prigodnim izjavama novinarima odnosi prema koronakrizi, rastućoj inflaciji s drastičnim porastom cijena svih proizvoda i usluga te energetskom udaru na životni standard građana od 1. travnja 2022. Ljudi su u paničnom strahu za elementarne uvjete preživljavanja, pa psihijatri sve češće objavljuju zabrinjavajuće podatke o stanju psihičkog zdravlja nacije na što više utječe trula i besperspektivna društveno-politička zbílja nego uistinu strahotna koronakriza kojoj se ne vidi kraja. „Ministar Marić će uskoro predstaviti vladine mjere u vezi s rastom cijena energenata“, tvrdi Plenković. „U Hrvatskoj nisu rasle cijene struje i plina i neće rasti do 1. travnja za kućanstva. Od tog nadnevka mora doći do korekcija cijena, razmatramo najoptimalnija rješenja za zaštitu kućanstava i građana od drastičnih poskupljenja, vlada ima razne alate za to, a moguće je i uvesti vaučere za plin kao u nekim europskim zemljama…“

Društveno-politička zbílja u Bijednoj Našoj, što bi parafrazom kazao Dino u kultnomu Kusturičinom filmu, svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje – u rikverc, u sve masovnije nezadovoljstvo, siromaštvo, u kaos. Ili pak Bajićeva razvikana filmovana saga: Bijedna Naša gori, a Plenković i nesposobna mu se vladajuća družba – češljaju. Sic transit.

tacno