Većina Sjednica Gradskog vijeća Slavonskog Broda u tekućem mandatu, ostat će upamćena po skandalima, niskoj razini kulturnog ophođenja između vijećnika i predsjednika, bahatom dociranju gradonačelnika i njegovom upadanju u riječ diskutantima, zdravstvenim problemima/ispadima pojedinih članova, prijeporima oko primjene Poslovnika o radu, drskom zatomljavanju kritičke riječi oporbe i neizostavnoj napadačkoj nervozi onih koji su sjednice sazivali i na njih dolazili s putrom na glavi kojeg ne bi polizale sve mačke grada i njegove okolice.
Posljednja sjednica od 29. studenog 2019. nije u navedenom smislu odudarala od dosadašnjih. Održana je u krnjem sastavu iz protestnih razloga, jer su gradsku vijećnicu napustili članovi Kluba vijećnika HDZ-a i njihovi koalicijski partneri. O razlozima te njihove krajnje reakcije na stavove vladajuće većine govorio je dr. Samardžić, jedan od HDZ-ovih prvaka, istaknuvši da je nedopustivo da se "agonija radnika Đure Đakovića iskorištava za vlastitu promociju i skupljanje najjeftinijih političkih bodova", misleći pri tom na gradonačelnika i njegovu stranku, naglasivši da nisu prihvatili zloporabu Poslovnika o radu GV-a. Posebno je istaknuo da o "Đuri" nije nikada održana tematska sjednica GV-a. Izjava dr. Samardžića može se pogledati na portalu sblus. Po čemu se razlikuju sukobljene strane na nadmetalačkom nivou kad je u pitanju "Đuro". Po ničemu, jer nebriga im je zajednička, i jednako velika.
Za nešto upućenije promatrače relacije „Đuro“ – grad Slavonski Brod, ovaj sukob na GV oko toga tko će spremnije i vjernije izraziti podršku i brigu spram „Đurinih“ radnika u štrajku (za svoj rad nisu dobili plaću), tko će i na koji način izraziti solidarnost spram firme na koljenima, iskrsnuo je neočekivano, nakon neprekidne obostrane gromoglasne šutnje, kao udarac u pleksus od kojeg su se zbog gubitka zraka presavili i mediji i javnost. Iznenađenje da su se oko navijanja za „Đuru“ sukobili gradonačelnik Duspara i Hadezovci, bilo je tim veće, jer je apsolutno jasno da ih je sve zajedno do sada bolio licemjerni kurac i za „Đuru“ i za njegove radnike. Tako je „Đuro“, voljom lokalnih političkih amatera, pretvoren u svojevrsni i isforsirani lakmus papir za domoljublje, lokalpatritizam i oblik povezanosti političkih stranaka s gospodarstvom na temelju podudarnosti ideja, interesa, misli, emocija. Da, prestanite se smijati, i emocija.
Firma koja je sve do kraja devedesetih bila sinonim za Slavonski Brod, koja je izgradila Brod i hranila njegovo stanovništvo, odškovala djecu radnika, napravila im stanove i ceste (na kojima se sada prave kružni tokovi kao nekakvi vrhunci napretka), a potom svih ovih desetljeća bila zaboravljena od amaterske politike, ponovo se vratila u središte političke pozornosti i interesa. Tko voli više „Đuru“? Čiji je veći? Tko će ga prije i sigurnije zaštiti koku koja nese zlatne etikete političke brižnosti? Hadezeovci ili Duspara? SDP ću spomenuti tek toliko da se ne zaboravi koliko je brodska socijaldemokratska stranka nevažna u cijeloj priči.
Srčani „Đurin“ sindikat metalaca možda (opet) griješi. Valjaju se radnici gradom, na čelu sa sindikalnim liderima, s punim pravom, i gdje završe? Maltene u zagrljaju s političkim liderima Grada i Županije. Kod istih onih koje je svih ovih godina bolio tematski kurac za njih. Možda i ne griješe, jer dobro znaju da su to funkcionalni autoriteti, komunikacijski kanali za povezivanje s državom i vladom. I ne znam, na kraju, što bih mislio o njima, o ponosnom Bariću, kada spas traži od ravnodušnih, ali i koristoljubivih političara kad su u pitanju muke radnika?! Naposljetku, ipak treba biti iskren: nisu radnici i brodski političari birali menadžere. Pa kad luk nisu jeli ni luk mirisali, zašto sada glume uznemirenost?!
