Željko Šižgorić, predsjednik udruge Ruža Hrvatska – Žirje, prošlog je tjedna odgovorio na pitanje planiraju li hrvatski veterani iz šibenskog kraja doći na ovogodišnji festival Fališ i hoće li reproducirati “benkovački scenarij”. “Ništa nije isključeno! Reagirat ćemo ovisno o situaciji. Nećemo davati obećanja, možda da to ostavimo kao iznenađenje”, poručio je na konferenciji za medije u ime suboraca iz Šibenika, koji su zatražili dokidanje javnog financiranja Fališa, opisujući ga kao “antihrvatski” događaj na kojem se “pljuje po svemu što je hrvatsko jer Hrvatsku nikad nisu niti željeli” i na kojem se promoviraju ideje “suprotne svemu za što smo se borili u Domovinskom ratu”.
U namjeri da utvrdi ideološko polazište kolektiva koji zastupa, Šižgorić se potom obrecnuo na kritički raspoložene medije. “A ono što ljevičarski novinari pišu o puštanju ustaškog duha iz boce… koga vi ovdje vidite?” pitao je Šižgorić, okružen čelnicima 12 boračkih organizacija.
Postavljajući navedeno pitanje očigledno je smatrao da se odgovor retorički podrazumijeva. Odlučili smo ga, međutim, shvatiti ponešto doslovnije. Koga smo dakle vidjeli u kadru? U trenutku dok je izgovarao ove riječi, sa Šižgorićeve desne strane vidjeli smo Dragana Toljana Tetejca, predsjednika Udruge 1.A satnije 113. brigade, koji je prije svega 20 dana na Facebooku objavio video od četiri minute i trideset i devet sekundi.
U tom videu, naslovljenom “Istina o NDH”, nižu se ove konstatacije: “Jure Francetić spada u najčasnije, najpoštenije, najhrabrije i najhrvatskije časnike. Međutim, Francetić, kao i svi hrvatski časnici i vojska i NDH su oklevetani. Ta kleveta od strane Srba, ta sotonizacija i demonizacija svega hrvatskoga je nama nanijela veliku štetu i u redovima hrvatskog naroda i u redovima Evrope i drugih svjetskih naroda. Mi još i danas živimo kao taoci te velikosrpske klevete sotonizacije i demonizacije. To su sve najpodlije i najpokvarenije srpske laži kojima su se oni okomili na hrvatski narod do te mjere da čak ima i Hrvata koji su im povjerovali. Ja moram ovdje jasno i nedvosmisleno reći: rat je svaki zločin. Među ustašama bilo je zločinaca. Ja ne znam koliko. Možda 50, 100, možda i tisuću. Broj ja ne znam. Neću nijedno ime spominjati jer ja ne znam tko je bio zločinac, a tko nije. Ali, ustaška vojska nije bila zločinačka vojska. Ustaška vojska je bila je jedna od najponosnijih, najhrabrijih i najčasnijih vojski koje smo ikada imali. Ustaša se nije borio za nikakvu privilegiju. Njemu je osnovna privilegija bila sloboda i domovina Hrvatska. Ustaši je privilegija bila ako nije mogao preživjeti, privilegija mu je bila zadnja bomba koju je čuvao da pogine časno za Hrvatsku i pritom one okupljene oko sebe da poubija. Takve vojske Hrvatska nije imala nikada. NDH nije bila niti fašistička, komunistička ili nacistička. NDH je stvorena voljom hrvatskog naroda.”
Sa Šižgorićeve desne strane vidjeli smo Dragana Toljana Tetejca, koji je prije 20 dana na Facebooku objavio video naslovljen “Istina o NDH”, u kojem se navodi i ovo: “Jure Francetić spada u najčasnije, najpoštenije, najhrabrije i najhrvatskije časnike”
Rečenice koje je Toljan objavio 15. kolovoza u videu je izgovorio pokojni Dragan Hazler, koji je prije 25 godina nakratko u Slunju podigao spomenik Juri Francetiću, a koji je odstranila vlada Ive Sanadera.
Zahvaljujući Sanaderovim sljednicima na čelu HDZ-a, Francetić se kao metafora i doslovni politički kapital u zadnje vrijeme spektakularno vraća u javni prostor; eno ga, uostalom, i dalje na Toljanovom profilu, gdje smo pomnijim pregledom zamijetili i Rafaela Bobana, Francetićevog blizanca u zločinu iz čuvene ustaške budnice. “Jedna lipa pisma”, najavio je Tetejac 2020. godine glazbeni remiks što uključuje i “Evo zore, evo dana”. Pjesma je ukrašena fotografijom s velikim ustaškim samoglasnikom i kartom još veće Hrvatske.
Iste godine objavio je dva plakata. Jedan prikazuje ustaškog vojnika, a drugi njihovu viziju pobjedničkog futurizma. “Sutrašnjica je naša!” ori se na njemu. “Malo domoljublja u ovo ludo vrime neće nam biti na odmet”, poručio je iznad obje slike. Vidimo ga i kako 2022. slavi rođendan NDH, uz poruku: “Nije bilo uzalud, vaše snove danas živimo. Sritan 10. travanj”, i u istom danu opet objavljuje pjesmu posvećenu Juri i Bobanu, koju tamburicom obrađuje neki anonimus pored groba Ante Pavelića u Madridu, uz legendu: “Neka ti je laka zemljica hrvatski poglavniče”. “Od danas sam prešao na ove butelje”, objavio je drugom prilikom, pokazujući fotografiju stvarnog vina s Pavelićevom likom na etiketi i nazivom Poglavnik.
“Koga vi ovdje vidite?” pita Šižgorić. Vidimo apologeta cijelog panteona ustaških zlikovaca i njihove zločinačke tvorevine, dok opijen ideologijom razbojničke bande domoljubljem naziva kult smrti i suvremenu Hrvatsku vidi kao ideološku i političku sljednicu Endehazije. Vidimo čovjeka koji bi zbog sustavnog širenja fašističke propagande među tisuću sljedbenika trebao biti na obavijesnom razgovoru u MUP-u, umjesto na huškačkoj konferenciji za medije.
Na Facebook profilu Dražena Orlovića, njegova zamjenika u Udruzi 1.A satnije 113. brigade, također smo vidjeli svečarsko prisjećanje na 10. travnja. “Stvorena jakom željom hrvatskih mučenika i domoljuba trajala je kratko, napravila temelj snažni. Ponosan na njih, svima sretan 10. travanj 2018”, napisao je prije sedam godina. Koji mjesec poslije objavio je portret Pavelića, uz poruku: “Počivao u miru”. Godine 2012. postavio je ustaški plakat s crtežom mača i natpisom “Braniti čast i slobodu Hrvatske vrhovna je dužnost Hrvata”.
Nezadovoljan koalicijom predvođenom Zoranom Milanovićem, iste je godine smradovima nazvao birače koji su je doveli na vlast. Uz pjesmu “U Madridu grobnica od zlata” posvećenu Anti Paveliću. Milanovićevoj vladi poručio je: “Dok bude razbojnika partizana ima i nas ustaša. Jeben vladu i presjednika i sva govna koja ne cijene Domovinski rat nego antifašizam”, i uz to publicirao i koljačku numeru “Jasenovac i Gradiška Stara”.
Iste godine objavio je i pjesmu “Ustaša sam majko moja mila”, a 2018. fotografiju koja razrješuje sve dileme na koga se odnosi naziv ovog glazbenog broja. S ušivenim ustaškim samoglasnikom na rukavu majice, Orlović pozira ispod kalendara s profilima Pavelića i Francetića. Na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja 2017., napisao je: “U povodu današnjeg praznika svima koji ga slave jeben sve po spisku, posebno društvu J. B. Tito. Za dom spremni”.
Orlovića nismo uspjeli detektirati na slici sa šibenske konferencije, ali sudeći prema opisanim objavama, tamo je nazočio duhom (iz boce). On je tih dana pravdao proteste benkovačkih suboraca, uz kritike otkazanog festivala “Nosi se”. Kad ga je novinarka pitala za vikanje ustaškog pozdrava, bio je plenkovićevski razborit: “Konotacija Za dom spremni ima višestruko značenje. U momentu kad dignete desnu ruku i viknete ZDS ja sam siguran da to nema veze s Domovinskim ratom. U onom trenutku kad stavite ruku na srce i kažete ZDS ja znam da je to konotacija mojih prijatelja iz HOS-a”, objasnio je prije tjedan dana u intervjuu za Večernji list.
Na stranu što je kao samozvani ustaša vlastitim primjerom i nebrojenim ispisivanjem ove krilatice pokazao kojoj konotaciji se priklanja, “Za dom spremni” i dalje se (navodno) kažnjava u Republici Hrvatskoj, u fizičkom i u virtualnom svijetu. Čak i po kriterijima onih koji su predložili i uveli onu ciničnu dvostrukost u javni prostor, on je jednostruko fašistički.
“Svi smo mi HOS!!! I svi smo bili, jesmo i bit ćemo uvijek Za dom spremni!!!” poručio je 2020. grozd istih udruga iz Splita koje su sada podržale zahtjev šibenskih kolega. Srpskoj manjini predbacili su “verbalno i pravno teroriziranje i vrijeđanje većine”, a tjednik Novosti optužili da “bljuju i pljuju po Hrvatskoj”
Taj prekršajni aspekt vrijedi i za benkovačko lice protesta, Nediljka Gendu, koji je sadržaj s pozdravom ZDS objavljivao na svom profilu na društvenoj mreži. Ili za Nadislava Pedića, koji je s Gendom i još trojicom branitelja dobio zabranu prilaska novinarki Meliti Vrsaljko. Stavljajući ZDS na Facebook i uz grb HOS-a i bez njegove prisutnosti, on je živući dokaz da je moguće u isto vrijeme dizati ruku i držati je na srcu.
Na službenom profilu Udruge ratnih veterana OMB 113. brigade, supotpisnice apela da se Fališ “odcijepi” od javnoga budžeta, vidjeli smo u više navrata ležerno ispisivanje “Za dom spremni”. Između ostalog, kao dovršetak prijetnje nasiljem i obećanjem da će “uzeti stvari u svoje ruke” ako Bajaga nastupi u Šibeniku. Drugi put uz video o Domovinskom ratu i komentar da je njegov sadržaj dokaz “koliko su istinski ratnici bili Za dom spremni”.
Suosnivač ove udruge i njihov dojučerašnji tajnik Mario Franić, koji je s ostalim čelnicima početkom kolovoza pozirao nakon što mu je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved dodijelio zahvalnicu, zadnje tri godine redovno se sjeća osnutka NDH, upražnjava ZDS i objavljuje pjesme poput “Evo zore, evo dana”. Prošle i pretprošle godine, za vrijeme tajničkog mandata, na Facebooku je prenio i video u kojem više minuta maršira originalna ustaška vojnica. “Uspostava Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. bila je tada jedina volja i opcija koju je hrvatski narod htio i zaslužio”, poručio je 2024. u opisu videa.
Godinu prije ukrasio ga je komentarom: “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”. Prije pet godina objavio je i Pavelićev govor u kojem ovaj traži od saborskih zastupnika da “porade s drugim narodima koji su dobre volje, a napose našim velikim prijateljskim i savezničkim narodima, da naša država i naš narod bude trajno u najvećem prijateljstvu i uzajamnosti i da živi na opću sreću čovječanstva i novog svijeta koji se stvara i u tome želimo dostojno, časno i na opću korist živjeti”. Udivljeni Franić je dodao: “Nema više ovakvih časnih vođa naše Hrvatske domovine.”
Vidjeli smo i da je UDVDR Grada Šibenika prije pet godina ZDS nazvao “hrvatskim pozdravom”, kao reakciju na izjavu Zorana Milanovića da ploču s te tri riječi treba odstraniti iz Jasenovca.
Kad malo proširimo vidike, ukazuje nam se Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, 12 organizacija koje su podržale šibenske branitelje u nasrtaju na spomenuti festival, zahtijevajući da događaji “koji se organiziraju u našem društvu moraju poštivati vrijednosti Domovinskog rata, žrtvu hrvatskih branitelja i dostojanstvo onih koji su branili i stvarali našu domovinu, te da moraju biti u skladu s temeljnim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država”. O kakvim vrijednostima zbore? Doslovno sve splitske udruge koje su zatražile poštivanje rečenih vrijednosti u prošlosti su kolektivno pozdravljale fašističkom krilaticom.
“Svi smo mi HOS!!! I svi smo bili, jesmo i bit ćemo uvijek Za dom spremni!!!” poručio je 2020. godine grozd istih udruga iz Splita, prekoravajući predsjednika Milanovića zbog onog komentara o spomen-ploči u Jasenovcu. Njega su optužili da mrzi Hrvatsku, srpskoj manjini predbacili “verbalno i pravno teroriziranje i vrijeđanje većine”, a tjednik Novosti optužili da “bljuju i pljuju po Hrvatskoj u svakom svom izdanju šireći mržnju i međunacionalnu netrpeljivost”.
Usput su nabacili ustaški negacionizam, tražeći “prekopavanje Jasenovca da se utvrdi istina” i proglasili krilaticu pod kojom su na istoj lokaciji u vrijeme NDH mase otpravljane u smrt “domoljubnim i časnim pozdravom”. “Bog i Hrvati – Za dom spremni”, okončale su ovu čitabu iste organizacije koje danas traže da se (sve!) javne manifestacije usklade s njihovim “vrijednostima”.
Ova crtica o splitskim bundžijama dostatan je argument za diskvalifikaciju cijele grupice u bilo kojoj javnoj raspravi. Izdvojimo, međutim, neke od njih. Među njima se nalazi 9. bojna HOS-a Rafael vitez Boban, nazvana po ustaškom ratnom zločincu i osnovana 10. travnja kao dokaz njihovog sljedništva ideala vojske iz NDH. Vodi je Marko Skejo, neskriveni pobornik ustaša. U upravnom tijelu Udruge veterana 114. brigade, druge organizacije iz spomenutog apela, sjedi Miće Ćuk, Skejin ideološki brat i ratni zamjenik iz HOS-a, koji godinama po hrvatskim trgovima i cestama uzvikuje “Za dom spremni”.
Kampanja usmjerena na šibenski Fališ traje godinu dana. Podgrijavao ju je Mario Kovač, šibenski vijećnik stranke DOMiNO, frakcije političkih luzera rođene u obračunu Penave i Radića. Na zadnjim lokalnim izborima, tradicionalno posvećenim razgovoru o svim komunalnim problemima, Kovač se fokusirao na samo jedan – kanalizaciju
Osim što na službenoj Facebook stranici ova udruga 10. travnja redovno čestita rođendan Skejinoj bojni Rafael vitez Boban koristeći “povijesni pozdrav koji krasi njihov grb”, i sami ga vole svojatati. “Bili smo, jesmo i uvijek bit ćemo ZA DOM SPREMNI”, dali su do znanja 2019. godine. “Mi smo Za dom spremni”, ponovili su u listopadu 2021. Iste tri riječi koristi i Udruga Veterana i Prijatelja 141. brigade HV. “Uvijek Za dom spremni”, dodaju sa službene stranice iz još jedne organizacije, Veterana Specijalne policije BATT Split, nazivajući ga “najnormalnijim domoljubnim pozdravom koji ne sadrži ni trunke mržnje prema bilo kome, čak ni prema onima koji su to zaslužili”. “Djelovanjem jugo-komunističkih ostataka, veliko-srpskih manipulatora, a potpomognuti domaćim izdajicama dovedeni smo do toga da je iznimna hrabrost pozdravljati pozdravom Za Dom spremni”, napisali su hrabri battovci, tiskajući ove riječi na fotografiju trobojnice. Veterani 40. inženjerijske bojne HV-a još mu i tepaju: “Nikada te se nećemo odreći dragi naš pozdrave ZA DOM SPREMNI.”
Kao u slučaju prosvjeda protiv benkovačkog festivala, i tekuća kampanja usmjerena na šibenski Fališ traje godinu dana. Podgrijavao ju je Mario Kovač, šibenski vijećnik stranke DOMiNO, frakcije političkih luzera rođene u obračunu Ivana Penave i Marija Radića. U ostavinskoj raspravi Penavini su dobili državne resore, a Radićevi Velimira Bujanca, Kovačevo vijećničko mjesto i još poneku sjedalicu u gradskim i mjesnim odborima. Na zadnjim lokalnim izborima, tradicionalno posvećenim razgovoru o svim komunalnim problemima, Kovač se fokusirao na samo jedan – kanalizaciju. Uronjen do grla u materiju, hrabro je upozoravao na globalizam, novi svjetski poredak, migrante, rodnu i woke ideologiju, kao i na tjednik Novosti.
Objavljivao je postove u kojima se negiraju klimatske promjene, podržavatelje gej prava nazivao “podupirateljima zla” i gunđao zbog stranih bendova koji nastupaju u Šibeniku, umjesto da sviraju “naši”. Zadnjih godinu dana napada festival Fališ, kao mrijestilište spomenutih ugroza. Stvari su eskalirale koji mjesec uoči izbora, kad ih je počeo lažno optuživati za rabotu protiv većinskog, katoličkog stanovništva, neuspješno tražeći od gradskih vlasti da ih prestanu financirati. Zato je tijekom kampanje najavio da će on kao novi šef grada to definitivno učiniti.
Potonje je obećao na obznani kandidature za gradonačelnika sa šefom Radićem, koja je održana 10. travnja. Datum su u priopćenju naglasili više puta. Umjesto da napišu njegov stvarni značaj, oni su kukavički prozirno čestitali “Svjetski dan braće i sestara”. Po objavi izbornih rezultata ispostavilo se da mu je ona kršćanska većina koju je beskompromisno mjesecima branio od sadržaja jednog festivala nezahvalno uzvratila s bijednih pet posto podrške za cijelu izbornu listu.
Nakon prvog izbornog kruga, programski urednik Fališa Branko Sekulić isporučio mu je javni odgovor, retorički toliko razoran da bi svaki njegov subjekt s iole samopoštovanja zašutio na neko vrijeme. Kovač nije takve sorte. Do danas udara po istom, šovinistički marno ukazujući na etničko porijeklo organizatora festivala. Na dan kad je objavljen Sekulićev komentar, podgrijavanje hajke spušteno je još niže, doslovno za tri mjesta na koalicijskoj listi DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista. Tamo je bio Denis Škugor, čiji se izborni rezultat najbolje zrcali u epilogu glasanja u Dubravi kod Šibenika, mjestu njegova prebivališta.
“Ne mogu da se ne obratim svojim mještanima i posebno da se zahvalim onim 29 glasača koji su glasali za nas. Ostalih 1150, a šta reći”, poručio je Škugor, koji je 19. svibnja, istog dana kad je objavljen Sekulićev odgovor, pozvao “sve braniteljske udruge iz Šibenika da iznesu svoj stav o festivalu ljevice u Šibeniku”. “A da je ove godine malo prodrmati Fališ kao što oni ometaju molitelje. Koliko njima smetaju molitelji na trgovima toliko meni smeta festival ljevice Fališ. Pobrinimo se da isti ne protekne bez malo uzbuđenja”, napisao je Škugor, okončavajući poruku nedovršenim pozdravom Bog i Hrvati. To kažemo jer je prošle godine bez problema slavio “Oluju” uz kraticu fašističkog pozdrava “Za dom spremni”, učinivši isto najmanje još tri puta.
Njegov prvotni apel iz svibnja prošao je nezapaženo. Zato je deset dana poslije napisao otvoreno pisamce upućeno braniteljskim organizacijama. Bio je to sadržajni kupus na četiri stranice, s istom pučkoškolskom dozom razumijevanja programa Fališa. Ljupko je pritom to što je pismo uputio ponukan onim Sekulićevim odgovorom Kovaču. Škugor pritom ne imenuje svoga političkog bossa, tek navodi da je napadnut “lokalni političar suverenističke i konzervativne provenijencije”. Ne spominje ni da je on bio na listi DOMiNO-a i Suverenista. Istupa samo kao konsternirani “dragovoljac Domovinskog rata”. Puna dva mjeseca i ovaj je apel bio jalov.
Tek 31. srpnja Škugor piše novi dopis. Sa zahtjevima za obustavu financiranja festivala i istim setom lažnih optužbi, ovaj ga put adresira na gradonačelnika Željka Burića. U svoje ime i u ime 12 boračkih organizacija. Možda je pridobio branitelje, ali javnost je pokazala impresivnu indiferentnost u vezi njihova cviljenja. Kad se učinilo da će priča odumrijeti, desio se benkovački prosvjed. Šibenski branitelji ubrzo su održali konferenciju za medije i objavili novi dopis, identične besmislice koje je godinu prije kreirao Kovač.
Što se promijenilo od svibnja do kraja kolovoza? Zašto su nakon 13 ljeta branitelji odlučili reagirati tek sada? “Političko okruženje je sada takvo da možemo reagirati”, poručili su veterani, pripisujući zasluge Plenkovićevoj vladi. “Neke stvari će se nepovratno početi mijenjati i u društvu”, zaprijetio je ministar obrane Ivan Anušić nakon Thompsonova koncerta u Zagrebu. U benkovačkom i šibenskom primjeru svjedočimo kako veterani samo ispoljavaju zloduh vremena, kreiran na najvišoj političkoj razini.
