Anđeo joj je došapnuo u strogom povjerenju, stoljećima već „pastiri“ uče vjerujuće kršćansko stado, da je začela dijete po Duhu Svetomu, a to je dijete očovječeni Bog. Poslanje mu je u „Dolini suza“ žrtvovati se za spas griješnih potomaka Adama i Eve.
Marijin zaručnik Josip navodno nije u tom poslu ni luk jeo niti ga mirisao, a ni Djevica nije pri začeću imala fizički kontakt s Duhom Svetim, pa… Bit će da se oplođeni zametak našao u Djevičinoj maternici, gdje se razvijao i zdravi je muškić ugledao svjetlo dana. Nastranu sada to čiji je zapravo majčin X i očev Y kromosom, jer je to dogma koja nema veze s prirodnim začećem kakvo Crkva jedino priznaje među zemaljskom Božjom djecom.
Evanđelist će Luka tek 80–90 godina kasnije (!?) – bibličari se spore i oko nekih drugih datiranja – „svjedočiti“ da je Isus, rođen u staji u Betlehemu, bez problema upisan u popis stanovnika kao sin Josipa i Marije, surogat majke za oplođeni zametak Duha Svetoga!?
„Čudo“ Božjeg rođenja
Naravno, „čudo“ Božjeg rođenja najradosniji je trenutak kršćanskog svijeta te je u samim temeljima vjere, koja bez „čuda“ uskrsnuća, „čudesnih“ ozdravljenja, iscjeljenja i iks inih „nevjerojatnih“ događaja jednostavno nema smisla.
Zašto taj satirično-„bogohulni“ uvod? Pa zbog opet osnaženih aktivnosti tzv. Crkve u Hrvata, koja u posljednje vrijeme nastoji znatnije proširiti, je li, svoju sektašku „demografsku“ doktrinu što se protivi društvenoj zbilji, civilizacijskim trendovima/potrebama i znanstveno-medicinskim uzusima. Naprosto je nevjerojatno i manje obrazovanima što se sve može čuti na tzv. duhovnim obnovama i predbračnim tečajevima o predbračnoj čistoći, ljubavi, kontracepciji i plodnim danima (npr. tipa kažiprst i čaša vode, sic transit), umjetnoj oplodnji, spolnim bolestima, itsl.
„Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podacima o porijeklu, tj. biološkim roditeljima, Ustavni sud RH je osporio pozivanjem na djetetovo pravo na identitet“, kazao je neki dan zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Dražen Kutleša na „Molitvenom doručku“ Sisačke biskupije, kojem je nazočila i nekolicina predstavnika vlade RH i Sabora. „Možemo se pitati o kakvom identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu za iznajmljivanje.“
Foto: Dražen Kutleša / Cropix
Svećenik je kritički ustvrdio kako je Ustavni sud „otvorio vrata surogat majčinstvu“, koje je „izrijekom zabranjeno u našoj zemlji“. Štoviše, tvrdi, „u svojoj biti razgrađuje dostojanstvo i djeteta i žene, iako se surogatstvo često prikazuje kao čin solidarnosti ili pomoći neplodnim parovima“.
Dijete se „pretvara u predmet ugovora, a majčinstvo u uslugu. Ta praksa ne liječi rane neplodnosti, nego stvara nove nepravde, često na štetu socijalno najugroženijih žena i temeljnih prava na obitelj, zaštitu i dobrobit djece“.
À propos, zašto isto „pravilo“ (!?) za griješne potomke Adama i Eve na Zemlji ne vrijedi za tzv. Svetu Obitelj, koja je dobila dijete Isusa u štali, a tesar Josip i zaručnica Marija nisu ni sklopili bračni savez pred Bogom pa ne mogu biti obitelj oktroirana isključivom vjerskom formulom O (obitelj) = M (muškarac) + Ž (žena) + D (dijete) niti spolno konzumirali svoju vezu?
Ako su baš željeli dijete, mogli su ga začeti sami, a ne pristati na surogat majčinstvo u režiji Duha Svetoga. Valjda neće biti da je otac novorođenog Isusa ovozemaljski smrtnik koji je u potaji prevario čednu djevojku, Božju surogat majku, kojoj je Duh Sveti poslužio kao izgovor, pa…?
Tzv. Crkva u Hrvata, ali i opće kršćanstvo obavezuje mlade vjernike na predbračnu čistoću i strogu suzdržanost u trenucima podivljalih strasti. Je li, najprije brak kako Bog zapovijeda, pa onda hopa-cupa u krevetu do mile volje. To je neporeciv vjerski obrazac života kojeg se, naravno, to dokazuje dnevna praksa, većina i praktičnih kršćana ne drži.
Uz to, statistički pravorijek godinama upućuje na nepopravljivu spoznaju o tomu da se svaki treći crkveni brak raspada nakon tri do sedam godina zajedničkog života. Bilo u njemu ili ne bilo djece. Zastrašujući su podaci o pobačajima žena u vjerski sklopljenim brakovima, izloženima muškom teroru i u posljednje vrijeme sve učestalijem femicidu…
Vjerski „pastiri“ – među kojima su pedofilija i nemoralan život tzv. novo normalno – govore „stadu“ jedno, misle drugo i čine treće. Neodgovorno se i bezobzirno guraju za nadpartnera svjetovnom društvu, je li, ustavno proklamiranoj sekularnoj državi, koja iz izborno promiskuitetnih razloga ide niz dlaku religijskoj agresiji katoličke predestinacije na um, novčanik i ponašanje svih građana. Bili vjernici ili ne.
Foto: Grafit
Nema nikakve zdravorazumske logike – mislila Crkva, govorila i pozivala se na što ju je volja – da dijete začeto u majčinoj maternici i rođeno u bračnoj vezi ima veću vrijednost, pravnu, socijalnu, pedijatrijsku, odgojnu i obrazovnu ili inu zaštitu od djeteta rođenog u izvanbračnom partnerstvu, medicinski potpomognutom oplodnjom ili doneseno u život iz surogat maternice, jer drukčije nije moglo.
Živo i zdravo dijete je ljudsko biće bez obzira na način začeća i mjesto gdje je stasalo do trenutka rođenja. Svako dijete mora imati ista ljudska i građanska prava i o tomu u civiliziranom društvu ne bi smjelo biti nikakva spora. Što bi nadbiskup Kutleša i njemu slični u tzv. Crkvi u Hrvata, ali i u kvazipolitici koja zlorabi moć vlasti ili ambiciju vladati!?
Isključiti djecu surogat majki iz ljudskog roda, jer ona znače „pogaženo temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu za iznajmljivanje“!? Zametku unesenom u surogat maternicu znaju se i otac i majka, zna se i „temeljno ljudsko dostojanstvo“, jer su ga oplođenom jajnom stanicom prenijeli na buduće novorođenče i time zajamčili djetetu pravo na identitet.
Prioritetni interesi djeteta
Surogat majka je samo pomogla roditeljima dobiti dijete, koje im nije bilo omogućeno na uobičajeni način, nego surogatstvom. To može biti svaka fertilno zdrava žena, čak i najbliža rodica muškarca ili partnerice, ne mora se svesti niti sotonizirati kao kupoprodajni odnos, trgovinu i profit.
„Nismo legalizirali surogat majčinstvo, štitili smo interes djeteta“, bio je izričit neki dan predsjednik Ustavnog suda RH Frane Staničić u reagiranju u stručnom časopisu Informatoru na prozivke zbog sudačke odluke. „Predmet odlučivanja su bile isključivo pravne posljedice za dijete rođeno u inozemstvu, a ne vrednovanje samog instituta surogat majčinstva. Odlukom Ustavnog suda RH omogućen je upis djeteta u hrvatsku maticu rođenih, kojemu je matičar to onemogućio.“
Cijela ta priča, koja je uzbudila tzv. konzervativne krugove, pa čak bila temom na vjerskom „Molitvenom doručku“ u Sisku (sic transit), na svoj je način potvrdila trulo stanje tzv. CRO sekularizma. Oktroirana Ustavom RH, ali – tko šiša ustavnu normu!? Zadrti umovi grade zadrtu praksu, pa vjerske predrasude i ocvale dogme zagađuju svjetovni tzv. mainstream.
Foto: Frane Staničić / Sanjin Strukic/PIXSELL
„Riječ je o slučaju u kojem je Ustavni sud zaključio da je djetetu rođenom u inozemstvu, kao i njegovu ocu, drugopodnositelju ustavne tužbe, povrijeđeno pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života, jer mu Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nije omogućilo upis u maticu rođenih nakon dopisa hrvatske veleposlanice iz države u kojoj ga je rodila surogat majka“, objavila je Hina. „Protiv toga rješenja podnositelji su podnijeli tužbu Upravnom sudu, koji je započeo upravni spor, ali i Ustavnom sudu, navodeći da im je povrijeđeno pravo zajamčeno hrvatskim ustavom te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“
Odlukom Ustavnog suda nadležni upravni sud ima u roku od 30 dana riješiti taj predmet u korist djeteta i njegova oca, budući da je otac, hrvatski državljanin, DNK analizom dokazao očinstvo. Ustavni sud RH odbacio je tužbu trećepodnositeljice koja je u zahtjevu za upis djeteta bila navedena kao majka. Proglašena je neovlaštenom za podnošenje tužbe.
Tzv. konzervativne/laičke udruge ogorčeno su ustale protiv tog rješenja, jer da se time „legalizira surogatstvo zaobilaženjem zakonske zabrane, otvaraju vrata negiranju pravnog sustava te postavlja iznad hrvatskih zakona i krši vladavina prava“. U slučaju zabrane upisa, dijete se smatra apatridom, tako da hrvatski pravni sustav, kakav je na snazi, ne ostavlja ine mogućnosti nego da se i dijete surogat majke upiše u maticu rođenih.
„Zaključno bi se moralo smatrati da je dopušteni upis u maticu rođenih pravilo za svu djecu koja se rode uz pomoć surogat majke, a otac je biološki otac, posebno ako njihov državljanski status nije jasan“, ističe predsjednik Ustavnog suda RH Frane Staničić. „Međutim, to ne znači i obavezu države da upiše i podatke o roditeljima navedene u stranim javnim ispravama. To posebno vrijedi za upis majke koja očito nije žena koja je rodila dijete.“
U ekstremnim slučajevima kada bi se utvrdilo da dijete nema genetske veze ni s jednim od namjeravanih roditelja, bilo bi potrebno upisati ga bez podataka o roditeljima. U tim je slučajevima jedino o čemu se mora voditi računa i što je bitno – ostvarenje najboljeg djetetova interesa.
To pak – koliko se god laicima činilo nevjerojatnim – nije u protivnosti s izričitom zabranom u RH surogat majčinstva, što podrazumijeva zabranu nuđenja, traženja putem oglasa ili drukčije, ugovaranja ili provođenja postupaka medicinski potpomognute oplodnje (čl. 31. tog zakona) radi rađanja djeteta za drugu osobu. Svi možebitni takvi ugovori smatraju se ništetnima.
Obiteljski zakon majkom djeteta drži ženu koja ga je rodila – načelo mater semper certa est – te strogo zabranjuje roditeljima odreći se roditeljske skrbi, „što je inače preduvjet ugovora o surogatstvu“. Za pravne osobe koje ugovaraju ili provode surogatstvo predviđene su novčane kazne od cca 9300 do 33.200 eura. No, papir i zakon su jedno, Crkva i tzv. konzervativne/laičke udruge drugo, a dnevna životna zbilja nešto sasvim treće.
Život se, je li, ne dâ ukalupiti ili sterilizirati, a još manje politički uškopiti po zapovijedi nekih što se pozivaju na tzv. Božju volju. I tu „volju“ žele nametnuti svima oko sebe, pristali oni ili ne. Nitko s makar dva zrna soli u glavi ili pravnički školovan još nije dokazao zašto je surogat majčinstvo – makar i planirano, i oglašeno, i dogovoreno, i plaćeno – neprihvatljivo u natalitetno umirućem i radnom snagom deficitarnom društvu. Koje, je li, u samo dvije godine udvostručuje znanje o sebi, čovjeku i budućnosti i ne može si dopustiti „luksuz“ prebrojavati djecu na poželjnu i nepoželjnu.
Službena statistika upućuje na činjenicu kako svaki šesti par u Hrvatskoj ima ozbiljan problem s neplodnošću i da ih se sve više odlučuje na neki od postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Prema podacima za 2023. godinu iz 18 ovlaštenih zdravstvenih ustanova, po devet javnih i privatnih, u postupcima medicinski potpomognute oplodnje podvrgnuto je 5336 parova. Od 10.415 započetih ciklusa provedeno ih je 9776 u prirodnom i stimuliranom postupku te se rodilo 1869 djece.
„Mi smo u 2023. godini napravili više od 1200 tih postupaka“, kazao je novinarima predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu prof. dr. sc. Krunoslav Kuna. „Imamo nešto veći pritisak pacijenata i vjerojatno od svih državnih klinika. Naš Zavod za humanu reprodukciju ima najviše postupaka. Rođeno je više od 370 djece. Najviše primjenjujemo ICSI postupke, znači injekcija jedne sjemene stanice u jednu jajnu stanicu.“
Nacionalna nesreća
U okolnostima kada zagrebački nadbiskup Kutleša grmi na „Molitvenom doručku“ u Sisku protiv surogat majčinstva kao smrtnoga grijeha i djecu prebrojava po vlasništvu nečije maternice, Hrvatska opasno pati od neplodnosti mladih parova.
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL/Jurica Galoic/PIXSELL/ Marko Prpic/PIXSELL/Screenshot Youtube
U uvjetima kada se „klečavci“ svake prve subote u mjesecu mole na glavnom zagrebačkom trgu i trgovima svih većih gradova RH za tzv. muški autoritet u obitelji i žensku čednost – umjesto da kod kuće prave djecu, bildaju nacionalni natalitet i šire vjerničko „stado“ – grozno zvuči podatak da tzv. Crkva u Hrvata ne dopušta, pa svjetovna vlast šuti o uvođenju u škole nastavnih programa o reprodukcijskom zdravlju.
Oko 17 posto CRO parova u ovom je trenutku neplodno (s trendom rasta), što će reći da oko 80.000 parova ima problem s prirodnom reprodukcijom. Zašto nadbiskup Kutleša s autoritativnim članstvom Hrvatske biskupske konferencije ne zapne iz petnih žila moliti Duha Svetoga ili koga već tamo gore za natalitetno „čudo“ u zemlji svog „stada“, koje će bez toga usahnuti poput snježne pahulje na suncu!?
Na nepopravljivu nacionalnu nesreću, samonedostatna u ključnom tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena – u kojoj tzv. Crkva u Hrvata kroji i „domoljubne“ i egzistencijalne gaće svima još neiseljenim manje od 3,9 milijuna žitelja – više ne drži kormilo u rukama. Crkva odlučuje što će se i kako objaviti u medijima, što će djeca učiti u vrtićima i školama, koji će biti neradni dani, kako ginekolozi (ne) smiju tretirati trudnice, kako (ne) primjenjivati zakonske paragrafe o slobodi pobačaja po izboru trudnice, itsl. Ajde, Ustavni sud joj je ipak pokazao srednji prst.
Vjerska „država“ u lažnoj sekularnoj odori!? Nazdravlje!
