Na kraju kalendarskog ljeta razgovarali smo s Dalijom Orešković, saborskom zastupnicom koja je tijekom ljetnih mjeseci bila jedna od rijetkih dosljednih zagovarateljica ustavne Hrvatske, dok se pred očima javnosti rušio jedan od njenih stupova, onaj antifašistički.
Uoči nove saborske sezone na društvenim mrežama postavili ste pitanje premijeru Plenkoviću “jesu li ustaštvo i fašizam postali službena politika”. Jeste li pomislili da ste možda pretjerali s tom kvalifikacijom?
To je bilo retoričko pitanje, ali mogla sam odmah prijeći i na zaključak da je ustaštvo postalo zaista službeni dio današnje vlasti, ne samo zbog koalicijskog sporazuma HDZ-a s Domovinskim pokretom, strankom otprije naslonjenom na ustaštvo. Za aktualnu ustašizaciju Hrvatske postao je odgovoran Andrej Plenković onog trena kad se poklonio Thompsonu na generalnoj probi, a na sam koncert poslao svoje ministre koji su otvoreno priznali da su uzvikivali ustaški pozdrav ne videći ništa sporno u tome. Nikad se dosad ministri nisu otvoreno svrstavali uz ustaški poklič i na taj način promovirali njegovu masovniju uporabu.
Večer prije Thompsonovog koncerta u Bogovićevoj ulici u Zagrebu sramotnim pjevanjem pjesama ustaškim koljačima, bez reakcije državnih institucija, srušena je ustavnost države koju smo branili u Domovinskom ratu. Sporih, blagih, zakašnjelih reakcija institucija bilo je i ranije, ali barem je službeni narativ – da proustaškim pojavama u našem društvu nema mjesta – bio jasniji. Sad se od HDZ-a zarobljene institucije skrivaju kao zmija noge, brane se šutnjom. Nikad nije bilo izgleda da bi moglo doći do masovnog, hipodromskog okupljanja, nacionalističkog skupa, političkog manifesta zapakiranog u celofan spektakularnog koncerta.
Nakon svega predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković čak kaže da je šteta što nismo Thompsonov koncert brendirali kao hrvatski proizvod. Dopustili smo sve to iako smo vrlo dobro znali što će se dogoditi. S teretom hipodromskog koncerta današnje društvo se ne može odgovorno nositi, uključujući i lijevu opoziciju.
U jasnoj kritici hipodromskog fenomena bili ste na političkoj sceni uglavnom usamljeni. Smatrate li da je ljevica prenaivno i politički nezrelo prihvatila i nijemo pratila taj niz izrežiranih događaja?
Lijevo-liberalne stranke su se vrlo naivno i neodgovorno nosile s euforijom u najavi hipodromskog spektakla, uz ciljano ignoriranje sporne ikonografije koja uobičajeno prati Thompsonove koncerte, a svaka naivnost košta, i naše će društvo u cjelini hrvatsko političko ljeto ’25. skupo platiti. Hipodromski koncert i dalje traje, njegov je odjek u javnosti i dalje prisutan i jak, primjerice u komentarima po društvenim mrežama, bez obzira na velik broj lažnih profila jer i iza njih stoje neke stvarne osobe koje stvaraju narativ koji gazi ustavne vrijednosti i preplavljuje društvo.
Posljedice koje je proizveo hipodromski koncert čuju se doslovno svaki dan i u Hrvatskom saboru. Više se ne radi samo o ustaškom pokliču, retorika je dobila novu dimenziju. Slušamo, naravno bez reakcije, ne više usputno na Trnjanskim kresovima nego u Hrvatskom saboru, da je Zagreb 8. svibnja 1945. okupiran, slušamo Nikolu Grmoju kako na krilima Trumpove retorike govori da su antifašisti novi fašisti. Prije deset godina taj isti Grmoja nije imao baš takvu isključivu retoriku, pokazivao je više svijesti o tome da je “Za dom spremni” ustaški pozdrav. HDZ dozvoljava da ustaški pozdrav i kompletan povijesni revizionizam kao korov prekriju sve demokratske plodove: i antifašizam, i Domovinski rat, i temelje nastanka moderne Hrvatske.
Otvorite oči
Prva sam, mjesecima prije hipodromskog koncerta, u javnom prostoru upozoravala na sve što će se dogoditi. Bila sam zapravo jedina, pa čak i tijekom kampanje za lokalne izbore, u jasnoj i oštroj kritici Thompsonovog lika, djela i navodnog domoljublja. Bila sam meta strašnih napada, proglašena sotonom, narikačom, državnim neprijateljem broj jedan, onom ”koja mrzi sve hrvatsko”, iako je svaki moj istup motiviran najvećom mogućom ljubavi prema istini, pravdi i domovini koju netko protuustavno boji u crno. Da sam bila u poziciji vlasti u Zagrebu, osobno taj koncert ne bih dopustila.
Međutim, bilo je moguće naći i kompromisno rješenje da se ugovorom definira što se može, što se ne može, odnosno koje pjesme se ne smiju izvoditi i da se kršenjem ugovora plaćaju penali. Znamo čuti i objašnjenja kako liberalna, građanska društva ne poznaju zabrane, medijsku manipulaciju zbog koje se i Vlado Gotovac okreće u grobu. U liberalnoj demokraciji nije dopušteno apsolutno sve. Nema ama baš ništa liberalnog u podržavanju korupcije, a samo toleriranje fašizma je negacija liberalnih politika koje zahtijevaju uspostavu i poštovanje pravnog okvira. Na kraju krajeva, nema ništa domoljubnog u veličanju ili rehabilitiranju ustaštva jer ustaški pozdrav je gaženje fašističkim čizmama temelja naše današnje moderne države.
Znamo da Thompson ne održava koncerte po europskim gradovima. Austrija je zabranila okupljanja na Bleiburgu zbog proustaške ikonografije, koja prati i njegove nastupe. Često se pozivamo na europsku praksu i vrijednosti, zašto je to izostalo u slučaju hipodromskog okupljanja?
Nesporno je da Thompson nije dobro došao nigdje izvan granica Hrvatske jer Europa jako dobro zna Thompsonovu genezu i ikonografiju koja je u civiliziranim i uređenim društvima nepoželjna. Thompson je desetljećima bio na marginama i u Hrvatskoj, njegove “Čavoglave” nisu treštale iz hrvatskih kafića i s katoličkog Radija Marije kao ovog ljeta, kad je odjedanput rebrendiran. Nažalost, Thompson je brojne građane Hrvatske, pa i Hrvate diljem svijeta, doveo na Hipodrom pod krinkom vrlo manipulativnog i licemjernog koncepta domoljublja.
Svoju odgovornost imaju i mediji koji su mjesecima euforično najavljivali koncert bez ikakve kritike i pokušaja propitivanja što ako dođe do proustaških pojava. Hipodromsko zajedništvo, koje sam nazvala hipodromskim kopitima, postalo je glavna teza službene politike. I meni Plenković spočitava da sam s “hipodromskim kopitima” dehumanizirala okupljene na Hipodromu, a moje su riječi samo reakcija na protuustavno ponašanje, upućene onima koji su masovnost događaja iskoristili da ustaški poklič i crnokošuljašku ikonografiju nametnu kao obrazac ponašanja hrvatskom društvu.
Hipodromskim kopitima pregažen je Ustav Republike Hrvatske pod krinkom lažnog domoljublja, pregažena je Hrvatska koju su hrvatski branitelji obranili u Domovinskom ratu. I mnogi sudionici hipodromskog koncerta će reći da nisu vidjeli ustaše na Hipodromu, ne smatraju ništa sporno u tom koncertu i još uvijek se ne žele suočiti s činjenicom da su zapravo sudjelovali na događaju koji je pokrenuo niz opasnih društvenih pojava. Nitko ne želi priznati da je bio naivan i iskorišten u nemoralne i nedomoljubne svrhe.
Za aktualnu ustašizaciju Hrvatske Plenković je postao odgovoran onog trena kad se poklonio Thompsonu na generalnoj probi, a na sam koncert poslao svoje ministre. Lijevo-liberalne stranke su se pak vrlo naivno i neodgovorno nosile s euforijom u najavi hipodromskog spektakla
Opet će reći da pretjerujete, da vam se priviđaju ustaše, da Hrvatska nema ekstremnu desnicu?
Pa to mi cijelo vrijeme govore. Moja poruka dobronamjernim hrvatskim građanima je “pogledajte, ponovno, otvorite oči prije nego što bude prekasno”. Nisu austrijske vlasti bez pravnog osnova pregledavala snimke hipodromskog koncerta i kažnjavale svoje državljane zato što su bili dio ustaške ikonografije. Nad ovim potezom austrijskih državnih tijela neki su se naši građani zgražali kako nam ponovno netko izvana kroji politiku, a ustvari mi sami sebi siječemo granu na kojoj sjedimo i pretvaramo se u nešto što nikad nismo bili. Uoči Drugog svjetskog rata brojni književnici i intelektualci upozoravali su Židove da bježe dok ne bude prekasno, i bili su u pravu. Odgovornost je i dužnost svakog poštenog političara da upozorava na pojave i politički smjer koji može završiti loše.
Ekstremna desnica je ona koja vrlo agresivno želi nametnuti demokršćanske vrijednosti kao jedini prihvatljiv obrazac u društvu. U Hrvatskoj ne samo da postoji takva ekstremna desnica, već smo otišli korak dalje od ekstrema – imamo neustavnu desnicu koja podržava ustaške pokliče. Porast ekstremne desnice potvrdila je i Sigurnosno-obavještajna agencija u svom javno objavljenom izvješću. SOA je navela podatak da se ekstremna desnica pokušala vojno organizirati i naoružati i da je agitirala upravo među mlađom populacijom. U tom kontekstu treba sagledavati doslovno svako okupljanje u crnim košuljama, s HOS-ovim insignijama i ustaškim pokličima.
Naravno, Hrvatska nema 500.000 nacionalista, nema 500.000 ustaša. Proustaša je na Hipodromu bilo, to su oni koji su i večer prije pjevali “Juru i Bobana” i svi koji su planirano iskoristili brojku od 500.000 da “Za dom spremni” izdominira javnim prostorom kako bi ustašizacija postala dio službene politike i nametnuta mjera domoljublja. Mnogi pogrešno misle, kao što to vladajući kažu, da su ustaše i ustaški poklič povijesne teme, ali to su sve aktualna pitanja pred kojima ne smijemo zatvarati oči jer utječu i utjecat će na naše društvo u kontekstu geopolitičke nestabilnosti i mogućih novih ratova. Na čiju ćemo stranu stati ako današnja vlast, a i desna opozicija, smatra da su problem 21. stoljeća – antifašisti? Tako je kad neobrazovanost pusti maha i kad polusvijetu pustimo da dominira.
Kletva s oltara
Osim vladajućeg HDZ-a i hipodromskog zajedništva, kritizirali ste još jednu hrvatsku svetinju, selektora nogometne reprezentacije Zlatka Dalića. Jedna od reakcija je stigla s oltara, tijekom misnog slavlja, odakle ste prozvani teškim riječima.
Točnije, na mene je bačena kletva s oltara. Kad se s oltara kaže da netko treba patiti i u patnji umrijeti, apostrofirajući moje ime i prezime, kako to drugačije shvatiti nego kao kletvu? Je li to smisao euharistijskog slavlja? Još uvijek nisam dobila službeno očitovanje Katoličke crkve u Hrvatskoj kojoj sama pripadam, nitko mi se iz crkvenih redova nije ispričao. Brojni mi šalju poruke da bih trebala otići ispovjediti se, prekrstiti – smatram da imaju vrlo primitivno doživljavanje vjere. Svojevremeno je i Ante Starčević, otac nacije na kojeg se desničari neupućeno pozivaju, vrlo kritički govorio o djelovanju Katoličke crkve optužujući je da zatupljuje narod, a Crkva ga je praktički izopćila.
Vrlo kritički osvrt na političko djelovanje i politički utjecaj Crkve na društvo i državu imao je i Stjepan Radić. Današnje djelovanje Crkve još je štetnije za društvo. Thompsonu se nije poklonio samo Plenković nego i Crkva, što je poraz nje i poraz vjere. Danas Katolička crkva u Hrvata dopušta klečavcima da se mole izvan crkvenih prostora, na javnim mjestima, trgovima, jer je to navodno sloboda okupljanja i ispovijedanja vjere. Ne, to nije sloboda. Pitam jesu li vjera i molitvene nakane koje klečavci izražavaju na trgovima doista u sladu s naukom vjere koja se primjerice uči na vjeronauku u školama. To pitanje postavljam i ministru obrazovanja Radovanu Fuchsu jer poruke s trgova da žena mora biti pokorna duhovnom autoritetu u svoja četiri zida nije u skladu s rodnom ravnopravnosti koja se uči u školi.
U liberalnoj demokraciji nije dopušteno apsolutno sve. Toleriranje fašizma je negacija liberalnih politika koje zahtijevaju uspostavu i poštovanje pravnog okvira. Nema ništa domoljubnog u veličanju ili rehabilitiranju ustaštva jer ustaški pozdrav je gaženje fašističkim čizmama temelja naše današnje moderne države
Kako su Srbi svedeni na Tuđmanovih tri posto i nisu više jedina atraktivna meta, napadi na vas i ostale dokazuju da se traže nove mete, etnički Hrvati koji drugačije misle. U Domovinskom ratu stradala je i vaša obitelj, ali i vi ste postali meta. Kako to doživljavate?
Pa oni koji drugačije misle bili su meta i u Drugom svjetskom ratu. U ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac pored Srba, Židova, Roma ubijani su i Hrvati, antifašisti. Meta su danas i strani radnici koji nam pune proračun bez kojeg ne bismo mogli isplatiti plaće, pa čak ni ovoliko mizerne mirovine. Ključ je ideologija koja ne trpi različitost bilo koje vrste, trpi samo “hipodromsku Hrvatsku” kojoj su bitne samo insignije HOS-a, ukinute još 1992. godine, toj “hipodromskoj Hrvatskoj” više nisu bitne boje, zastave i obilježja drugih brigada iz Domovinskog rata.
Postavlja se pitanje je li Hrvatsku obranio HOS ili Hrvatska vojska. Nažalost, HOS koji nije sudjelovao u “Oluji”, svoj rat iz devedesetih godina dobio je sad, ljeta 2025. godine, zahvaljujući premijeru Plenkoviću. I sam Anto Đapić je potvrdio ono što svi znaju – da je inspiracija za “Za dom spremni” u HOS-ovim insignijama nedvosmisleno bila NDH. Živim za Hrvatsku koja je i desna i lijeva, i crvena i plava i svih duginih boja, za Hrvatsku slobodnu, pravednu i tolerantnu prema različitostima, za Hrvatsku koja ne kaska za svijetom u razvoju i primjeni najnaprednijih tehnologija i dobrom standardu građana koji žive u miru, u slobodi izbora kako će živjeti svoj život, te prosperitetu vlastitog stvaralaštva. Ideja takve Hrvatske je ono što crnokošuljašima doista smeta, zato sam im ja meta.
Pohvala Dugom Selu
Nakon kreiranja povoljne atmosfere u društvu i prakse Visokog prekršajnog suda po kojoj je u nekoliko presuda ustaški poklič zakonit, čini se da je pripremljena i politička pozadina da se konačno, nakon 2018. godine, nepravne “dvostruke konotacije” ugrade u zakon.
Naše pravosuđe je puno pogrešnih odluka i, nažalost, Vrhovni sud se nije uključio u borbu protiv dvostrukih konotacija. Eventualno zakonsko dopuštanje dvostrukih konotacija bilo bi kao da priznamo da smo državu sagradili na fašističkim temeljima. Bio bi to ozbiljan test državotvorne i državnopravne svijesti u Hrvata. Dakle, to ne bi bio samo poraz Plenkovićeve politike, bio bi to poraz svih nas kao jednog naraštaja i još jedan dokaz da smo državu izgubili u miru. Niti jedan pravi branitelj, pravi domoljub, ne bi smio bez prosvjeda, bez ozbiljnih demonstracija dopustiti da se takav zakon izglasa.
Thompson sa spornom ikonografijom nije zabranjen, ali se nakon hipodromskog koncerta otkazuju brojna druga događanja, poput festivala u Benkovcu i Velikoj Gorici, traži se zabrana Bajage. Sami organizatori priznaju da zbog pritisaka i prijetnji određenih braniteljskih skupina ne mogu garantirati sigurnost sudionika. Propituje se svaki redak teksta, mjeri se svaka riječ. Zar je moguće da smo došli do takvog ograničenja slobode?
Moram pohvaliti Dugo Selo u kojem je koncert Bajage ipak održan. Dakle, nakon masovnosti s Hipodroma veliko hrvatsko zajedništvo se osjetilo ugroženo od nekakve glasne manjine. Ne znam tko bi ta glasna manjina bila, ali kažu da su ugroženi. Jesu li ugroženi od festivala Fališ koji maksimalno okupi tisuću posjetitelja?! Određene braniteljske udruge ne žele dijalog u društvu, ne žele pluralnost, ne žele slobodu. Svako preispitivanje stvarnosti, svaka drugačija slika o tome kakva je vlast, kakva je Hrvatska danas ili kakva bi trebala ili mogla biti, ugrožava ih jer oni putem HDZ-ove vlasti dijele zajednički plijen. Ponašaju se kao da su oružjem stekli veće i drugačije pravo od prava svih nas ostalih građana. Kad kažu da je država njihova, ponašaju se kao da su državu osvojili oružjem, a ne kao da su branili slobodu svih nas. Bore se za svoje benefite, pozicije, privilegije i vlast, a ne za dignitet Domovinskog rata i vrijednosti koje pripadaju svima nama.
Ali osim VeDRA-e, braniteljska populacija ipak šuti. Zašto?
Ne slažu se svi branitelji s glasnim zabraniteljima koji su okupirali naš javni prostor, ne slažu se oni branitelji koji su poslije rata nastavili živjeti normalan život, koji nisu raspoređeni po raznim udrugama, pomoćnom infrastrukturom HDZ-a za rive, šatore, plinske boce, prosvjede. Javljaju mi se pojedinci sa svojim imenom, prezimenom i ratnim putem koji govore sve ono što ja govorim kroz svoj politički rad. Nisu svi branitelji podržavali događanja na Rivi i 555 dana dug prosvjed u Savskoj, ali nisu se ni aktivno suprotstavljali, i ja ih na neki način razumijem.
Branitelji se nisu pobunili kad je naglo narastao njihov broj, kad se u Registru vidjelo da su mnogi taj status stekli mitom, korupcijom i falsificiranim vještačenjima. Jednostavno se nisu bunili, šute, trpe. Možda se mnogima čini da je sad već kasno ispravljati sve “krive Drine”, ali smatram da je trenutna situacija, za razliku od vremena splitske Rive i plinskih boca u Savskoj, ipak otišla predaleko. Primjera radi, ovo ljeto čak je morao intervenirati i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, i reći da nasilna dominacija HOS-ovih insignija zanemaruje ulogu svih ostalih postrojbi, kao da nisu postojale.
Prodisali oni koji crno dišu
Predsjednik DP-a Ivan Penava kaže da je Hrvatska prodisala, da proživljavamo trenutke blagostanja. S druge strane, u svemu traži neprijatelje, pa i u pojavi afričke svinjske kuge, u kojoj vidi “specijalni rat protiv Hrvatske”. Pridružio mu se i zastupnik DP-a Stipo Mlinarić optužujući srpsku zajednicu oko Vukovara za svinjsku kugu i za povlašteni položaj, a problem je povezao i “sa četnicima iz Jagodnjaka”.
Ti koji su sad prodisali, dišu na crno. Vjerujem Ivanu Penavi na riječ da su prodisali oni koji veličaju ustaštvo i fašizam. DP-ov ministar poljoprivrede David Vlajčić je prije dvije godine prosvjedovao protiv ubijanja svinja i drugih mjera za suzbijanje bolesti. Danas se vidi koliko je za Hrvatsku pogubno birati populiste koji po potrebi preko noći mijenjaju stavove, brže nego kapute, a osim parazitiranja na mržnji nemaju što ponuditi. Za ministre bez kapaciteta za obavljanje državnih dužnosti nisu nam krvi Srbi. Kao ni za sastav Sabora koji je u svojoj većini i u desnom političkom spektru postao ruglo i negacija vrijednosti iz Domovinskog rata.
