u mračnom hodniku
sunce se iskazuje u potpunom sjaju i snazi,
a hlad se nudi kao spas za izbjeći njegovu
vlast, sjene su štitnik od vreline koja raste.
sjede u javnom zaklonu, na terasi kafića;
jedan ispija mineralnu iz čaše s aromom sline
prethodnika; pije kao iz staklenog groba užitka.
u razgovoru nema prostora za poniranje
u svijest, ni poriva za sijanjem zrna obnove,
za teme o ezoterijskoj i mitološkoj tradiciji.
obojica, dvije postarane duše, pričaju običnosti
u mračnom hodniku i ne čuju zagonetni
udarac bubnja što poziva na klanjanje svitanju.
Cjelina, krhotine, slom
Sluša o podesnoj hrani za borce protiv glukoze.
Iznenađuje ga podatak da topli žganci imaju
brži sladak val od hladnih, da kod svježih
šećer leti prema gore brže nego ptica. Cjelina.
Čita priče, krikove rečenica, anđele na snijegu srca
Zorana Ferića, zabavne bizarnosti ispod kojih su
nastanjeni očaj, melankolija, čamotinja sjenki
prošlih dana. Nije smrt, ali nešto je umrlo. Krhotine.
Gleda urnebesne Maratonce, po ne zna koji put.
Očekuje rast raspoloženja, ali konačno osjeti
da je film mračniji od Gospode Glembajevih.
Komedija o truleži običaja, gdje više nema
ni obzira za smrt, ni sna o drukčijem životu. Slom.
svejedno
još se nisam opredjelio kako je bolje
umrijeti, govori mi - u snu ili svjestan
iščezavanja u nepovrat bez povrata.
svejedno. umiranje je kao suton i nada
kako će se sunce ponovo roditi, zastor
što se ponovo diže, tješim ga lažima.
Objave
Uskoro će se razdaniti. Ispred prozora sam
s nesicom u rukama i nestrpljiv izbaciti
webovske objave na svjetlo, u data mravinjak,
posijati riječi i slike, i čekati da negdje niknu.
Betonska utroba kvarta - dvorište u kojem,
u ovo doba, odjekuju zvukovi koraka roditelja
i djece, na putu prema vrtiću, i njihov smijeh -
još uvijek je tamno, tiho i tjeskobno. A onda
počinju pristizati kao nagovještaji budućnosti.
_______________________
