Ako neki dan skandalozno, agresivno ponašanje skupina vremešnih i nabildanih hrvatskih branitelja iz Benkovca onemogućavanjem Festivala „Nosi se“ i samo par dana kasnije istomišljenika iz Krešimirova grada što traže obustavu financiranja Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ) nije prevršilo svaku mjeru, zakonsku normu i demokratski uzus, što jest!? Kao i to da odgovoran za stanje u društvu premijer Andrej Plenković – koji se kao domovinskoratni apstinent i HDZ-ov članski četveropozivac boji hrvatskih branitelja kao vrag tamjana, pa im u svemu licemjerno ide niz dlaku – formalno, za potrebe svog „demokratskog“ imagea u javnosti, zagovara slobodu govora i kulturno-umjetnički pluralizam, zajamčene Ustavom RH, ali „razumije braniteljsku zabrinutost i nezadovoljstvo sadržajima nekih javnih priredbâ koji vrijeđaju njihove osjećaje, ponižavaju hrvatske branitelje i Domovinski rat te relativiziraju žrtvu“.
Jedno s drugim ne ide. Ne možeš istodobno sjediti na dva stolca: tvrditi kako su kultura i umjetnost slobodni, da im država jamči pluralizam i da je to demokratski doseg izboren u Domovinskom ratu, a istodobno braniti braniteljsko „pravo“ da samovlasno diktiraju što se (ne) smije prikazivati na pozornici, u kinu, slušati, gledati, tko (ne) smije nastupati u RH i koji su festivali/manifestacije, čak i s državnom potporom, neprihvatljivi jer „vrijeđaju naše osjećaje“. U ime braniteljske armade brojnije od 500.000 registriranih duša (!?) u više od 1300 (!?) kojekakvih tzv. udruga, saveza, koordinacija… i izvan njih, vrlo različitih svjetonazorski i polit-ideološki!?
U ime i inih nešto manje od 3,5 milijuna žitelja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, koji iskreno vole svoju domovinu, ali ne žele ni „domoljubno“ ni ičije drugo jednoumlje!? Bez svjesnoga i iskreno domoljubna odbijanja od usta svojim obiteljima radi kupnje oružja, hrane, lijekova, vojnih odora i opreme, higijenskih potrepština, čak cigareta i „mirogojčeka“ vojsci na bojišnicama u ratnom razdoblju 1991. – 1995. godine, kada je prosječna plaća u zemlji pala na protuvrijednost tadašnjih samo 100 DEM, hrvatski branitelji ne bi izdržali tjedan dana u borbi protiv treće ili četvrte vojne sile tada u Europi, u kompi s domaćim velikosrpskim pobunjenicima. Zemlja ne bi bila „svoja na svomu“, samostalna.
Točkasta pošast
„Sloboda koju uživamo zahvaljujući krvi i junaštvu naših branitelja“ (sic transit) nije privatno vlasništvo vođa i skupina tih što ucrnjeni, nakićeni proustaškim znakovljem, neslužbenim državnim zastavama i agresivnom endehazijskom halabukom – naočigled HDZ-Plenkovićeve „europejske“ vlasti, koja to tolerira i time pridonosi društvenim podjelama i razdorima – rastjeruju kulturnjake i umjetnike s kojima se ne slažu kao „protudržavne, nedomoljubne i jugonostalgične neprijatelje“. Ta se točkasta pošast, je li, „braniteljskih prosvjeda radi zaštite njihova i dostojanstva Domovinskog rata“ (sic transit) osobito rasplamsava nakon Thompsonovih koncerata na hipodromima u Zagrebu i Sinju, neslužbeno proglašenima „buđenjem nove hrvatske mladosti“ i „vraćanjem hrvatskom narodu tradicionalnih vrijednosti: nacija-domovina-obitelj-vjera“.
Svaki spomen povampiranog proustaštva glasne ucrnjene manjine u društvu, osobito eskalacije uoči/na/nakon Thompsonovih koncerata u Zagrebu i Sinju – kojima su nazočili najviši predstavnici državne vlasti, javno hvalili ZDS-ozračje na njima i time protuustavno dali legitimitet povijesnom revizionizmu, prostačkim se rječnikom i fizičkim prijetnjama čak obiteljima neistomišljenika „domoljubnog“ jednoumlja proglašava „nehrvatskim, nedomoljubnim, neprijateljskim i jugonostalgičnim“. Tima, kažu „branitelji“ tzv. svoga i dostojanstva Domovinskog rata, svojih nacionalnih/braniteljskih osjećaja, što ih je Plenković ovih dana ponovo obećao braniti do zadnjeg daha – nema mjesta u „hrvatskoj državi“.
U Benkovcu je ucrnjenim prosvjednicima protiv Festivala „Nosi se“ bio crvena krpa redatelj Oliver Frljić, bivši uspješan „crveni“ intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji već dulje radi i žanje priznanja u civiliziranom europskom inozemstvu, pa se šibenski FALIŠ u neposrednu susjedstvu može smatrati akceleriranoj lavini povijesno-revizionističke rehabilitacije genocidnoga ustaškog režima tzv. NDH. HDZ-Plenkovićeva državna vlast ima sve ključne ustavne/zakonske alate za osigurati tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu – ma koliko je opet u vlasništvu istih višestoljetnih gospodara iz Beča, Berlina, Budimpešte, Rima, pa i Pariza i inih pod buxelleskom kapom – kao civilizirani etat na antinacifašističkoj tradiciji europske demokracije.
Dugoročno štetno i kukavički unutar zemlje, a polit-promiskuitetno u tzv. europskoj obitelji, povijesnom revizionizmu sklon HDZ-Plenkovićev režim – protivno najrespektabilnijoj na Starom kontinentu antinacifašističkoj, je li, pobjedničkoj u Drugomu svjetskom ratu hrvatskoj tradiciji – glorificira tzv. Braniteljsku Republiku Hrvatsku. Međutim, koliko god treba odati priznanje ljudima što su žrtvovali svoje živote i zdravlje, ugrozili vlastite obitelji odlaskom na ratišta izboriti slobodu i svim žiteljima materinsku domovinu jednakopravnosti, pravde i blagostanja, koliko god je potrebno časno se pokloniti nedužnim žrtvama, hrvatski branitelji – ponikli iz tog naroda, ali i narodnih manjina, pa i srpske (navodno cca 20.000) – ne smiju u odnosu na ostale žitelje biti povlašteni tzv. građani prvog reda.
A jesu. Neopravdano. Uz političare, osobito one u/pri vlasti. Njihove se želje i interesi ne bi smjeli i ne mogu razlikovati od, je li, želja i interesa, potreba i očekivanja najvećeg dijela tzv. nebraniteljske populacije, koji su jednakopravnovlasnici zajedničke domovine Hrvatske. I koji su jednako zaslužni za „slobodu koju danas uživamo“, pa i onda kada zbog tolike količine „slobode“ – impregnirane nepodnošljivom nepravdom, socijalnom bijedom, slobodnim padom životnog standarda, porastom govora mržnje i društvenim podjelama etc. – bježe iz Hrvatske, tražeći „domovinu“ pod tuđim suncem. Pola milijuna mlađih ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi iselilo se iz Hrvatske, neki s cijelim obiteljima. I neće se vratiti.
Je li to država za koju se (iz)borila benkovačka, šibenska i ina glasna braniteljska manjina, pa halabuči pod insignijama tzv. NDH-2, kojih nema u ustavnoj normi, ali ima na Thompsonovim koncertima i bujično potom na društvenim mrežama i smrtnoprijetećoj dijareji crnih grafita!? Zbog kritike prothompsonovno-pro“domoljubne“ propovijedi „vatrenoga“ nogometnog izbornika Zlatka Dalića nakon mise u svetištu Gospe Sinjske, inače fana „domoljubnog“ crnila, sručila se s „domoljubne“ tzv. desnice prava lavina prijetnji smrću istaknutom književniku i kolumnistu Expressa Miljenku Jergoviću i političarki Daliji Orešković. „Jedne kolovoške noći/ Miljenko Jergović neće dobro proći“, pisalo je crnim verzalom na fasadi njegove zgrade u Zagrebu, a ispod prijetnje plavim verzalom „Naša država/ Naša pravila“. Dan-dva potom, u Freudeovoj ulici novi crni verzal: „Sarajevo ispod Trebevića, povedite Daliju i četnika Jergovića“.
Ozračje bavarskih pivnica 1930-ih godina, ali i poslije 10-travanjskog Zagreba 1941. kada su polupismeni dojučerašnji škovacini iz pasivnih krajeva odjenuli ganc nove crne vojne odore, opasali revolvere i bodeže te parajući „arijevskim“ nosovima oblake, je li, privodili rasističkoj svrsi i razlogu Srbe, Rome, Židove, „komuniste“ i ine „neprijatelje Hrvata i hrvatske države“!? Tzv. Braniteljska Republika Hrvatska, očito, izlazi iz hinjene ilegale (još je bivši predsjednik RH Ivo Josipović upozoravao na „ustašku guju“ u hrvatskim njedrima) i benkovačko-šibenski pokazuje zube, što nije šala budući da HDZ-Plenkovićev režim ne reagira kako bi morao na opasan govor mržnje i kako mu Ustav RH i zakoni nalažu.
Osuda prijetećih poruka
„Prijetnja je očito nedvosmislena“, objavit će Jergović na društvenim mrežama. „Znam s koje strane dolazi i tko su njezini inspiratori i pokrovitelji. Smisao prijetnje je dvostruk: zastrašiti žrtvu i pripremiti teren za ostvarenje onoga što piše na zidu.“ Zagrepčani su istog časa smjelo prešarali „domoljubnu“ prijetnju uglednom/nagrađivanom književniku obiljem crvenih srca, što je pak fotografirala i objavila novinarka Maja Sever uz indikativnu poruku: „Hvala. Ne bojimo se i ima nas.“ Hrvatski pisci su reagirali „oštrom osudom događaja u Benkovcu i napada na Miljenka Jergovića“ jer „prešutno odobravanje takvih ekscesa vodi prema propadanju društva“.
Književnik i kolumnist je pak u svojoj objavi izravno prozvao premijera Andreja Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, jer upravo tu dvojicu s državnog sljemena drži politički najodgovornijima za ozračje u kojem se šalju/ispisuju takve prijetnje neistomišljenicima. Kaže da prijetnje nije prijavio policiji jer nema povjerenja u njezin rad u takvim slučajevima, što nedvojbeno zaoštrava pitanje sigurnosti i slobode javnog djelovanja u Hrvatskoj. Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ponudio je gostoprimstvo u metropoli onemogućenom u Benkovcu projektu „Nosi se“ za čije organizatore premijer Plenković, ministar Tomo Medved i njihovi trbuhozborci lažno tvrde kako su „priznali da su malo pretjerali“, pa bi prosvjed Cecina fana Nediljka Gende i crne udružine bio opravdan.
I policija je brzinski objavila kako je njezina istraga utvrdila da nije bilo nikakvog nasilja na prosvjedu u Benkovcu, ali je sud ipak kaznio Gendu i četvoricu „crnaca“ jednotjednom zabranom pristupa fizički napadnutoj novinarki/sudionici programa „Nosi se“ Meliti Vrsaljko na manje od 30 metara. Sic transit. Da pukneš od smijeha na takvu režimsku pravdu.
„Osuđujemo prijeteće poruke usmjerene protiv gospodina Jergovića“, bili su hitri objaviti iz vlade ne bi li se oprali od krivnje za toleriranje/stvaranje napetosti u društvu, porasta govora mržnje i očitih prijetnji možebitno i građanskim ratom, jer su podjele nepomirljive. „Što se tiče njegovog ciničnog iznošenja sumnje da su ‘sporne poruke napisali premijer Plenković i ministar Božinović’, ističemo kako je sasvim izvjesno i provjereno da su upravo premijer i ministar prerušeni i pod okriljem noći išli pisati sporne poruke, kao što to i inače redovito čine. Upućujemo vas na obraćanje predsjednika Vlade na jučerašnjoj (28. kolovoza 2025., op. a.) sjednici Vlade u kojem je iznio jasan stav oko događanja u Benkovcu i Šibeniku.
Vlada će nastaviti pridonositi stvaranju tolerantnog i uključivog ozračja u društvu, a isto se nadamo da će početi činiti i gospodin Jergović.“ Sudeći po učinku sastanka u Ministarstvu hrvatskih branitelja, što ga je ministar sazvao s čelnicima braniteljskih udruga Benkovca i Šibenika te Zadarske i Šibensko-kninske županije, do daljnjega – pojeo vuk magarca. Državna vlast i dalje „izražava razumijevanje za zabrinutost hrvatskih branitelja i nezadovoljstvo koje su iskazali o sadržajima određenih javnih manifestacija“ jer je „zajedništvo najveća vrijednost koja je ujedinila hrvatski narod u Domovinskom ratu i vodila hrvatske branitelje u obrani i oslobađanju naše domovine.
U Hrvatskoj je nedopustiv svaki oblik nasilja, govora mržnje i poticanje nesnošljivosti, kao i vrijeđanje i omalovažavanje bilo koga. Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu izborili su se da u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj svi mogu izražavati svoje mišljenje, ne vrijeđajući pritom tuđe osjećaje te da se pravo na slobodu govora ne može uskratiti nikome, pa ni hrvatskim braniteljima“.
Znači, branitelji, tj. pojedini indoktrinirani vođe nekih udruga, čak članovi radikalno tzv. desnih/proustaških/protusrpskih stranaka i vrlo skromnih intelektualnih kapaciteta, odnosno kulturno-umjetničkih vidika – npr. onaj šibenski, sa zombi-zidom iza leđa, čita napisani mu tekst prosvjeda protiv FALIŠ-a, sic transit) – mjerilo su zajedništva, zabrinutosti, osjećaja, nenasilja, slobode govora, domoljublja, vjere etc.? I tko se suprotstavi tom „pravu“ na arbitrarnost ili kritički/argumentirano propituje proustaštvo i krivotvoran povijesni revizionizam, nije „domoljub“, treba ga pribiti na stup srama kao Jergovića, Orešković i ine koji „ne vole Hrvatsku“!?
Oni su tzv. Braniteljskoj Republici Hrvatskoj „neprijatelji, Srbi, četnici, jugonostalgičari, komunjare, udbaši, izrodi…“ koji će, je li – jedne noći vrlo gadno proći!? Zajedno s članovima obitelji. Pa bila neka od obiteljskih uzdanica i tromjesečna beba kakvu su među 111 Bošnjaka u Ahmićima bili u kolijevci zaklali „hrvatski junaci“ HVO-a za rata u BiH, jer je beba bila – Allahu Akbar! – „opasna mudžahedinka“, smrtna prijetnja opstanku Hrvata. U vilajetu ni na nebu niti na zemlji, tzv. HZ/HR Herceg-Bosni.
O toj „državnoj pokrajini RH“ velikohrvatski – uglas s Thompsonom, sic transit – pjevaju Zlatko Dalić, fra Marinko Vukman, Luka Modrić, Dejan Lovren i ostatak vrste, cijela rukometna reprezentacija, Andrej Plenković, Gordan Jandroković nadimkom Njonjo i Pudlica, Tomo Medved, Nediljko Genda, pola milijuna „probuđenih mladih“ sa zagrebačkog Hipodroma i 150.000 sa sinjskoga… Ako pisneš da to nije u redu, očekuj obnoćnu kaznenu trojku u najgorem ili u najboljem slučaju jergovićevski grafit na svojoj fasadi, s porukom: „Što još čekaš, m’rša iz naše Hrvatske!?“
Kuš, govori Nediljko Genda
„Oliver Frljić i društvo nisu dobrodošli u Benkovcu ni igdje u Hrvatskoj“, junačio se još jučer izvjesni Nediljko Genda s tzv. šahovnicom bijelog početnog polja u grbu udruge na prsima, na kojem je polju crveno srce umjesto u tzv. NDH ustaško ušato U. Kada je taj Genda anketirao svoje sugrađane i ine hrvatske žitelje, pa su mu rekli da ne žele Frljića u svojoj sredini!? Ili Benkovčani i ini hrvatski žitelji imaju biti kuš kad govori neki „hrvatski branitelj Nediljko Genda“ u njihovo ime!? Jer, tzv. Braniteljska Republika Hrvatska je njegovo i ćaćinstvo njegovih istomišljenika, koji su „krv lili u Domovinskom ratu za slobodu koju uživamo“. Sic transit.
Neka Genda anketira Benkovčane i ine hrvatske žitelje – a ko se usudi „domoljubni junak“ s Cecom Arkanovom na zaslonu mobitela (udovica ubojice Hrvata u istočnoj Hrvatskoj i vođe masakra Bošnjaka u Bijeljini!) – pa će se uvjeriti da ih najveći dio ne samo nema ništa protiv istaknutog redatelja Olivera Frljića, da im je dobrodošao, nego i u to da ne žele tu državu i takvo „domoljublje“, koji isključuju ljude, djela, svjetonazore…
Sada je navodno Plenković bio presjekao nastalo sranje, kojim su Genda i društvo unakazili „svačije pravo reći što misli i slobodno se kulturno-umjetnički izraziti“, tako da će se po svoj prilici Frljić vratiti u Benkovac s fizički spriječenim projektom „Nosi se“. Dekonstrukcijom nasilja i svakog rata, bilo gdje i bilo kada, te promicanjem nenasilja, solidarnosti i pluralizma, što nema nikakve veze s vrijeđanjem Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. Znači, svaki kulturno-umjetnički program, autor, kolumna u medijima, projekt civilnog društva, znanstveni rad etc. – sudeći po apelu ministra Medveda, trbuhozborca Plenkovićeve volje – najprije treba proći recenziju „vječnih“ vođa zna se kojih braniteljskih i stradalničkih udruga/skupina kako bi se izjasnili „vrijeđa li im osjećaje i čast Domovinskog rata“!? Glupost na entu.
Ministar Medved ima zadaću disciplinirati „gnjevne“ branitelje i osigurati uvjete za program „Nosi se“ u Benkovcu u novom terminu. Vrijeme će pokazati je li HDZ-Plenkovićev režim, ustrašen folklornom halabukom glasne manjine u crnom, sijao vjetar, pa sada nije u stanju požnjeti oluju i jamačno će morati objasniti europejcima u bruxelleskom staklenjaku zašto ekstremna tzv. desnica pronacifašističkih gena neometano hara 27. članicom većinski antinacifašističke Unije i provocira građanski rat. Je li RH klizi prema subverzivnom konceptu osuvremenjenoga tzv. NDH-2, forsirajući milom ili silom „domoljubno“ jednoumlje tzv. Braniteljske Republike Hrvatske, ili je nacionalističko/šovinističko/ksenofobno sljepilo pobjeglo iz boce neodgovornošću/nesposobnošću vladajućih?
Benkovac i Šibenik nisu ni prvi niti će biti posljednji ekscesi što miniraju hrvatski demokratski integritet u tzv. međunarodnoj zajednici. Prije par dana su pritisci lokalnih braniteljskih udruga u Sisku i Solinu bili otkazali već plaćene koncerte regionalnoj estradne megazvijezde Bajage i benda Instruktori. Solidarizirajući se s kolegama, prosvjedno je otkazao svoje koncerte u Hrvatskoj i popularni crnogorski glazbenik Rambo Amadeus. Još 2021. godine je tadašnji gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić (HDZ), na braniteljski pritisak, bio zabranio koncert umjetniku svjetskoga glasa Radi Šerbedžiji 15. studenoga u sklopu Filmskog festivala glumca, iako su Vinkovci Šerbedžijin rodni grad.
Zato što je umjetnik Srbin, a 18. studenoga je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara? Jedno s drugim nema blage veze. Činjenica je da najveći dio „naše probuđene mladosti“ s Thompsonovih koncerata vrlo brzo skida ZDS-crninu, presvlači se i hrli na koncerte Bajage&Instruktora, Ramba Amadeusa, Lepe Brene, njezine snahe Prije (tjedan dana zaredom puni zagrebačku Arenu!), sluša elitni srbijanski i bh. turbofolk, a hrvatska, je li, estradna elita ubire nevjerojatne količine eura u prepunim srbijanskim dvoranama. Zabrane su glupost nad glupostima. Bez obzira u čije ime i na koje vrijednosti, a istinska demokracija ne trpi zabrane.
Komu se nešto ili netko ne sviđa, neka ga ne sluša, ne gleda, ne ide k njemu i, je li – problem riješen. Ako se meni nešto ne dopada, sviđa se drugima, a ja nemam pravo to im zabraniti samo zato što „vrijeđa moje osjećaje“, ili držim da vrijeđa „moju državu“, ili neki rat etc. To što ja držim i osjećam, ne moraju niti trebaju i drugi ljudi. Nisu zato manje vrijedni ili ih netko, u ime nečega, ima pravo progoniti.
Ali hrvatski braniteljski mozak na polit-ideološko-stranački daljinac očito drukčije funkcionira. Nije kadar probaviti činjenicu da se ipak ne živi niti može živjeti od prošlosti, mržnje, osvetoljubivosti, otvaranja novih ponora i predrasuda. Benkovački Genda i njegova pristala kćerka (lijepog, „domoljubnoga“, hrvatskog imena Emilly, sic transit), pred novinarima i u dnevnom životu, nisu iznimke koje potvrđuju pravilo: „domoljubi“ s dna kace hrvatstva i vjere svršavaju na Thompsonovo, je li, viđenje nacionalne povijesti i domoljublja, ali obožavaju poruke, glas i stas rasne Srbijanke Cece, Svetlane Ražnatović rođ. Veličković.
Nisu jedini u Hrvatskoj. Da nije, kao što jest, regionalna i šire turbofolk megazvijezda, Ceca, udovica ratnog i zločinca protiv čovječnosti, bivšeg kriminalca s međunarodnim dosjeima Željka Ražnatovića Arkna, pa joj CRO branitelji dopuste pjevati u Hrvatskoj, nema te arene koju ne bi po cijeni iz snova punila barem dva tjedna zaredom. Ili potukla Thompsonov rekord na Hipodromu dva-tri dana zaredom, gdje bi se sjatila cijela bivša Juga i njezini iseljenici/gastarbajteri po europama i šire.
Domovinski rat je završio kako je završio, na bivšim zaraćenim stranama je ostavio ožiljke što ih valja zaliječiti uvažavanjem istine ma koliko bila neugodna. Samo „istina pobjednika“ i nekažnjena zla i „naših“ sjeme su produbljivanja razdora i novih zala, što je pogubno za mali hrvatski narod i njegovu budućnost u tzv. međunarodnoj zajednici.
Ovih se dana nije moglo čuti ucrnjene Gendine istomišljenike i mlade ZDS jurišnike na novinarske mikrofone i kamere kako na obljetnicu terorističkog ubojstva prosvjeduju protiv zaborava hrvatskog branitelja iz Gospića Milana Levara i nekažnjavanja „(ne)poznatih“ podmetača eksploziva u njegovu dvorištu. Nesuđeni svjedok hrvatskih ratnih zločina nad srpskim civilima, uzoran hrvatski branitelj i častan čovjek, nema svoju ulicu u Gospiću, trg, njegovo ime ne nosi nijedna škola…
Takvi ljudi ne spadaju u tzv. Braniteljsku Republiku Hrvatsku, nisu „domoljubi“ ni „za dom spremni“, pa… Kao ni ubijeni hrvatskom rukom osječki mirotvorac Josip Reihl-Kir. Ali spadaju „velikani Domovinskog rata“, dižu im se spomenici, tipa međunarodnog terorista Mire Barišića ili pozvanog među državnu elitu na vojnomu mimohodu u Zagrebu Marka hitlerbrčić Skeje. Quo vadis, Croatia s takvima na vlasti i takvima koji „braniteljskim prosvjedima“ ponižavaju vlastitu domovinu kiteći se ZDS insignijama, govorom mržnje, smrtonosnim grafitima i zastavama, koje ne simboliziraju ni RH ni demokratski potentno hrvatstvo?
HDZ-Plenkovićev režim
Kakvo to jedinstvo u hrvatskom društvu zagovara HDZ-Plenkovićev režim abolirajući „braniteljske“ ekscese, ZDS insignije, govor mržnje, smrtonosne grafite, proendehazijske zastave, jer protivljenje povijesnom revizionizmu „vrijeđa braniteljske osjećaje i dignitet Domovinskog rata“? Jednoumno jedinstvo, kojem smetaju Rade Šerbedžija, Oliver Frljić, ali šibenski FALIŠ iz čijeg se uvodnika „Rat i mi(r): između nasljeđa antifašizma i trijumfa (etno)nacionalističke volje“ dade naslutiti zašto skupina branitelja traži zabranu prestankom financiranja javnim novcem.
„Što ostaje od antifašizma kada se vrijednost ljudskog života mjeri pragmatičnim interesima u profašističkom ključu?“ – navodi se. „Što ostaje od solidarnosti s drugima i drugačijima kada ona prkosi logici postojećeg (etno)nacionalističkog poretka? Odnosno – što uopće ostaje od nas, kao pojedinaca, zajednica, društava – kad više nismo u stanju razlikovati pobjedu od zločina, oslobođenje od dominacije, pravdu od osvetoljubivosti?“ Ta se pitanja želi „promišljati izvan vladajućih matrica, i to u vremenu kada se svaka alternativa istima sve rigidnije suzbija“.
Postali smo konzervativnije društvo zadnja dva mjeseca, od Hipodroma, ustvrdila RTL-ovoj novinarki Mojmiri Pastorčić u povodu benkovačkoga braniteljskog skandala. Rigidni sustav jednoumlja, drži Banović, „očito je unutarnja potreba ovog mentaliteta i stalna potreba da se stalno nešto dezintegrira pa da se uz pomoć zastava, mačeva i drugih igračaka dođe ponovo na neki početak, stalno neki ciklusi koji se rastvaraju. Nije mi jasno to ratno ponašanje. Festival (u Benkovcu, op. a.) je htio govoriti o miru, bio je antiratni“.
Premijer Plenković, domovinskoratni apstinent, izvrsno živi na primjeni one latinske divide et impera (u koaliciji je s Domovinskim pokretom, koji mu drži glavu iznad vode i skrenuo ga je oštrije udesno, proustaški i protusrpski) te nema šanse da će pristati zamjeriti se tim „crnicima“ što posthipodromski otvoreno propagiraju polit-ideološke podjele u društvu, razdore, svojevrsne lustracije itsl.
Primjerice, Srpsko narodno vijeće ovih dana upriličuje niz komemoracija (među inima i Hrvatu Milanu Levaru) pobijenim srpskim civilima tjednima nakon završetka Domovinskog rata u cijelom nizu sela, zaselaka i inih naselja po RH za koje zločine nitko nije odgovarao. Ni neće. Za masakr specijalaca ATJ Lučko šestero staraca u Gruborima je zapovjedno imao odgovarati „domoljubni“ general Željko Sačić, politički i braniteljski vrlo glasan lik, ali je sudski predmet – pao u zastaru. A ratni zločini, je li, ne zastarijevaju!? Sic transit. Tzv. Braniteljska Republika Hrvatska trenira strogoću: ne za „naše“, nego „pravdu“ za „njihove“, pa…
Debelo se osramotila i neki dan prešutjevši obljetnice mučkih ubojstava istinskih hrvatskih junaka Domovinskog rata Josipa Reihla-Kira i Milana Levara, čiji ubojice i nalogodavci slobodno šetaju oko nas. Imaju „osjećaje“ što ih „vrijeđaju“ Oliver Frljić i istomišljenici. „Časni“ su ljudi s debelim braniteljskim mirovinama/invalidninama i unosnom režimskom pozornošću. Ne pada im na um prosvjedovati protiv toga što državni mecene podlo prešućuju tolike uistinu zaslužne hrvatske branitelje kao Reihl-Kir i Levar. Da je bilo više takvih s obiju strana, rata ne bi bilo, ili bi pobjeda bila puno svjetlijeg obraza.
Ali istomišljenicima Nediljka Gende nikad neće pasti na um oponirati izvjesnoj Zorici Gregurić i Rozaliji Bartolić, koje su svojedobno vodile braniteljski prosvjed pred zgradom HRT-a na zagrebačkom Prisavlju protiv prikazivanja filma „Ministarstvo ljubavi“ Pave Marinkovića, jer da „vrijeđa ne samo udovice (palih branitelja, koje primaju državne apanaže za poginule muževe, a žive s drugim muškarcima, op. a.) nego i blati Domovinski rat, ugled i čast RH“. Da ti pamet stane koliko se nečasti, nemorala, pohlepe, pokvarenosti, netrpeljivosti i osvetoljubivosti agresivno gura pod domovinskoratnu sliku Doriana Graya na službenom zidu tzv. Braniteljske Republike Hrvatske. To nije čvrst temelj budućnosti.
