Brodske mjerne postaje i dalje su s desetak mjernih postaja u Hrvatskoj u CRVENOM (onečišćen zrak) i po svemu sudeći ostat će i nadalje u CRVENOM. To neovisno da u posljednje vrijeme i na brodskim postajama često se mjeri koncentracija lebdećih čestica PM2.5 ispod 20, pa 10 µg/m3... Svakako, ako ne dođe do (uvijek mogućeg) dalnjeg pogoršanja! Ne smije se zaboraviti da je još uvijek veljača!

O svemu tome nas uče i priloženi grafikoni o onečišćenju brodskog zraka s lebdećim česticama PM2.5 od 09. siječnja do dana 18. veljače, kada ovaj članak i pišem... Na tim grafikonima se vide 24-satni prosjeci PM2.5 čestica sat po sat. Tragično je da na mjernoj postaji na Jelasu (SB-1) u tom kratkom razdoblju (09. siječnja - 18. veljače) mjerene su izuzetne visoke satne koncentracije lebdećih čestica PM2.5.

Tako je ta brodska postaja (skoro) kontinuirano bila (najmanje) u CRVENOM (onečišćen zrak)! Točnije u CRVENOM, ŽARKO CRVENOM i LJUBIČASTOM! Inače mjerna postaja SB-1, što se lijepo vidi i na grafikonima, od siječnja do danas (18. veljače) pet puta (3 puta u siječnju i 2 puta u veljači) bila je kraće ili duže vrijeme u LJUBIČASTOM (izuzetno onečišćen zrak)! S velikom sigurnošću možemo reći da takvo nešto nigdje više nije mjereno i iskazano u Hrvatskoj!!!

Posebno je zabrinjavajuće bilo, već ranija više puta spominjano razdoblje od 13. do 17. siječnja, kada je postaja na Jelasu (SB-1) bila u LJUBIČASTOM duže od 4 dana s rekordnim 24-satnim prosjecima PM2.5 čestice! Nažalost, nitko od odgovornih dosada nije govorio o tome! Zašto? Jel su oni slabo informirani? Ili jednostavno ne postoji mehanizam da se o tome govori? Bilo bi tragično da je riječ o ignoriranju činjenica!

Da, od 13. do 17. siječnja su brodske postaje, jedna i druga bile su u LJUBIČASTOM, a kako smo prije rekli taj interval mogli bi opisati, kao jedan od najteži, ako ne i najteži vezano za onečišćenja zraka ‘u bliskoj povijesti brodske zaštite okoliša’. Hoću reći, nakon što je Rafinerija u Bosanskom Brodu ‘faktički’ prestala raditi, ili negdje više od 6 godina unazad…

Tada su na jednoj i drugoj mjernoj postaji mjerene pedesetak puta satne koncentracije lebdećih čestica PM2.5 iznad 100 µg/m3, ali i iznad visokih 200 µg/m3, a i od 241,6 µg/m3! Također su na postajama bila je i povećana satna koncentracija benzena (C6H6). Posebno je zabrinjavajuće da na postaji na Jelasu (SB-1), mjerene su više sati i satne koncentracije benzena iznad 20 µg/m3, ali i od 28,6 µg/m3!!!

Žalosno da sva ta događanja oko onečišćenja brodskog zraka, koja su često očigledno povezana s prekosavskim, odnosno prekograničnim onečišćenjem, do sada u Ministarstvu zaštite okoliša, Gradskoj i Županijskoj upravi, pa i u DHMZ-u, pa donekle i HZJZ-u nisu izazvala lavinu pitanja...

Evo ovih dana će biti 12 godina kada sam na SBPeriskopu prvi put ukazao na jednog od mogućeg zagađivača brodskog zraka. Nažalost, Ministarstvo zaštite okoliša ni tada, kao ni sada nije ozbiljno shvatilo probleme termoelektrane u Bosni i Hercegovini i na moguće ugroze na zdravlje Brođana (https://sbperiskop.net/objave/o-nedostavljenoj-notifikaciji-o-procjeni-utjecaja-na-okolis-preko-drzavnih-granica-za-te-stanari )!

Tako termoelektrana Stanari je elektrana snage 300 MW u Bosni i Hercegovini u blizini Rudnika ugljena Stanari, otprilike 70 kilometara istočno od Banje Luke u Republici Srpskoj, a možda 50 kilometara zračne linije jugozapadno od Slavonskog Broda.

Ta elektrana je ušla u završna ispitivanja početkom 2016. godine, a komercijalni rad je postigla u rujnu 2016. godine. Danas EFT Termoelektrana Stanari proizvodi 2 milijuna MWh energije godišnje i godišnje ima dobit od 87 miliona KM. No tu su još termoelektrane Ugljevik, Tuzla i Kakanj, ukupne snage od skoro 1800 MW!

S ovim popisom, odnosno nabrajanjem, nitko ne želi krivicu prebaciti da tako kažem u tuđe, a najboljem slučaju u neutralne vode, a istovremeno zaboraviti na domaće onečišćivače brodskog zraka… Jasno nam je da mala kućna ložišta, brodski promet sa svojim specifikumima (granični prijelaz u centru grada, autocesta kroz grad, zastarjeli vozni park, itd.) i brodska specifična industrija (ljevaone, asfaltne baze, drvna proizvodnja, odlagališta otpada u gradu, itd.) zaista su veliki ‘proizvođaći’ onečišćenog zraka.

Još prije desetak godina Ministarstvo zaštite okoliša osnovalo je Povjerenstvo za praćenje poboljšanja kvalitete zraka u Slavonskom Brodu. Kako je to Povjerenstvo počelo slabije raditi, a kasnije faktički i ne raditi, zrak je u Slavonskom Brodu postao biti sve više i više onečišćen. Evo u ožujku će biti 5 godina, kada je to Povjerenstvo poslednji put zasjedalo u Slavonskom Brodu.

U međuvremenu po Izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) o prosječnoj dvogodišnjoj koncentraciji lebdećih čestica PM2.5, Slavonski Brod je prije šest godina bio na 3., prije pet godina na 6. mjestu, a prije četiri i po nizu sljedeće tri godine na neslavnom prvom (1.)  mjestu. Najgore da smo nedavno iz analize podataka vidjeli da postoji velika vjerovatnoća da Slavonski Brod ponovo i ove godine (https://sbperiskop.net/objave/nevjerojatno-ali-je-istina-odgovorni-i-dalje-ignoriraju-brodski-goruci-problem-3 ) završi među najonečišćenijim gradovima EU i ne samo to, nego: na prvom mjestu u Europskoj Uniji!!! Što je zaista zabrinjavajuće!