Ideje koje nanose štetu i slabe umove i emocije moje generacije

Svijet uronjen u paranoičnu zabrinutost oko sigurnosti narušava čovjekov pogled na život, što šteti sposobnosti funkcioniranja i napretka.

Teško je vrijeme za Generaciju Z. Problemi s mentalnim zdravljem, posebno poremećaji raspoloženja poput depresije i anksioznosti, vrtoglavo rastu. Za Gen Z je najmanje vjerojatno da će prijaviti dobro ili izvrsno mentalno zdravlje, a najvjerojatnije loše ili prosječno mentalno zdravlje. Stope samoubojstava za američke tinejdžere i mlade odrasle osobe su najviše ikad.

Komentar: Kad se govori o Generacija Z obično se misli na osobe rođene od sredine 1990-ih pa do ranih 2010-ih.

Kao 23-godišnji pripadnik Gen Z koji se osobno nosio s tim problemima i vidio utjecaj na svoje prijatelje i voljene, to mi slama srce.

Na putu poboljšanja vlastitog mentalnog zdravlja i pokušavanja da pomognem drugima, moje putovanje me dovelo do traženja objašnjenja zašto su se stvari tako pogoršale, a uvjerljivu hipotezu pronašao sam u radu socijalnog psihologa Jonathana Haidta i pravnog stručnjaka Grega Lukianoffa.

U svojoj koautorskoj knjizi “The Coddling of the American Mind: How Good Intentions and Bad Ideas Are Setting Up a Generation for Failure“, Haidt i Lukianoff istražuju problem mentalnog zdravlja Generacije Z. Oni tvrde da su mladi uronjeni u svijet koji karakterizira paranoična zabrinutost za sigurnost, što im iskrivljuje misli i šteti njihovom psihičkom zdravlju.

Mnogi sveučilišni studenti uče razmišljati na iskrivljen način, a to povećava njihovu vjerojatnost da postanu krhki, tjeskobni i osjetljivi“, oni kažu.

Haidt i Lukianoff tvrde da “tri velike neistine” negativno utječu na mentalno blagostanje današnje mladeži. Oni također predlažu načine za suzbijanje tih neistina, što će zauzvrat proizvesti sretniji i bolje prilagođen život. Te velike neistine su:

  1. Neistina krhkosti: Ono što vas ne ubije čini vas slabijima
  2. Neistina emocionalnog rasuđivanja: Uvijek vjerujte svojim osjećajima
  3. Neistina nas protiv njih: Život je bitka između dobrih ljudi i zlih ljudi

A da bi se nešto kvalificiralo kao velika neistina, mora zadovoljiti tri kriterija:

  1. Proturječi drevnoj mudrosti (ideje koje se široko nalaze u knjigama o mudrosti mnogih kultura)
  2. Proturječi modernim psihološkim istraživanjima blagostanja
  3. Šteti pojedincima i zajednicama koji je prihvaćaju

Neistina krhkosti: Ono što vas ne ubije čini vas slabijima

Filozof Friedrich Nietzsche rekao je: “Ono što nas ne ubija, čini nas jačima”. Nietzcheove riječi mogle bi biti antiteza trenutnom osjećaju.

Kako bi dali biološki primjer da nas ono što nas ne ubije čini jačim, Haidt i Lukianoff raspravljaju o rastućim stopama alergija na kikiriki. Do sredine 1990-ih alergije na kikiriki bile su vrlo rijetke (samo je četvero od 1000 djece mlađe od osam godina imalo tu alergiju). No, do 2008. stopa se utrostručila. Zašto? Haidt i Lukianoff tvrde,

alergije na kikiriki rasle su upravo zato što su roditelji i učitelji počeli štititi djecu od izloženosti kikirikiju još 1990-ih.

U 2015. godini provedeno je istraživanje na 640 novorođenčadi sklonih alergijama, pri čemu je polovica skupine bila izložena kikirikiju do pete godine, a preostala polovica je zaštićena. Samo tri posto izložene skupine razvilo je alergiju, dok je 17 posto zaštićene skupine razvilo alergiju.

Stoga, pri pokušaju da zaštitimo djecu od štete, mogli bismo im zapravo nanijeti još više štete. To se ne odnosi samo na biološke sustave, već i na ekonomske i političke sustave, kao i na naš vlastiti život. Nassim Nicholas Taleb, autor knjige Antifragile“, kaže sljedeće:

Baš kao što mjesec dana u krevetu… dovodi do atrofije mišića, složeni sustavi su oslabljeni, čak i ubijeni kad su lišeni stresa. Velik dio našeg modernog, strukturiranog svijeta nam nanosi štetu politikama i izumima koji su orijentirani odozgo prema dolje… koji dovode upravo do toga: i vrijeđaju antikrhkost sustava. Ovo je tragedija moderne: kao i kod neurotično prezaštitničkih roditelja, oni koji pokušavaju pomoći često nas najviše povrijede.

Haidt i Lukianoff povezuju ovu želju za izbjegavanjem prijetnji s porastom “potrebe za sigurnošću“, koji karakteriziraju sigurni prostori, upozorenja o nelagodnostima, mikroagresije, timovi za odgovaranje na pristranost, “matrice ugnjetavanja” i kultura prozivanja. Unutar ove kulture mnoge se dovodi do toga da vjeruju da su krhki i da im je potrebna stalna zaštita od vanjskog svijeta. To je kod mnogih mladih ljudi razvilo previše opreznih i neurotičnih tendencija, pri čemu izbjegavaju izazovne okolnosti kako bi izbjegli nelagodu.

Isto kao što nam izbjegavanje kikirikija u ranoj dobi dugoročno može naškoditi, tako nam i izbjegavanje “nesigurnih” mišljenja i razgovora može naštetiti tako što nas čini preosjetljivima na sve. Lako je vidjeti kako ovakvo podneblje može pridonijeti tjeskobi. Mlade ljude se uči da nelagodu i opasnost vide tamo gdje ih nema.

Kako bi se suprotstavili trendu krhkosti, Haidt i Lukianoff potiču nas da “[tražimo] izazove (umjesto da eliminiramo ili izbjegnemo sve za što “osjećamo da je nesigurno”).

Neistina emocionalnog rasuđivanja: Uvijek vjerujte svojim osjećajima

Druga velika neistina je trijumf emocionalnog rasuđivanja, pri čemu su subjektivni osjećaji stavljeni iznad objektivne istine. Iako bi moglo biti dobro što su današnji mladi više u kontaktu sa svojim osjećajima nego prethodne generacije, autori tvrde da je došlo do prekomjerne korekcije. Zapravo smo de-naglasili snagu objektivnosti i racionalnosti i uzvisili smo neistinu da uvijek moramo vjerovati svojim osjećajima.

Haidt i Lukianoff to objašnjavaju na sljedeći način,

Mudraci su se u mnogim društvima složili u shvaćanju da su osjećaji uvijek zavodljivi, ali da nisu uvijek pouzdani. Često iskrivljuju stvarnost, uskraćuju nam uvid i bespotrebno oštećuju naše odnose. Sreća, zrelost, pa čak i prosvjetljenje zahtijevaju odbacivanje neistine emocionalnog rasuđivanja i učenje da umjesto togapreispitujemosvoje osjećaje. Sami osjećaji su stvarni i ponekad nas upozoravaju na istine koje naš svjesni um nije primijetio, ali ponekad nas odvode na stranputicu.

Prema mom iskustvu, osjećaji su važni, pa čak i neophodni. Primjerice, kad mi želudac proizvodi zvukove, to je znak da sam gladan. Odlučujem jesti i nahraniti se. Da nisam poslušao osjećaj gladi svog tijela, izgubio bih energiju. Stoga mi obraćanje pažnje na loš osjećaj koristi.

Ali ponekad su osjećaji jednostavno tu i ne odražavaju stvarnost. Kad me napada tjeskoba, osjećaji mi govore: “Nešto nije u redu! Obrati pažnju sada! Pazi da ne dobiješ srčani udar!” U stvarnosti neću umrijeti, to je samo moj mehanizam borbe ili bijega koji se aktivirao u neprikladnom trenutku. Kad bih cijelo vrijeme vjerovao svojoj tjeskobi, vjerovao bih da sam u stalnoj opasnosti. To nije slučaj.

Nažalost, mladima je sve uobičajenije misliti da su u stalnoj opasnosti. Lukianoff je to posebno primijetio nakon što se prijavio za kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT) i shvatio da obrasci mišljenja za koje je naučen da ih izbjegava utječu na društvo u cjelini. Naučio je da iracionalne i uporne misli mogu uzrokovati negativna uvjerenja i emocije. Ali prakticiranjem CBT-a može se naučiti razmišljati na produktivniji način za prevladavanje negativnih emocija.

Neki specifični negativni obrasci mišljenja uključuju, ali nisu ograničeni na, sljedeće:

  • Emocionalno rasuđivanje: dopuštanje vlastitim osjećajima da vas vode vašom interpretacijom stvarnosti. “Osjećam se tjeskobno, stoga je ovo okruženje opasno”.
  • Katastrofiranje: Fokusiranje na najgori mogući ishod i gledanje na njega kao da je najvjerojatniji. “Ako padnem na ovom testu, nikad neću dobiti posao”.
  • Prekomjerna generalizacija: Percipiranje globalnog uzorka negativa na temelju jednog incidenta. “Nikad ne uspijem u onome što pokušavam”.
  • Dihotomno razmišljanje: Gledanje na događaje ili ljude u terminima sve ili ništa. “Nitko se nikad ne želi družiti sa mnom”.
  • Čitanje misli: Pretpostavka da znate što ljudi misle bez da imate dovoljno dokaza o njihovim mislima. “Moj šef vjerojatno misli da sam nesposoban”.

Pa zamislite ako bi neka osoba pokazala te iskrivljene misaone obrasce. Lako biste mogli vidjeti kako bi ih to učinilo tjeskobnijima i depresivnijima. Možda biste mogli primijetiti neka iskrivljenja koja sami pokazujete. Ja ih svakako imam.

Kako bi se suprotstavili trendu emocionalnog rasuđivanja, Haidt i Lukianoff potiču nas da se “[oslobodimo] kognitivnih iskrivljenja (umjesto da uvijek vjerujemo [našim] početnim osjećajima)”.

Komentar: “Prvi dojam obmanjuje mnoge”.

– Ovid

Neistina nas protiv njih: Život je bitka između dobrih ljudi i zlih ljudi

Kao što možda živimo suprotno Nietzscheovom aforizmu “ono što te ne ubije”, možda živimo i suprotno od izjave Aleksandra Solženjicina,

linija koja razdvaja dobro i zlo ne prolazi kroz države, niti između klasa, niti između političkih stranaka – već upravo kroz svako ljudsko srce – i kroz sva ljudska srca.

Ova posljednja velika neistina podsjeća na jedan od iskrivljenih načina mišljenja – dihotomno razmišljanje – koji CBT pokušava ispraviti. Može li biti istina da je Gen Z lošijeg mentalnog zdravlja jer oštro gleda na ljude (i događaje)? Da bi odgovorili na to pitanje, Haidt i Lukianoff analizirali su uspon politike identiteta i oživljavanje tribalističkog razmišljanja.

Umjesto da razmišljaju u smislu politike identiteta “zajedničkog čovječanstva”, koja humanizira ljude različitih skupina, Haidt i Lukianoff tvrde da je došlo do porasta politike identiteta “zajedničkog neprijatelja”, koja identificira zajedničkog neprijatelja kako bi se povećalo i motiviralo vlastito pleme. (Pomislite na Hitlerovu demonizaciju Židova kako bi se proširio Treći Reich).

Kako bi pokazali kako trenutno djeluje politika identiteta zajedničkog neprijatelja, Haidt i Lukianoff prikazuju esej koji je napisao latino student sa sveučilišta Texas State, a objavljen je u školskim novinama, u kojem autor navodi:

Ontološki gledano, smrt bijelaca značit će oslobođenje za sve … Do tada, upamtite ovo: mrzim vas jer ne biste trebali postojati. Vi ste i dominantan aparat na planeti i praznina u kojoj sve druge kulture, nakon susreta s vama, umiru.

Haidt i Lukianoff pojašnjavaju da je student pozivao na kulturni genocid, što znači na rastvaranje kulture “bijelosti”, a ne na stvarni genocid; ali učenikove riječi još uvijek pokazuju lažnu dihtomiju dobrih protiv zlih ljudi. Iz njegovih riječi postaje očito da ne vidi pojedince, već plemena, a grupiranjem u podskupine koje on smatra “lošima”, insinuira da su i oni također “loši”.

Što se tiče onoga što objašnjava ponovno oživljavanje ove vrste razmišljanja, Haidt i Lukianoff tvrde da je to oblik “marksističkih pristupa socijalnoj i političkoj analizi”.

Analiza postavlja,

kad se smatra da jedna skupina drži moć nad drugima, postoji moralni polaritet: skupine koje se smatraju moćnima su loše, dok su skupine koje se smatraju ugnjetenima dobre.

Zamislite da vas se potiče da neprestano promatrate ljude u smislu identiteta grupe i automatski ih označavate kao dobre ili loše, na temelju percepcije njihovog položaja moći. Prolazili biste svijetom neprestano identificirajući ljude kao potencijalne prijetnje. Ovakav svjetonazor je toksičan i mogao bi biti jedan od izvora lošeg mentalnog zdravlja Gen Z.

Kako bi se suprotstavili trendu dobrih ljudi naspram zlih ljudi, Haidt i Lukianoff potiču nas da “[uzmemo] velikodušan pogled na druge ljude i [tražimo] nijanse (umjesto da pretpostavljamo najgore o ljudima unutar pojednostavljene nas-protiv-njih moralnosti)”.

Primijetite svoje misli, oslobodite se

Nakon čitanja “The Coddling of the American Mind“, primijetio sam svakakve vrste iskrivljenih obrazaca mišljenja i radio sam na tome da promijenim svoj svjetonazor. Još sam daleko od savršenstva, ali provedba prijedloga Haidta i Lukianoffa pozitivno je utjecala na moje blagostanje.

Izazivam vas da primijetite svoje misli i prepoznate područja u kojima bi se vaše razmišljanje moglo poboljšati. Promjena počinje odozdo prema gore, a ako poput mene želite da mladi ljudi manje pate i poboljšaju svoje mentalno zdravlje, rad na vlastitom blagostanju početak je te transformacije.

Kao što sam rekao u prethodnom članku o moći individualnog poboljšanja,

Čim se počnete poboljšavati, drugi oko vas će to primijetiti. Moguće da će vaš rast nadahnuti ljude u vašoj neposrednoj sferi da rastu zajedno s vama. Ali, ako vas neki žele srušiti iz ljubomore, ne dopustite da vam to odvlači pažnju. Sve što možete učiniti jest ponuditi svijetli primjer onima koji su ga spremni slijediti.

O autoru:

Tyler Brandt pomoćni je urednika FEE-a. Diplomirao je na UW-Madison s B.A. u politologiji. Na fakultetu je Tyler bio veleposlanik FEE-a na kampusu, predsjednik YAL ogranka na svom kampusu i istraživač-pripravnik na Institutu za javnu politiku John K. MacIver.

sott

2 comments

  1. Zanimljiv. Poremećaji dolaze izvana i iznutra, pa obratno.

    • Frog on 31.10.2020 at 12:45

    Ono što nas ne ubi to nas ojača. Točno,jer svaka kritična situacija, koju normalan čovjek preživi, je dobro iskustvo za ubuduće, opomena da bude i oprezniji i spremniji za nevolje. Obuka i vježbanje u JNA nas je pripremala za sranja u životu. To je dril i fizički i psihički. JNA nismo voljeli, jer nas je odvajala od doma, udobnosti i sigurnosti roditeljskoga gnijezda, jer je predugo trajala. Sada sa velikim odmakom od tih dana, vidim da je bila mučna ali korisna. Sada u zreloj dobi mislim da sam dovoljno iskusan,čvrst i “ništa mi neće ovaj dan pokvarit” Stvorio sam si dovoljno čvrst oklop da me malo šta može poljuljati. Pa ni loše ideje,antivakseri, ravnozemljaši, protivnici G5 mreže, jer su to sve budale.Jer uvijek je bilo budala i rata Psi laju a karavane neka prolaze. U svakom slučaju gornji tekst je odličan, dopunjuje moja razmišljanja i stavove i treba ga ISČITAVATI!!!

Odgovori