u stoju na glavi

Kazalište

 

usputni susreti letimična blizina:
pozornice bez dasaka i zavjesa
publika bez susretljivosti i sjedala
glumci bez pribranosti i uvjerljivosti
komadi bez smisla i naslova.

o čemu ti govore kad glume sebe
na binama ulice, parkirališta i tržnice.
o tome kako su se duboko popeli
o zdravlju koje ih služi kao kućna pomoćnica
o njihovom nosu za sve što se iza brda valja.

hvalisave rečenice slušaš u stoju na glavi
s pogledom na njihove zamazane cipele.
snatriš o povratku doma u vruću kadu
za rastapanje nespokojstva. napraviš
kolut naprijed i odlaziš lijeva desna lijeva…

 

 

4 comments

Skip to comment form

  1. “o tome kako su se duboko popeli…”

    Stvarno, kad će skužiti da zamaraju pričama o svojim uspjesima? Kako mirno otrpiti tuđe ego tripove? Gledajući njihove zamazane cipele? 😀

  2. ovo je dobro – duboko popeli.

  3. “za rastapanje nespokojstva. napraviš
    kolut naprijed i odlaziš lijeva desna lijeva…” Greška u koracima 😀
    Oči orla zar da se smrače
    i za staro vid da se hvata?
    Grlo svijeta
    stegni još jače
    rukom proletarijata!
    Grudi istur’te svi skupa!
    Nek se nebom ruj stijega razlijeva!
    A ko li to desnom stupa?
    Lijeva!
    Lijeva!
    Lijeva!

    Vladimir Majakovski (1918)

  4. Chaotica depression.

Odgovori