Putevi prema pjesmi

pojacivac

Pjesmu mora napisati do petka
i pričvrstiti ju da se suši na užetu bloga;
tkaninu satkanu od izvučenih niti osušene nutrine,
obojanu riječima, namočenu u vodi iz oblaka,
prepustit će pogledima drugih radoznalih tkalaca.
I to ga uznemirava – zašto to čini.

Jeo je sitne zelenožute kisele mandarine,
gutao sunce i vjetar iznad Neretve
kao samotni stražar na mrtvoj straži u blizini
neprijatelja u ogledalu; učinilo mu se
da je ugledao njegovo lice bez usta.
I to ga umiruje – da ne mogu jesti obojica.