psi i kiša

zimski dani

vezani za nevidljive prste
nebeske buktinje,
dani su golema svemirska
jo-jo igračka –
zemaljska špula i
gravitacijska uzica.
zimi se odmotavaju
sve do nesavitljive bjeline,
poniru prema prijetećoj
oštrici hladnoće, silaze
do dna dubljaka studeni,
spuštaju se na smrznutu
površinu očekivane
beskrajne nepomičnosti.
zimi se dani udaljavaju
od dekora i kostima ljeta;
stud drveće svlači, ljude oblači.

podrigivanje

Takvi nemilice piju
zajedničku
vodu zasićenu
mjehurićima
moći i interesa.
Zatim besramno
podriguju u
naša lica
tvrdeći da se radi
o čistom zraku –
neophodnom
uvjetu disanja.
Ipak, mnogi od toga
osjećaju užitak.
Drugi hoće da im
u lice podriguje
netko drugi,
a treći se i sami
hoće progurati do
vode vlasti.
Četvrti ne dišu,
osjećaju čak krivnju
zbog blizine podlosti.
Peti okreću potiljak.
Šesti, ne tako česti,
podrigivanje žude
svojom šakom omesti.

psi i kiša

u vrijeme ono
putovali smo svijetom
i svijet je putovao u nama.
nismo tražili mir,
niti bi ga davali drugima.
jurili smo za vlastitim repom;
mladi psi teško se
nauče samokontroli.
jednog jutra jednog ljeta,
htjeli smo raditi
u ciglani na otvorenom
najteže fizičke poslove.
ali odjednom spustila se
hladna gusta kiša.
podvili smo repove
i vratili se u još tople postelje.
a možda smo repovima
veselo mahali, možda je
kiša bila spasonosna,
nisam siguran više.
padale su otada mnoge kiše,
sve manje putujemo svijetom
i sve manje svijet putuje u nama,
nismo našli mir niti nam ga
daju novi mladi psi.

Tuga

I

U noći u hladnoći u oluji,
zagubili su se suhi kamenčići iskustva.
Ostavljani su na prijeđenom putu
kao putokazi za povratak u sebstvo.
Skriveni gnjev počinje kao slom
poricanja, a zadržava se
kao opiranje nametnutoj preobrazbi.

II

U metežu napretka – porastu brojeva,
izgubljeni su dani, izgubljeni su drugi.
Izigrani u igri skrivanja i pronalaženja,
ostadoše sami, bez volje da se suoče
s prazninom; utjehu potiskuje
pomisao da su razdvajanja i površnost
očekivani oblici izdaje drukčijih.

III

Iščezava svijet koji je ispunjavao oči,
odmiče se svijet koji je bio u rukama,
nisu prisutni pokretači opsesivne žudnje,
sunce užitka udaljuje se u hladno sazviježđe.
Ne može se nadomjestiti zatrto.