BILJEŠKA O PISCU: Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javio se Dalibor Horvaćanin. Rođen 9.listopada 972. godine u Slavonskom Brodu Brodu. Osnovnu školu završio u OŠ „Nada Božić“,a srednju pohađao TOC „Đuro Đaković“. Vojsku odslužio kao zadnja generacija JNA u Beogradu. `91. Hrvatski branitelj i nositelj spomenice 1992-1995 . Oženjen i otac troje djece. Po zanimanju zidar, zaposlen kao konobar. Osnivač i predsjednik Udruge za socijalizaciju, promicanje kulture i prevenciju ovisnosti – SKIP, koja aktivno radi u Centru mladih Slavonski Brod. Apolitičan, ateist. Brodskoj rap publici poznat kao

El Prezidente facebook profil : Cadimir Gadox

fb fun page: https://www.facebook.com/pages/El-Prezidente/191529314322976

O sebi i svojem stvaralaštvu kaže: "Uvodi su preuveličani kod pjesnika, pisaca. Svaki čitatelj bi zapravo kroz djelo trebao upoznati pisca odnosno zaviriti u njegovu dušu. Jer je to ono što njegovo djelo predstavlja. Ovo sto ja radim je RAP, pišem duže vrijeme ali u zadnje dvije-tri godine povezujem svoje textove sa rap instrumentalima i tako nastaju glazbena djela. Pišem uglavnom o realnim socio-politickim temama. Za repera je rima svakodnevnica. Igranje s rimom je vježba za otvoreni um, a svaka dobra rima je poštovana od strane njegovih slušaoca, pratitelja ili publike."

 

Pun Mjesec

Pokida me nemir a noć punog mjeseca
u glavi se vrti na tijelu mokra odjeća.
Srce tuce loš beat a uši love sner
u krevetu se tresem kao bolesni ker.
U polusnu sam sada kao negdje vani
ko životinja trčim po slobodnoj poljani.
O bijesu svom zavijam i na mjesec lajem
a kasno je za prošlost i stvari sto se kajem.
Kida me do kraja pa u noć izlazim van
u ruci mi je povodac a u džepu gan.
Idem brzo bez cilja, pas me zbunjen gleda
dok s neba mi se smije, taj srebrni djeda.

I još nečuje se glas slavuja zoru da najavi.

Nisam bio krvnik nisam netko tko se hvali
ovdje se previše stvari uopće ne shvaća.
Teško zaboravljam dio života sto mi fali
prošlost koju krijem zato mi se vraća.
Slike razaranja što ih se često sjetim
kvare mi koncepciju što oko sebe gradim
pa opet kad mjesec na nebu ja osjetim
snova svojih vatre bjesomučno gasim.
Plamen koji guta gradove, sela i kuće
kao da progutat će sve prošlo i buduće.
Pali polja, pali ljude ruši sve pred sobom
pepeo pepelu sada padam pred tobom.

I još nečuje se glas slavuja zoru da najavi.

Jos ne sviće rujna zora. Jos ne trepti list sa gora.
I ne čuje se glas slavuja. Zoru da najavi...

Ne pomažu mi više nikakve tablete
ni alkohol ne pijem samo misli mi kvari.
Mjeseca se bojim kao da sam malo dijete
i okova zahrđalih što ih na meni vari.
Pomoći mi može samo pokidana mantra
iz podsvjesti ju vučem svaki put kad sam slomljen
ranom zorom gasi se podivljala vatra
a moje misli fragment ostaje odlomljen.
Pa me pere adrenalin dok zovem novu zoru
jedva čekam sunce koje ne izlazi
budan proživljavam opet istu noćnu moru
i bol što kroz godine nikako ne prolazi.

Još ne sviće rujna zora. Jos ne trepti list sa gora.
I ne čuje se glas slavuja. Zoru da najavi...
Ran Dan
Ustajem ujutro odmah na šeme mislim
gledaju me ljudi brzinom velikom pičim.
Trčim preko pruge vozač psuje, vozi vlak
svojim tijelom režem ovaj smrdljivi zrak.
Upadam u poštu jer mi hitno treba love
samo skočim preko pulta i poslužim se sam.
Blagajnica nije stigla okrenuti glavu.
Draga publiko, ovo se zove Ran Dan.
Ran dan, upadam u stan, kradem imam gan.
Minut još i ostvaren je plan, bježim brzo van. Hitac, zrno, Bam!
Vičem: "Fuck the cop!","I shoot the cop".
Ubrzan dah, orobljen stan, izvršen plan.
Ran dan, ran dan.

Otimam kroz grad na svakom uglu finta
prašina se diže šanam ljudima robu.
Iz džepova mi ispada papirnata kinta
kočnice mi ne rade ma stat ću tek u grobu.
I maznio sam auto pa ne jašim bajk
ne stajem, furim i nema razloga za strah
u ruci je tetka a fantomka na licu.
I previse sam brz jer ovo je ran-dan.
Ran dan, upadam u stan, kradem, imam gan.
Minut još i ostvaren je plan, bježim brzo van. Hitac, zrno, Bam!
Vičem "Fuck the cop!","I shoot the cop".
Ubrzan dah, orobljen stan, izvršen plan.
Ran dan, ran dan.

Brzina me ledi po licu je inje
korzom plašim golubove u tvrđavi svinje.
Evo čujem sirene bit ce skužili su poštu
bacam se u ulicu bočnu krivinu oštru.
Ran dan je brate, gledam već me prate.
Lovu trebam brate, tko ih jebe neka prate.
Svakom nekad smrkne nekad svane
nek im mrak na oči padne kada mi je ran-dan.
Ran dan, upadam u stan, kradem, imam gan.
Minut još i ostvaren je plan, bježim brzo van. Hitac, zrno, Bam!
Vičem "Fuck the cop!","I shoot the cop".
Ubrzan dah, orobljen stan, izvršen plan.
Ran dan, ran dan.

 

Lowrider

Lowrider Dacia najjača u hoodu, klima radi odlično kroz prozor bacam ruku.
Sunce pali gume chelowstone marke na zebri stoji klinac kineske mu starke.
Bass boost tuče al napukla membrana. Miči se sa ceste mali plakat ce ti mama!
Prezidente iz hooda, tamne cvike i ćelavi friz. Žuti daje sladoled na kredu ti u redu čekas liz.

Tamna stakla, side skirts, Razor spojler. Boju ne možeš razaznat gledaš malo bolje.
Eazy rollin´, klizim po hoodu polako lagano da hidraulikom po rupama bi višlje skako.
Ako mogu bolje tvoja kola. Mali Pariz noć, maramicu pušta drolja
htjedoh reći riba ali omaklo mi se. To je to u dimu brate ostavljam te.

Tri i po litre mašina velik mi klip, felna dvajs` inča a na njoj slik.
Pojačalo lomi stari cd changer, pogledom šibam jer sam vrlo danger.
Na haubi se cakli kristalna u skoku puma. U gepeku mi samo zvučnik i rezervna guma.
Kada nitro pritisnem svi silaze s uma, dok mašina urla iz usta ispada ti kauguma.

402 Street Race, malo metara mi petsto, iako znam da me prate s utrkom nisam presto.
Vozim dvjesto podvožnjak do pumpe, kroz šajbu vidim svinje evo već se kupe.
Svjetla plava lupe pa se za mnom voze, najjači sam džiber na mene svi se lože.
El Prezidente poznat ko u jugi Josip Broz jer sam najbrži u hoodu svi ostali iza su skroz.

 

U Lice (Samo MC )

Ja sam samo MC rodom iz SB-a,
nekad bio kriminalac M.P. dileja.
Nemam DJ-a producenta nemam studio.
Jednom sam skupio hrabrosti skoro se ubio.
Al ostao sam ono iza čega stojim.
Može jedan na sto brate, ja se ne bojim.
Znaj ja ne bježim kad stanje zagusti,
još sam tvrđi radim šta hoću sada pusti.
Bolje odstupi ne diraj me ne pizdi,
nego nabroji do deset pa se smiri.
U igri što igram pobjeda ne ide nikom,
pa razlučim tko je ok a tko je nitkov
i djelim na one što vrijede i one sto ne,
na pičke i one što pomažem da ostvare sne.

Nemoj pljuvati u com pljuni mi u lice!
Na streetu vraćam istom mjerom. U Lice!
Face bez ideja proklete ulizice,
uvlakači, wannabe kriminalci, propalice.
Sve bili bi bolji a na moju štetu,
sad se miči jer jos imam i brzinu petu.

Dolazim iz hooda zapravo rođen sam ovdje.
Nikad nisam ošo nigdje ostajem ovdje.
Ko god misli da me može otjerati
neka shvati da nemam kud neka shvati
da mi nije rep nešto što radim za džep.
Nešto što radim samo da zavaram te.
Uzmem neke pare il postanem veća faca.
Sjebo si stari moj znam nema tu para.
Da sam htio uzet novce igro bih se karijerom
ne bi osnovo obitelj bio sam ko kalimero.
Ko marinero šljako negdje na brodu.
Kad skupio bi sumu ma ne bi živio u Brodu.
Već negdje na toplom gdje lakše se živi,
al gledaj tu sam borim se da TI bolje živis.

Nemoj pljuvati u com pljuni mi u lice!
Na streetu vraćam istom mjerom. U Lice!
Face bez ideja proklete ulizice,
uvlakači, wannabe kriminalci, propalice.
Sve bili bi bolji a na moju štetu,
sad se miči jer jos imam i brzinu petu.

 

Govna

Dok sam bio mali još i hodo po asvaltu bos
sigurno često prehlađen il začepljen mi nos.
Od kad spoznao sam sebe i vidim realnost
sve više mi smrdi ova Hrvatska genijalnost.
Zemlja iz bajke puna govneta što pluta
a minuta nije žuta glupi narod sve proguta.
Govna u saboru izglašavaju si zakone
govna se pod tornjem pedofilu naklone.
Ministarska govna namještaju si poslove
policijska govna privode bez osnove.
Govna što jedeš završit ce u šahti
dok govna tajkunska smiju se na jahti.
Govna smrdljiva što kroz sistem super plove
i jos jedan usran dan mi prolazi bez love.

Aj sad jedna slavonska:
A ne, ne gospodo, seratori, drugovi,
nisu na prodaju ovi naši krugovi.
Nije na prodaju Brodska ledina
nemoj na nju mi srat jer ona mi je jedina.

Nemoj pitat što sam ljut kad počnem govorit
krenem režat i lajat od bijesa u meni sve gorit.
Zar za ovakvu državu išo sam se borit?
Najbolji su ginuli a govno sad to koristi.
Fuj, sad mi smrde mi i njihovi parfemi!
U oči me ne gledaju pričaju kao njemi.
I seru mi po tekstu ne kuže što sam ljut
Ali prekoračim govna kad stanu mi na put.
Makni se od mene više pričat ne želim.
Novom usranome danu se više ne veselim.
Dalje od sebe te želim tu gdje sereš moj je zrak.
Bjež od mene seronjo pojest će te mrak.
Opet ne diram ih brate previše mi smrde,
a možda sam i lud baš ko što govna tvrde.