Pomozi mi, siromaše, da ne postanem kao ti.
Samo bijeli i crni nisu moji, a svi ostali su tuđi.
Vi slušajte, a mi ćemo šutjeti.
Bivol kojeg je spremao kupiti pojeo povrće koje se spremao posaditi.
Uplaši, Bože, ali ne umori.
Utanji, Bože, ali ne prekini.
Reklo staklo: ja bih se razbilo samo kad ne bi zazvonilo.
Tko nema što bolje, mora spavati s majkom svoje djece.
Sve je izgubljeno što se u staru vreću istrese, rekao zvonar kad se neki dečko oženio starom ženom.
Nije vještina praviti djecu već ih ne praviti – rekao pop kad mu je postolar došao prijaviti svoje deveto dijete.
Jadan naš djedica: ni oca ni majke nema.
Susjedo, posudi mi svoju djevojku. Čemu? Da napravim drugu.
Pas ne ugrize kad otvori usta, nego kad ih zatvori.
On je budala, ali tetak mu je pametan.
Proći i ne doći ista je stvar.
Kad nam nakit ukradu, uvidimo da nam je bio suvišan.
Krtica rije, rije, dok po glavi ne dobije.
Lako je nagovoriti onog tko rado sluša.
Nitko nije guma za bicikl pa da živi od zraka.
Najviše konjaničkih pjesama čuje se od pješaka.
