Fascinantna priča dosadno ispričana: Crvena Joan (Red Joan)


Crvena Joan posljednji je pothvat i pokušaj britanske produkcije s jednom od njihovih najvećih glumačkih uzdanica u glavnoj ulozi, vremešnom Judi Dench koja je ostala najupečatljivija kao slavni M u serijalu o poznatom tajnom agentu 007 – Bondu.

Redatelj filma je Trevor Nunn koji je najpoznatiji kao kazališni redatelj, ali i ravnatelj nekoliko većih kazališnih ustanova u Velikoj Britaniji. Zaslužan je za neke od najpoznatijih drama, kao što su Macbeth, mjuzikl Cats i Les Miserables. Valjda istaknuti da je nominiran za velike nagrade u kazališnom svijetu, kao što su Tony, Drama Desk Award i Laurence Olivier Award. Za scenarij filma Crvena Joan pobrinula se Lindsay Shapero. U glavnim ulogama su Stephen Campbell Moore, Judi Dench, Sophie Cookson, Tom Hughes, Ben Miles, Nina Sosanya i drugi. Film je premijerno prikazan na Toronto Film Festivalu 2018. godine, da bi tek kasnije ove godine bio prikazan prvo u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama, a zatim u ostalim zemljama.

Crvena Joan temelji se na istoimenom romanu britanske spisateljice Jennie Rooney iz 2013.  godine, koji govori o životu Melite Norwood, Britanke koja je odavala državne tajne. Uz njenu pomoć, Rusi su imali bitne informacije i saznanja koja su im pomogla u stvaranju nuklearnog oružja. Kako i sama naslovna sintagma filma govori, radi se o liku Joan, odnosno punim imenom Joan Elizabeth Stanley, mlade studentice fizike (Sophie Cookson) na Cambridgeu. Nakon što joj Sonya jedne noći upadne u sobu, Joan ulazi društvo Sonye i Lea te se počne kretati u komunističkim krugovima i družiti s radikalnom mladeži, čijim sastancima prisustvuje. O studentskim danima mlade Joane saznajemo iz priče, tj. sjećanja Joane u trećoj životnoj dobi (Judi Dench) te biva osumnjičena za špijunažu i izdaju.

Crvena Joane je žanrovski miks, no u prvome redu radi se o drami. S obzirom da se sama priča temelji i dijelom na istinitim događajima te bazira na istoimenom romanu, svakako se radi o biografskoj drami koja donosi priču o životu britanske špijunke, no nosi i spy elemente. Osim toga, iako u pozadinskom planu, mogli bismo reći da radi se i o neznatnim elementima trilera.

Već u samom početku filma jasno je da radnja nije linearno-kronološka nego je naracija u sadašnjosti isprekidana izletima u prošlost i analepsama. Tako na samome početku filma u sadašnjosti, tj. 2000. godini Joane biva uhićena zbog špijunaže i djelovanja u mladim danima. Judi Dench nas vodi kroz vlastitu priču u formi flashback sjećanja u prošlost, odnosno 1938. godinu. Priča počinje, ili se pak nastavlja kucanjem policijskih službenika na vrata gdje odvode sada već vremešnu Joane u policijsku postaju. Kroz Joaninu priču otkriva se istinito bazirana životna priča Melite Norwood, jedne od najvećih ženskih špijunka koja je u prošlosti odavala tajne oko četrdeset godina Rusiji, tj. KGB-u. Judi Dench utjelovila je staricu koja je optužena za špijunažu. U filmu, Norwood se doima kao da pokušava shvatiti što joj se dogodilo i što je skrivila.

Koliko je poznato i prema Norwoodinoj istinitoj priči, njezine namjere nisu bile toliko nevine i časne kao što su prikazane u samome filmu, kao i što je njezino obrazovanje prikazano drugačije nego što je to stvarno bilo. Dok je u filmu prikazana kao fizičarka koja je nedavno diplomirala, u stvarnom životu zapravo nije niti studirala fiziku nego latinski i logiku, i to kratko vrijeme. Jednako tako, u stvarnom životu bila je dio komunističkih struja od ranog djetinjstva pod utjecajem svog oca, dok u filmu počinje biti tih krugova za vrijeme svog studija. Nakon što se pridružuje timu koji radi na nuklearnoj bombi, tek poticajem bivšeg komunističkog ljubavnika Lea dobiva poticaj te donosi odluku da otkrije tajne Rusima. U filmu je prikazana kao osoba koja dolazi na ideju o obogaćivanju uranija te na ideju i teoriju o korištenju centrifuge.

Film Crvena Joan prije svega počiva na dobroj ideji o iznošenju fascinantne priče o jednoj od najvećih britanskih špijunki, no realiziran je na slabom, a potrebitom primarnom uporištu unutar heterogenosti žanrovske podloge kojoj osjetno, stalno i iznova nadomak izmiče najbitnija žanrovska premisa koja je mogla učiniti film kvalitetnijim ostvarenjem koje bi zadržalo prosječnog gledatelja u fotelji i koja zasigurno ne bi (pri)pomogla da film ostane još jedan prolazan i dosadnjikav ostvaraj koji nije vrijedan pažnje i koji po svemu sudeći uzaludno koristi Denchinu glumačku spremu, pritom joj ne dopuštajući da ostvari svoj puni potencijal.

filmovi

Odgovori